Izložbom „Bio-Glif” predlaže se eksperimentalno-umjetnički pristup čitanju okoliša. Baveći se tumačenjem znakova i komunikacije u području biosemiotike, Bio-Glif je svojevrstan poziv na sudjelovanje u zamišljenom prostoru dekodiranja značenja prikazanog alfabeta. Biosemiotika proučava relacije prirode i kulture, kulturalne interpretacije okoliša i komunikacije distinktivnih biljnih ili životinjskih vrsta. Ovo prošireno područje semiotike implicira da znakovi i simboli ne pripadaju isključivo ljudskoj domeni; utkani su u samo tkivo života.
U eseju „Ecologicity, Vision, and the Neurological System” Amanda Boetzkes sugerira mogućnost vizualne umjetnosti da iščitava prirodni svijet. Kroz pažnju, taktilnost i interaktivnost s materijalom oko se pozicionira spram novih vizualnih informacija. Oko kao optički instrument kroz metodu eksperimentalnog promatranja čini nevidljivo vidljivim. Ujedno se konfrontira s drugačijom vrstom percipiranja okoline, zahtjevajući da se kroz optičko iskustvo prepoznaju postojeće situacije nastale pod utjecajem ekološke krize. Odabrano područje ovoga rada bazirano je na osobnom arheološkom pristupu prikupljanja fragmenata preuzetih iz prirode: krhotine borove kore, kamenje, dijelovi biljaka i drugih bio-materijala koji u svojim teksturama i reljefima skrivaju carstvo znakova. Iz pronađenih fragmenata u daljnjem procesu prevodim njihove specifične detalje u medij skulpture, čime se ovaj arhiv materijalizira u novom, oprostorenom obliku. Istraživanjem apstrahiranih bio-formi i njihovog simboličkog potencijala, nastojim pronađeni vizualni narativ postaviti u novi kontekst; predlažem vlastiti hipotetski biosemiotički alfabet kao sferu razmišljanja i dijaloga. Reljefi i teksture prema tome sugeriraju tekstualnost materije ali nam govore nešto i o samom vizualnom motivu koji je preuzet iz neposredne okoline – kompleksnu mrežu tunela borovog potkornjaka. Nastali oblici se u suštini ne obraćaju nikome ali se u isto vrijeme nude svakome tko je voljan zagledati se u potencijal njihova značenja, pozivaju na interakciju i vlastitu interpretaciju promatrača. Gotovo nevidljivi kukac, nametnik iz reda kornjaša kojeg pronalazimo u kori stabla na području mediteranske obale i šire, postaje protagonist i koautor rada. Sve učestalije ekstremne suše, požari, oluje i slične razorne pojave istovremeno stvaraju okolišni disbalans i adekvatne životne uvjete ovome kukcu – pa već možemo govoriti o epidemiji koja zahvaća obalni ekosustav. Životni ciklus vizualiziran je vijugavim, labirintu nalik tunelima u kori stabla. Istovremeno funkcionira kao otisak kukca i antropogena. Bio-glif kao znak, simbol ili slovo opisuje raznoliki semiotički svijet organizama, sugerira skrivene jezike i tihe dijaloge između vrsta.
Elia Friganović (1996.) rođena je u Dubrovniku, gdje je pohađala Umjetničku školu Luke Sorkočevića na slikarskom odsjeku. Nakon završene srednje škole upisuje smjer Likovne Kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te 2019.g. završava preddiplomski studij. U sklopu stipendiranog programa IMFA diplomirala je na China Academy of Art u Hangzhou 2022. godine. Dobitnica je nagrade za diplomski rad pod nazivom “Proto-writing / Documenting signs and structures of the nature”. Izlaže na više grupnih i samostalnih izložbi poput Sve što se odbaci padne u jezik, Galerija Dom omladine Beograda 2023., Undecidable Matters, Hybernators, awake!, Gallery 8, Hangzhou 2020. i drugima. U svojim radovima istražuje pitanja održivih modela produkcije, neophodnost ekološkog promišljanja umjetnosti i potencijale umjetničkih materijala kroz instalaciju, multimediju i skulpturu.
Izložba se može pogledati do 06. listopada radnim danima od 12 do 20 h
