U Čilipima je sinoć otvaranjem izložbe obilježeno 50. godina Zavičanje kuće Konavala otvaranjem izložbe kustosice maris Stanović pod nazivom “Pola stoljeća Zavičajnog muzeja Konavala: od kuće do muzeja”.
Od poratnog razdoblja od sredine stoljeća do otvaranja Zavičajne kuće 1974. godine u prizemlju muzeja bile su postolarska radnja šustera Vlaha Kordića, brijačnica Pava Kukuljice, magazin od Agrumove butige te mesarnica ispod volta. Kat zgrade zadržao je multipraktičnu funkciju Kulturnog doma u kojem su se održavali razni edukativni sadržaji poput regularnih Singerovih tečajeva šivanja do održavanja raznih balova i festi, osobito na značajne blagdane. Prostorija na katu povremeno je funkcionirala i kao kino dvorana s čestim reproduciranjem istih filmova te je u sjećanju kazivača ostala zapamćena izjava tadašnjeg kinooperatera Pava Vukića: śutra jope Pepejuga.
Šezdesetih godina u Kulturnom je domu djelovao i takozvani TV-klub koji je okupljao starije Čilipljane koji su provodili vrijeme družeći se, igrajući na karata i šaha. Prostorija se koristila i za održavanje nastave jednog razreda zbog nedostatka mjesta u staroj školi, a kad bi bile zabave na koje je znala doći i muzika iz Herceg Novog, iz Grada takozvane Srebrene pruge ili iz Cavtata Kamen mali, klupe bi se izbacile van, na taracu. Prostor ispred muzeja bio je redovno korišteno igralište za djecu i mlade koji su najčešće prostor koristili za igru na barica, dok bi stariji sjedali i pričali po pižulima.
Zgrada je uništena u Domovinskom ratu, a obnovljena je tek 2007. kad je u njoj nanovo otvoren Zavičajni muzej Konavala.
