Volim svaki petak, i kad su najgori petci su bolji od većine drugih dana. Trebalo mi je biti jasno još jutros, dok smo snimali desetine euforičnih i raspoloženih muškaraca za ETO NAS, na pontonu na Batali kako se spravljali za ulazak u drugi dan BIG GAME FISHINGA- Svi koji oko sebe imaju neke ribare i zaljubljenike u more znaju o kakvoj se sreći i euforiji radi, a ovo je prvenstvo Hrvatske. Naravno da sam i ja popio travaricu za uspješan dan i sreću, nepristojno bi bilo odbit …
U redakciji bi to bio isto skoro uobičajeno omiljeni petak da nisam iz nje izašao s tri nove riječi.
AMALGAM
DUKTUS
ASTENIČAN – guglajte.
Ne znam kakva je vaša ideja savršenog popodneva, ali opcija da sam na moru me vazda čini boljim i sretnijim, a kako sam od Velike Gospe bio u panici da je ljeto pri kraju, tako sam i današnje Sunce proveo na stijenama Uvale Lapad. Duge rebe, potkošulje i čarape …
Grebeni koji mijenjaju “rasvjetu” su toliko čarobni da jednostavno ne možete ne fotografirati, uz glazbenu pratnju u mojim ušima osjećao sam se kao na nekom svjetskom umjetničkom performansu.
Možda bi promislili da bi me bengalke i svadbeno ludilo što je stizalo s plaže omelo u ovom doživljaju, nisu. Svadbe su super i kad su seljačke.
I dok sam se pržio na suncu, nije mi palo na pamet okupat se. Ovi što vam govore da je more super lažu, skočio sam prekjučer na Levantu. Nije super. Iza 6 manje kvarat nije više ljeto, navlači se potkošulja u kupaće gaće, teniske, sva prateća oprema i petak ide dalje po šetnici do Neptuna. Čim sam se uspeo na šetnicu i uputio prema Neptunu ugledao sam jednog starog, dotjeranog dunda sa štapom. Elegancija za primjer, pazio je na svaki detalj, i tako polaganim korakom proživljavao još jedan njemu poseban petak. Do Neptuna je nebo opet promijenilo toliko lica da bi ljudi koji ne znaju da je Neptun plaža možda i promislili da ste i do planeta Neptun pošli. Iako vam nisam lagao da je ljeto gotovo do 6 manje kvarat, tamo su se neki tek spravljali za otplivat. Svoj lapadski đir odlučio sam završiti na Adriaticu na kojemu me dočekalo novo iznenađenje, taman pred kraj šetnice sretnem opet onog dunda sa štapom, eto ga …
Uvala ko uvala, pari menza na Borongaju, i tu ima ljudi kojima je ljeto, a ja sam već krenuo izvlačit majicu dugih rukava iz ruksaka kada ugledam čovjeka s usnom harmonikom, pokraj njega neki par i još par prijatelja. Zaboravio sam na majicu, izgasio svoju glazbu i kao da mi sama ta slika nije bila iznenađenje, činjenica jest da mi se i pjesmica koju je vježbao svidjela. Po fotografiji i pokušaju snimanja se vidi da me čovjek „pomjerio“. Jedina snimka koja postoji je ova. Kako je odsvirao digao se i otišao. I da, odlična je i bez slike …
Nebo je opet podemonilo, sad je Dado bi rekao iz boje lavande prešlo u neku đavolje crvenu. Još tisuću fotki, možda bi bio napravio i milijun da mi stvarno nije bilo prezima u šorcu za kupanje. Na putu do auta sam tako „gol“ sreo djevojku u zimskoj jakni. Znam da nisam najnormalniji, ali u ovom slučajnom susretu na ulici isto mislim da je ona bila malo više luda. Ušao sam u stan i dalje pod dojmom usne harmonike, žao mi je što gosparu nisam zapljeskao ili dobacio hvala za super nastup, htio sam, ali mi bilo neugodno ali evo ako slučajno čita, HVALA, bio je baš doživljaj na ovaj petak listopetak.
