U prostorima Udruge antifašista Dubrovnik održala se jutros komemoracija za nedavno preminulog Mata Jerinića, profesora, novinara, književnika, pjesnika i publiciste, koji je svojim neumornim stvaranjem i kritikom društva zadužio generacije i generacije Dubrovčana.
Minutom šutnje obitelj, prijatelji i poznanici odali su počast preminulom, a potpredsjednik Udruge Jadran Barač podsjetio je prisutne na život i djelo pok. Mata Jerinića.
“Tužna vijest je u srijedu, 22 srpnja, prostrujala Gradom. Poslije teške bolesti, od koje je bolovao od kraja prošle godine, umro je u osamdeset prvoj godini naš Mato Jerinić, jedan od istaknutih stanovnika Grada Dubrovnika, kojemu je podario desetljeća predanog rada i ljubavi, poznati dubrovački profesor, novinar i urednik, književnik, pjesnik i publicist, koji je zadnje dvije godine bio predsjednik naše Udruge antifašista Dubrovnik u kojoj je aktivno djelovao dvadesetak godina.
Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Dubrovniku, što ga je odvelo u Zagreb gdje je diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu. Ali njega je uvijek više mamio zov pisane riječi i umjetnosti tako da u svojoj struci, kao psiholog, i nije puno radio.
Opijen naprednim idejama i antifašizmom, kao civilizacijskom tekovinom novog doba, živio je ponosno od najranije mladosti do kraja života. U naročito plodnom životu je, uz obavljanje redovnih radnih dužnosti, volonterski obavljao mnoge odgovorne društvene i političke dužnosti, a najradije se pak pisao, stvarajući brojne novinske članke kao novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji i Radio Dubrovniku gdje postaje urednik Dnevnika, a njegovi britki komentari često su objavljivani i na Radio Zagrebu.
Jerinić je bio istinski kroničar dubrovačkih zbivanja i pokazivao je izraziti spisateljski poriv u svim žanrovima zanata, u neprestanoj borbi ka istini i prevladavanju anomalija u lokalnoj zajednici. Oštar prema devijacijama, ne štedeći pritom nikoga, nerijetko je bio na udaru vlastodržaca.
Mato Jerinić je bio čovjek sa stavom, a to je najviše što čovjek može posjedovati u novinarstvu i u tome može biti istinski uzor mlađim naraštajima. No, ono što je najvažnije reći o novinarstvu Mata Jerinića jest to da je on njega živio, a živio je tako da, pored svih profesionalnih dostignuća, na širokom polju će zauvijek ostati upisana ljubav prema čovjeku. U jednoj njegovoj zbirci piše: Čovjek mi je najviše stremljenje i jedina potreba, a kad bi se to ugasilo, od mene bi ostalo samo ništa.
Iznad svega je uživao pišući i stvarajući svojih ukupno dvadeset sedam knjiga, od prve „Tako piše u njedrima drače“, knjige poezije posvećene njegovoj rodnoj Trnovici, do posljednje knjige epigrama „Oči straga glave“, zapravo knjižice koja staje u svaki đžep ili torbicu. U književnom opusu Mata Jerinića su pored poezije romani i drame od kojih je jedna za mlade prikazivana u Kazalištu Marina Držića. U bogatom djelovanju u kulturi bio je urednik časopisa Dubrovnik, jedan od osnivača i predsjednik Udruge dubrovačkih pisaca koja okuplja i potiče literarno stvaranje posebno mladih dubrovačkih literata, a ostat će zapamćena njegova brojna aktivna sudjelovanja u otvaranju likovnih izložbi u Gradu i šire, kao i brojna predstavljanja knjiga i nezaboravne večeri poezije. Bio je neizostavan u mjesečnim druženjima članstva naše Udruge antifašista i volio je sa članovima Udruge zaigrati nezaobilaznu tombulu. Ipak, u stvaralačkom kulturnom djelovanju Mata Jerinića posebno mjesto je imala i Likovna kolonija u njegovoj rodnoj Trnovici koju je s grupom entuzijasta organizirao posljednjih dvadesetak godina. Na njoj se posljednje svibanjske subote u Trnovici okupljalo stotinjak likovnih umjetnika iz Dubrovnika, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i drugih zemalja, kao i brojni ljubitelji druženja s umjetnošću tako da je ta zadnja svibanjska subota u Trnovici postala istinski blagdan druženja s umjetnosti.
Mato Jerinić bio je poznat kao srdačan i vedar, i kao takav bio je rado viđen u društvu, ali bio je nadasve skroman, pošten i čestit čovjek. Ljudina, kako se to zapravo kaže! Otišao je tiho na put bez povratka ostavivši veliku prazninu, tugu i bol u svojoj obitelji, i među brojnim poštovateljima, prijateljima, znancima i među nama dubrovačkim antifašistima”, zaključio je Barač.
“Odnijeli smo te u Trnovicu, ko’ malu ticu u tvoju, u našu, Trnovicu. Neka ti je laka trnovička zemlja, koju si tako volio, kazao je kratko Pero Grošeta, Jerinićev prijatelj i član Likovne kolonije Trnovica.
Predsjednik Udruge antifašista Marinko Vlašić je kazao kako je udruga primila brojne izraze sućuti od sličnih udruga iz cijele Hrvatske, ali i bivše države.
Kratka komemoracija koja se održala u premalenom prostoru Udruge, ipak ostavlja dojam da je gospar Mato zaslužio više, jer je iza sebe ostavio zbilja bogato književno i novinarsko djelo.
