Naš mladi sugrađanin Josip Bačić, učenik koji upravo završava treći razred dubrovačke privatne gimnazije, već danima ne skida osmijeh s lica, a zato ima i poseban razlog i povod. Sutra, 21. lipnja, na Svjetski dan glazbe, izlazi njegova prva pjesma. To je novost za sve one koji nisu među 35 tisuća njegovih pratitelja na mrežama i platformama za koje kreira svoje sadržaje kojima, kako sam kaže, želi ljudima uljepšati dan. Josip ima brojne talente, pleše, glumi, snima, pjeva, “posuđuje” glas… i ima 35 tisuća pratitelja, što je respektabilna brojka u tom virtualnom svijetu, pa ne sumnjamo kako će njegova prva skladba “Boli” proći veliku provjeru čim bude objavljena. A nas je zanimalo kako se nosi s neugodnim komentarima, ima li podršku roditelja, koliko vremena provodi s “ekranima” i kako bira sadržaje koje će dijeliti na svojim profilima.
Dakle, čitam da je sve počelo kad si imao svega četiri godine…
Da, sve je počelo s Malim raspjevanim Dubrovnikom kada sam imao svega 4 godine i pjevao solo pred prepunim Stradunom. Moja none je imala pregršt strpljenja dok me danima učila riječi pjesme. Inače kažu da s odrastanjem mnoge stvari zaboravljamo, ali iako sam tada bio vrlo mali, ja ću taj trenutak i svoj prvi solo nastup zauvijek pamtiti! Kasnije sam pjevao u mnogim zborovima s dragom tetom Sanjom i tetom Paolom, Vikijem te završio Osnovnu glazbenu školu gdje sam svirao klavir uz moju predivnu tetu Dubu. Iako više ne pohađam glazbenu školu, uporno radim, vježbam i pjevam uz moju prekrasnu mentoricu Ines Tričković. Uz glazbu, rodila se i ljubav prema glumi pa sam tako sudjelovao i na brojnim natjecanjima i manifestacijama.
I sam si mi rekao kako si svestran – plešeš, glumiš, snimaš, pjevaš… najavio si svoju prvu pjesmu – pa zašto baš naziva Boli, kroz tvoje sadržaje na društvenim mrežama širiš pozitivu, dobru vibru… što od svega toga najviše voliš raditi i u čemu se možda najviše vidiš kao u svom trajnijem životnom pozivu?
U ovaj petak, 21.6., na prvi dan ljeta, a ujedno i na Svjetski dan glazbe izlazi moja prva pjesma ‘Boli’. Iako je sam naziv pjesme mističan, pjesma govori koliko je važno u životu biti okružen dobrim prijateljima. Teško mi je izdvojiti jednu stvar što najviše volim jer sam oduvijek bio umjetnička duša… mislim da će glazba, gluma, snimanje i fotografiranje
zauvijek biti dio mene i mog života.
Čitam i da si posudio glas jednom od likova u sinkronizaciji novog nastavka filma “Trolovi” – kako je došlo do toga…
Obožavam ići u kina i uvijek sam mislio kako bi bilo kul posuditi svoj glas u jednom od filmova. Tako sam se odlučio prijaviti na natječaj i rezultat me skroz šokirao… Moram priznati da je to bilo za mene jedno posebno iskustvo i nadam se da ću ga opet imati uskoro priliku ponoviti.
Imaš sveukupno 35 tisuća pratitelja, imaš 17 godina, učenik si dubrovačke privatne gimnazije… često se mlade ljude i “kritizira” zbog stvaranja prijateljstava putem virtualnog svijeta, te zanemarivanja osobnih kontakata, komunikacije oči u oči, nespretnostima u izravnom susretu i sl. Što bi ti rekao – je li bijeg u taj virtualni svijet odraz neke usamljenosti ili širenja kruga prijateljstava?
Mislim da je važno znati kako koristiti društvene mreže jer iako ih ljudi kritiziraju zbog mana, one itekako imaju svoje prednosti. Ja sam par najbližih prijatelja upoznao preko društvenih mreža, a povezala nas je kreativnost. Važno je opet znati neku mjeru i biti uvijek oprezan…
Koliko vremena provedeš u stvaranju sadržaja na društvenim mrežama i kako odabereš s čime ćeš “ići vani”. Puno putuješ?
Što se tiče kreiranja sadržaja za društvene mreže, uvijek se volim potruditi da sadržaj koji objavljujem bude pozitivan i kvalitetan. Nekad mi zna oduzeti sat, nekad cijeli dan, ali volim raditi na kreativnosti. Snimam za Instagram, YouTube i TikTok, a i mnogi veliki brendovi su prepoznali moj trud i tako su mi se javili da radim s njima. Osobito volim putovati i tu upijam inspiraciju za dalje.
Dosta se govori i piše o negativnim utjecajima društvenih mreža – mislim na negativne komentare – koji utječu na psihu mladih ljudi koji zbog njih gube samopouzdanje, počnu se i loše osjećati, te bude i tragičnih završetaka – jesi li se sam susreo s ikakvim neugodnostima?
Društvene mreže su nažalost pune toksičnosti, hejta ima na svakom kutu. I sam se susrećem s takvim komentarima, ali ne obraćam pozornost na to. Na mojim profilima uvijek kreiram sadržaj s jednim ciljem – da uljepšam nekome dan. Pokušavam se boriti protiv bilo kakvog oblika nasilja i diskriminacije i za to ću se uvijek zalagati.
Kako roditelji gledaju na tu tvoju strast i izloženost putem društvenih mreža? Kako tvoji kolege u razredu, školi koju pohađaš?
Moji roditelji me podržavaju u tome jer znaju da me to čini sretnim. Prate uvijek što objavljujem i znaju da sam uvijek na oprezu. Moji prijatelji me također podržavaju u tome. Idem u Dubrovačku privatnu gimnaziju, svi znaju da se ozbiljno bavim time i dobivam podršku, pogotovo od ravnatelja Tomislava Franušića koji vjeruje u mene i na tome mu veliko hvala!
Zašto mladi ljudi toliko vole takve kanale kojima se predstavljaju javnosti? Što ti svojim sadržajima poručuješ – je li to samo zabava?
Mislim da su danas društvene mreže jako zastupljene i ljudi vole pogledati neku sliku ili video u slobodnom vremenu zbog zabave. Svojim sadržajem motiviram ljude koji me prate, širim pozitivan stav i definitivno uživam u tome.
Što bi istaknuo kao svoje osobine?
Za sebe bih rekao da sam izuzetno uporan, kad si nešto zacrtam, uporno radim na tome dok se to i ne ostvari. Baš i kao što pjevam i živim glazbu od kad znam za sebe…a danas napokon imam priliku reći da se ostvario moj najveći san te mogu najaviti svoju prvu pjesmu, a vjerujem ne i posljednju!
