Poš’o sam se okupati, uživati još malo u suncu i moru, dok se još može, a danas je bilo, baš, odlično. Odlučio sam se za onu moju “nudu”, gdje se volim i sunčat i zajebavat … slatka plažica, svake godine sve manja. Toliko malena stjenovita plažica/žal/ nudi na svako metar i po skroz novi doživljaj. Ima povišenih dijelova, pješčanih, stjenovitih usjeka, jednu malu nazvat ćemo je špiljicu … Baš je prava čarobnica ta naša plažica. Volimo je i kad nam ostanu i najlošije poste. Međutim ima jedna “rupa” koja je svima top lokacija. Ona je uvijek zauzeta, u njoj je uvijek netko, šator, party … Ona je Hilton, predsjednički apartman! Nudi veliku glatku stijenu kao stvorenu za vaša bolna leđa, nudi privatnost sa skoro svih strana, ulaz u more skoro pa prilagođen i za invalide. O pogledu dalje vam ni ne želim pisati. Milina. Spot di se možeš kupati gol, izolirati od svega, a i dalje si u gradu.
Još sad kad nam je gradonačelnik riješio parking od Valamara… I eto mene babe, na ovu svetu nedjelju babljeg ljeta, rujna, 2021. dočeka “rupa”. Zbog straha da ne padnem i sjebem se, do rupe sam se spustio na guzici, kao klizao/kotrljao se po stijenama. Ubacim se u rupu, na ležaljku, brcnem kroasan, namažem se malo Gospinom travom, taman ću Cedevitu i ugledam najgoru od svih oblika devastacije naše obale koju sam dosad vidio. One obale bez koje bi vjerojatno većina Hrvata i za objed i večeru jeli mesni doručak.
U Dubrovniku možete očekivati sve. Osim staklenih ljetnikovaca, plaže s bazenima bez bazena, zgrada koje u naseljima izgledaju kao suludo velike trafostanice, a samo su obiteljske kuće…. Grad je to u kojemu Marina koja svijetli usporava izgradnju i rješenje već predugo nikakve Lapadske obale/žala. Nemamo rivu, ono ka Splićani, ali priznat ćete svak ima neki svoj komadić obale/mora/žala, koji bi branio kao što bi Splićani ne daj bože potrebe branili njihovu “the Rivu”.
Mi ljudi smo svakakvi, više gori nego bolji. Lako nas odnese. Nagoni, znatiželje, uzbuđenje… Svi to volimo, svima nam to treba. Nadam se da se svi barem nekad tako raspuste. I progutat ću vam opuške i boce koje ste ostavili, možda bi vam čak prešao i preko iskorištenih kondoma, iako je to fakat dno ičega… ALI OVA INSTALACIJA?
Ovo je za Goli otok!
U jednom trenutku uhvatio sam kako pričam sam sa sobom, na glas govorim “ovo je nemoguće” i dok se čudom čudim, fotkam, pomalo se približavam i uberem “ON I OFF” – Znači ljudi moji što se događa?
Pokrio sam ga omotom od kroasana, odradit ću đir sunca još u “rupi”, i pravit ću se da me nije sram zbog ovoga. #ŽAL
