Pobjeda Andreja Plenkovića se, ovako izvana gledajući čini vjerojatnija. No, ta bi pobjeda mogla biti začinjena s više uboda suprotstavljene struje na pozicijama zamjenika i potpredsjednika. Tada ćemo imati novu “kohabitaciju” u HDZ-u kakvu smo imali u slučaju Karamarko – Prgomet. A sjećamo se da ta prva nije baš dobro prošla kazao je između ostalog Ivica Relković, iskusni politički analitičar u intervjuu za dubrovniknet.hr.
Prema Vašem iskustvu i praćenju političke scene i kretanja unutar stranaka, kako mislite da će se okončati unutarstranački izbori u HDZ-u i jeste li očekivali ovakav otvoreni “bratoubilački” rat?
Za HDZ je svakako krajnje nepovoljan sadašnji trenutak održavanja unutarstranačkih izbora, jer će (bez obzira na pobjednika) negativni tragovi ostati do parlamentarnih izbora. Rane otvorene najave kandidatura od strane Mire Kovača i Davora Ive Stiera te otvorena komentiranja lošeg smjera HDZ-a i Vlade kao i povremena javna nezadovoljstva gradonačelnika Vukovara Penave s jedne strane te omalovažavajuća uzvraćanja Andreja Plenkovića posebno na prozivke Mire Kovača s druge strane, jasno su davale do znanja da će unutastranačka kampanja biti na granici visokog rizika. Iako se posljednjih dan-dva iz oba tabora šalju poruke o postizbornom jedinstvu stranke, ona će dubinski ostati podijeljena i potentna za daljnje podjele nakon parlamentarnih izbora i to, ponavljam, bez obzira na pobjednika, što bi prema sadašnjem vanjskom pogledu trebao biti Andrej Plenković.
Mislite li da će po završetku svega biti moguće ikad više konsolidirati stranku s tolikim članstvom i osiguranim biračkim tijelom od oko 30% ?
Neće je biti moguće konsolidirati do parlamentarnih izbora, a to je ključno. Izgubi li HDZ te izbore na način da ne bude ni relativni pobjednik ispred SDP-a, niti da bude u stanju naći ikakavog koalicijskog partnera za sastavljanje većine, onda će se zaliječene podjele još jače otvoriti, a status HDZ-a u javnosti još snažnije kompromitirati.
Što bi za Hrvatsku značila promjena vodstva HDZ-a?
Iako izazivači govore o puštanju Vlade da dovrši puni mandat do rujna, ne znam bi li se to moglo braniti pred vlastitim članstvom i javnosti. Vjerojatno bi tada krenuli kontakti s Miroslavom Škorom i strankama koje računaju na desnu koaliciju izvan i protiv HDZ-a u varijanti ostanka sadašnjeg vodstva. To otvaranje komunikacije i zbližavanje na desnici nosi za HDZ koalicijski kapacitet, ali isto tako i novu opasnost izazivanja poraza od svih drugih na političkoj sceni. Naime, takav HDZ bi morao paralelno prolaziti unutarstranačke “čistke” onih koje obilježava klijentelizam kako bi bio uopće prihvatljiv Škori, Suverenistima, Mostu…, a prije svega javnosti. A takve “čistke” ne bi mogle stati na dva i pol imena. Kako god bilo, takav proces HDZ čeka nakon parlamentarnih izbora, htjeli oni to vidjeti ili ne.
Smatrate li da će ipak Plenković nastaviti voditi HDZ, ali da će se druga struja pobrinuti da mjesta ostalih najbližih suradnika od Predsjedništva, zamjenika, potpredsjednika budu iz “oponentske” struje – osobito zbog mogućnosti utjecaja na sastavljanje stranačkih lista za predstojeće parlamentarne izbore….
Već sam rekao da se pobjeda Andreja Plenkovića ovako izvana gledajući čini vjerojatnija. No, u pravu ste, ta bi pobjeda mogla biti začinjena s više uboda suprotstavljene struje na pozicijama zamjenika i potpredsjednika. Tada ćemo imati novu “kohabitaciju” u HDZ-u kakvu smo imali u slučaju Karamarko – Prgomet. A sjećamo se da ta prva nije baš dobro prošla. A dok je trajala izazivala je javne otvorene sukobe i podjele oko svih ključnih pitanja. I u toj varijanti HDZ ne ide baš složan na parlamentarne izbore. Iako se tada može očekivati unutarstranački kompromis i oko sastavljanja listi i oko zakapanja ratnih sjekira, ostaje pitanje hoće li stranačka mašinerija odraditi kampanju do zadnje kuće na Velebitu kako to obično radi ili će se, svjesna unutrašnjih podjela, članovi na terenu ohladiti od takvog entuzijazma.
Je li Kovaču, Stieru i Penavi dobrodošla potpora Milijana Brkića ili je on tim činom zapravo spašavao sebe?
Upravo je to HDZ-ovo postizborno pitanje, ma tko na stranačkim izborima pobijedio. I Milijan Brkić, ali i neki drugi članovi poput Tolušića, možda su vodonoše opciji za promjene u ovom trenutku, ali to će se u očekivanju javnosti dan nakon stranačkih izbora promijeniti. Svi koji predstavljaju bilo kakvu metaforu za pogodovanja, klijentelizam, afere, pobjedničku će opciju stajati one važnije kampanje – parlamentarne. Oni će biti ujedno i mete one desne izvanstranačke koalicije čije će se uklanjanje tražiti prije sjedanja za bilo kakav pregovarački poslijeizborni stol. Zar mislite da Škoro, a posebno Most, mogu sjesti u neko novo Vijeće za suradnju s Milijanom Brkićem na drugoj strani? Iako se na prvu čini da bi Kovačeva pobjeda olakšala sjedanje za stol s vanjskom desnicom, to zbog pritiska javnosti, uopće nije tako lako izvesti i pri tome pobijediti u nekakvom koalicijskom natpolovičnom zbroju.
Bi li zagrebački GUP ikad pao i bi li bilo suprotstavljanja koalicijskom partneru Bandiću da trenutačno nije otvorena bitka za pozicije vodećih u HDZ-u?
Kao i izbor najlošijeg trenutka za unutarstranačke izbore u HDZ-u, tako se i GUP-u dogodio najdelikatniji trenutak donošenja. U nekoj drukčijoj situaciji on bi vjerojatno već prošao, ali sada je sve što na stol stavlja Milan Bandić opasno za svakog tko s njim surađuje. Bandić je za javnost toliko “ozvučen” da, poput onog parking signala u automobilu, što mu netko više prilazi to je signal pištaviji i intenzivniji. On je za parlamentarne izbore za svakog samo problem, a ne koalicijski dobitak. A čim postane parlamentarno nebitan, s kasicom u kojoj neće biti nijedan “žetončić”, postat će i politička prošlost na svim razinama.
Može li se do parlamentarnih izbora povratiti narušeni rejting koji HDZ ima u javnosti, mislite li da će desna opcija uspjeti svojim koalicijskim potencijalom izboriti pobjedu ili će ona pasti u krilo SDP-u i lijevima?
HDZ teško da može vraćati neki stari visoki rejting, pa je pravo pitanje do koje granice može zaustaviti pad i barem ući u fazu stagnacije. Ostane li na čelu Andrej Plenković, val s desne strane će ga samo jače zapljuskivati i odnositi mu postotak po postotak. Dođe li na čelo Miro Kovač, možda će taj val s desne strane oslabjeti, ali će se pojačati koalicijska stigma s druge strane, pa takav HDZ možda bude tek malo jači negoli Plenkovićev, ali i nedovoljan i nepoželjan za bilo kakvu parlamentarnu većinu onima koji će biti od HDZ-a prema centru. S druge strane SDP kao da na sve izbore ide tek čekati rezultat HDZ-ova samoporaza, pa da zbroji kolateralnu korist, ni kriv ni dužan. No, parlamentarni izbori nisu ni europarlamentarni, a još manje individualni predsjednički, pa ne možemo znati koje će se liste i opcije sve dogoditi u ovo predstojeće vrijeme. Stoga treba još malo pričekati s konačnim prognozama.
Mislite li Bernardić ima dovoljno političke zrelosti i manjak taštine da prepusti u SDP-u nekome drugome poziciju za premijera (spominje se Biljana Borzan)?
To da se takvo pitanje uopće postavlja u javnosti, pa čak i u SDP-ovim neimenovanim kuloarima, opterećenje je za SDP. A oni sada zbog mira u kući uopće ne smiju potencirati to pitanje i igrati se s vatrom. Dvije kolateralne sreće (rezultati na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima) učinile su zacementiranim odnose snaga u SDP-u. To je nužno da i oni ne otvore svoj reality show uoči izbora, a to je i upitnik koji će pratiti njihovu kampanju, kao što ste ga i vi postavili kao upitnik. No, za taj upitnik ne postoji odgovor dok DIP ne objavi rezultate izbora.
Tko bi na sljedećim parlamentarnim izborima mogao nestati iz fokusa hrvatskih birača?
Svi stari “žetončići” i na vladajućoj i na oporbenoj strani. Ma tko u konačnici pobijedio, promijenit će se “parlamentarni aparat”, pa stari “žetončići” neće više ići u njega.
