Reakcije na jučer održanu tematsku sjednicu Županijske skupštine na kojoj je vladajuća većina jasno pokazala kako ne namjeravaju odustati od projekta Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, ne prestaje izazivati reakcije. Inženjer Tomislav Paviša poslao je javno pismo županu Nikoli Dobroslaviću, vijećnicima i javnosti u kojem tvrdi kako je istraživanjima podzemlja još 1958. utvrđena povezanost podzemnih tokova voda u Popovom polju, Primorju sa Malostonskim zaljevom i slijedom tih istraživanja on tvrdi da je lokacija CGO-a u 2. vodozaštitnoj zoni gdje nije dozvoljena gradnja takvog centra. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovani gospodine Župane,
Potaknut netočnim i nestručnim interpretacijama rezultata provedenih hidroloških i hidrogeoloških istraživanja u široj zoni lokacije ŽCGO “Lučino razdolje”, koji su presudni za posljedično vitalno važne utjecaje na školjkarstvo u Malostonskom zaljevu, dostavljam Vama, Vašim suradnicima i stručnoj javnosti, ako sam dobro razumio, dosad nepoznate?, rezultate istraživanja.
Da bi rezultati mogli biti pravilno analizirani podsjećam na važeće kriterije za utvrđivanje zona zaštite:
PRAVILNIK O UVJETIMA ZA UTVRĐIVANJE ZONA SANITARNE ZAŠTITE IZVORIŠTA
(Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 66/11 i 47/13)
Članak 20.
“III. zona sanitarne zaštite izvorišta sa zahvaćanjem voda iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti obuhvaća dijelove sliva od vanjske granice II. zone do granice s koje je moguće tečenje kroz podzemlje do vodozahvata u razdoblju od 1 do 10 dana u uvjetima velikih voda, odnosno područja s kojih su utvrđene prividne brzine podzemnih tečenja od 1 do 3 cm/s”,
Članak 22.
“II. zona sanitarne zaštite izvorišta sa zahvaćanjem voda iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti obuhvaća glavne podzemne drenažne smjerove u neposrednom slivu izvorišta, s mogućim tečenjem kroz pukotinski sustav vodonosnika do zahvata vode u trajanju do 24 sata, odnosno područja s kojih su utvrđene prividne brzine podzemnih tečenja, u uvjetima velikih voda, veće od 3,0 cm/s”,
U studiji: Hidrogeološke karakteristike šireg područja specijanog rezervata u moru Malostonskog zaljeva (Energoprojekt Beograd 1991), koji je naručio Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline Dubrovnik posebno je istaknuto:
3.2.2 Rezultati bojenja ponora Provalija (u Popovom polju)
“ U periodu 1958- 1973 godine, za potrebe projekta HE na Trebišnjici, izvršeno je trasiranje podzemnih karstnih tokova u okviru predmetnog istražnog područja.
Jedini ponor za koji je utvrđeno da ima vezu sa područjem Malostonskog zaljeva je Provalija. Ovaj ponor je obojen dva puta. Oba bojenja su obavljena u periodu kada je taj deo Popovog polja bio poplavljen. Maksimalni kapacitet gutanja ovog ponora se procjenjuje na 10 m3/s.
U ponor koji se nalazi na 225 mn.m. ubačeno je 20. 6. 1958 god. 30 kg boje. Boja je registrovana u zalivu Bistrina u vruljama i izvorima na 0 m n.m. Od vremena ubacivanja do vremena pojave boje proteklo je 308 sati i 34 min.
Pravolinijsko rastojanje između mesta ubacivanja i pojave boje iznosi 16,6 km, a prividna brzina, u skladu s tim, bila je 1,5 cm/s
Isti ponor obojen je i 23. 3. 1962. U momentu bojenja ponor je bio poplavljen. Visina vodenog stuba iznad ponora je bila 19 metara.
Ovom prilikom boja je registrovana u Morašnici i Bistrini, (lokalitet Ston), uvali Doli, vrelu i vrulji Smokvina, vrelu i vrulji Budima i vrelu Janska (lokalitet Slano).
U Morašnici (2 mn.m.) boja se pojavila nakon 48 sati, a isticala je 91 sat. Pravolinijsko rastojanje između mesta ubacivanja i pojave boje iznosi 17 km, korespodentna prividna brzina iznosila je 9,84 cm/s.
Na izvorištima u zalivu Bistrina boja se pojavila nakon 72 sata a isticanje je trajalo 48 sati. Prividna brzina registrovana tom prilikom iznosila je 6,4 cm/s. Na vrulji u okviru istog lokaliteta boja se pojavila nakon 48 sati dok je njeno isticanje trajalo 91 sat. Pravolinijsko rastojanje do mesta ubacivanja boje iznosi 17,2 km a prividna brzina iznosila je 9,96 cm/s”.
Iz svega navedenog jasno proizlazi da su utvrđene prividne brzine, za vrijeme velikih voda očekivano znatno veće od onih za vrijeme malih voda, ali iste su znatno veće i od propisane granične vrijednosti od 3,0 cm/s., što znači da se planirani ŽCGO “Lučino razdolje” ne nalazi u III nego u II zaštitnoj zoni a to je po gore navedenom Pravilniku izričito zabranjeno.
Kod izbora lokacije netko tko je izrađivao podloge za usvajanje – odlučivanje očito je grubo pogriješio i to se ne bi smjelo ignorirati i političkim odlukama arbitrirati, jer je potencijala šteta izumiranja školjki Malostonskog zaljeva neprocjenljiva i ozbiljno narušava ugled Županijskih službi a time i svih građana.
Hvala na razumijevanju što inzistiram da činjenice moraju biti jasno istaknute i svima dostupne.
Tomislav Paviša dipl. ing. građ.
