Igoru Radovanoviću proizvodnja vina je igra, hobi i posao, sve u jednom, a koliko je uspješan u tome pokazuju i prestižne ocjene Decantera na kojem vina proizvedena na Korčuli uz njegovu pomoć osvajaju visoke ocjene. Merga Victa Pošip iz 2019. te istoimeno vino berbe 2022., vinarije Black Island Winary čiji je voditelj osvojila su srebrenu medalju. Kao i Plavac i Heritage (bijelo) te Grk, koje proizvodi na svom OPG-u. Dok je Pošip Nerica 60, vinarije Krajančić s kojom, kao konzultant, već 10 godina surađuje osvojila zlato. Tu su još brojna brončana odličja, koja dovoljno govore o umješnosti ovog enologa, koji se još kao student zaposlio u Poljoprivrednoj zadruzi Jedinstvo u Smokvicu, koju je, bit ću slobodna tako reći, nakon stečajnog postupka spasio.
Igor se rodio u Dubrovniku, odrastao je u Smokvici, gdje je završio osnovnu školu te gimnaziju u susjednom Blatu. U Zagrebu je završio Agronomski fakultet i onda se vratio u Smokvicu, gdje i danas živi s obitelji i bavi se vinima. A kako je sve počelo?
-Kad se rodite u Smokvici okruženi vinogradima, nekako je logičan izbor bio studij agronomije. Majčina strana obitelji bila je više orijentirana vinogradarstvu i vinarstvu, iako je moj otac krenuo u sadnju i obnovu vinograda upravo u periodu kad sam odabirao fakultet, pa je i to jedan od razloga zašto sam upisao studij agronomije. Još kao student odradio sam dvije berbe u PZ Jedinstvo Smokvica gdje sam se i zaposlio po završetku studija. Nakon prve berbe počeo sam i vlastitu proizvodnju na obiteljskim vinogradima te započeo priču sa konzaltingom vinara na Korčuli. U početku nisu imali baš veliko povjerenje, ali mi je tu puno pomogao kolega Janko Jovanov, koji je bio velika potpora u samim počecima te me i uveo u ozbiljniju proizvodnju vina.
Koje vino smatrate svojim prvim velikim uspjehom?
Prvi uspjeh za mene je bio kad sam pustio u promet svoje prvo vino iz vlastite proizvodnje, Rukatac berbe 2012. Zasigurno mi je jedan od dražih uspjeha i prva zlatna medalja za pošip berbe 2016. na Decanteru koju je osvojila vinarija Nerica s kojom imam uspješnu suradnju od 2012. do danas. I pokretanje proizvodnje u Black Island Winery 2018. godine smatram velikim uspjehom.
Kad se pogleda ono malo podataka o Vama na Internetu i kad se usporede vina koja su posljednjih godina na Decanteru osvajala zlatne i srebrene medalje, čini se kako u svakom korčulanskom vinu ima negdje i Vašeg utjecaja.
-Prije pokretanja Black Island Winery sam puno više surađivao s vinarima na Korčuli, ali i šire. Sada, zbog obima posla, još uvijek kao konzultant surađujem s nekolicinom otočkih vinara. Taj dio odrađujem zajedno s kolegom Nikolom Miroševićem.
Što je ustvari posao konzultanta?
-Konzultant pomaže prvenstveno sa svojim savjetima u kompletnom procesu proizvodnje, počevši od vinograda pa sve do finalnog proizvoda u boci. Ovisno o željama klijenata to može biti samo kontrola vina, ali i kompletno vođenje proizvodnje.
Voditelj ste vinarije Black Island. To je zanimljiva priča o revitalizaciji nekadašnje vinarske zadruge u Smokvici. Možete li nam ispričati kako je došlo do te suradnje, koja je rezultirala i nagradama na Decanteru?
-Do suradnje je došlo kad me švedska firma angažirala za procjenu vinograda u Jadrtovcu kraj Šibenika, gdje smo pokrenuli Testament Winery, a taman u tom periodu je došlo do razrješenja stečajnog postupka nekadašnje poljoprivredne zadruge u Smokvici te sam investitorima predložio da investiraju i u Smokvicu, gdje smo onda 2018. ponovno pokrenuli proizvodnju pod imenom Black Island Winery na što sam izrazito ponosan. Zajedno s kolegom Nikolom Miroševićem i našim malim timom sam u proteklih par godina podignuo proizvodnju s početnih 20 000 boca na ovogodišnjih 140 000 boca. Unatoč značajnom povećanju proizvodnje, zadržali smo odličnu kvalitetu što i ovogodišnje nagrade na Decanteru i IWC-u potvrđuju, pa smo tako za naš Pošip Merga Victu berbe 2022. osvojili visokih 93 boda. Bitnije čak od nagrade je to što smo osigurali otkup grožđa za 50 naših kooperanata iz Smokvice, a samim time nastavljamo tradiciju vinogradarstva u Smokvici.
I sve ovo što smo dosada nabrojali, nije sve. Vinom “se igrate” i na vlastitom OPG-u.
-OPG je u biti bio prvi pothvat, s njime sam prvim započeo. Kao što sam spomenuo, 2012. sam krenuo s buteljiranjem vina pod vlastitom etiketom. Danas proizvodim rukatac, grk, plavac, pjenušac Tris te cuvee grka i pošipa pod imenom Heritage. Proizvodim 5 etiketa, ukupno oko 10 000 boca.
Na vašim etiketama neobični su motivi igara (križić –kružić i drugih) zašto?
-U početku kad sam krenuo s vlastitom proizvodnjom to je bio vid igre pa smo tako i kreirali kružić križić etikete, koje su to trebale i simbolizirati. S vremenom smo ih „uozbiljili“ no i dalje smatram da u proizvodnji vina ima i igre pa su prepoznatljivi simboli i dalje na mojim etiketama.
Korčula, posebno Čara i Smokvica poznate su po pošipu, a Vaša vinarija proizvodi i grk. Zašto su bijela vina s Korčule tako dobra. Je li tajna u položaju, zemlji, vodi?
-Za razliku od ostatka Dalmacije, Korčula je poznata po bijelim vinima. Naravno, tu se najprije ističu pošip i grk kao naše dvije autohtone sorte, a ne smijemo ni zanemariti ostale bijele sorte Korčule: rukatac, cetinku, bratkovinu. Mi u Black Island vinariji volimo reći da smo mi crni otok za bijela vina. Više je razloga za to. Kao što ste i sami naveli – terroir Korčule, gdje se radi o dubljim profilima tla, koji nam omogućavaju proizvodnju svježih bijelih vina upravo zbog toga što je kapacitet zadržavanja vode veći pa nema toliko brige oko ljetnih suša.
Grk je u posljednje vrijeme pravi hit među ljubiteljima vina, po čemu je ova sorta toliko posebna i zašto je tako malo ima?
-To je najčešće pitanje posljednjih par godina. Proizvedem taman za sebe, prijatelje i malo prodaje. Šalim se. Grk je postao hit zbog svoje neupitne kvalitete, ali i upravo zbog ograničenih količina koje su nedostatne da bi zadovoljile sve ljubitelje ove sorte.
Što je za Vas dobro vino? Što je presudno za dobru kapljicu?
-Nema pravila kakvo dobro vino mora biti i to je upravo ono što daje ljepotu i slobodu u ovom poslu. Osim znanja, potrebna je i vizija što se želi postići, ali ujedno treba imati i sreće. Proizvodnja vina nije uvijek po nekakvim šablonama ili formulama, već svaka godina i svako grožđe, donosi nešto svoje. Volim reći da je vino živi organizam pa je sreća bitan faktor. No prvenstveno za proizvodnju dobrog vina morate imati dobro grožđe tako da svako dobro vino počinje u vinogradu.
Čini se, ako je suditi prema nagradama s Decantera, kako je Korčula strašno napredovala u proizvodnji dobrih vina, je li to plod mladih generacija, novih znanja ili nečega trećeg?
-Korčula je oduvijek bila sinonim za odlična bijela vina pa je tako i Pošip prvo bijelo vino sa zaštićenim geografskim porijeklom još 1967. Proizvodnja stalno napreduje, no kao i u ostatku Hrvatske, kvaliteta je svake godine sve bolja. To je rezultat uvođenja novih tehnologija i znanja, kao i dolazak mladih generacija na vinsku scenu koje su željne napredovanja i dokazivanja.
Igor živi u Smokvici sa suprugom dvije kćerkice i roditeljima, a gradski život mu ne nedostaje.
-U Smokvici mi je jako lijepo, pogotovo otkad sam otac pa sve više uočavam prednosti odrastanja u manjim sredinama. Ne nedostaju nam previše urbani sadržaji, nađe se i kod nas na Korčuli dobrih i zanimljivih događanja. A kad se zaželimo veće sredine, trajekt je blizu.
O planovima za budućnost kaže.
-Trenutno su prioritet moje dvije curice. A što se tiče posla, svaku godinu smislimo nešto novo. Fokus je trenutačno na zadržavanju kvalitete i povećanju proizvodnje u Black Island Winery.
