Mora, oceane i rijeke oduvijek smo koristili kao izvor hrane i drugih resursa, a danas ih iskorištavamo čak pet puta više nego prije 50 godina. Mnoge riblje populacije već su drastično smanjene, a njihov broj i dalje opada. Osim toga, druga morska bića, poput morskih kornjača i kitova, također su u opasnosti, jer smanjeni riblji fond znači da uskoro ni oni neće imati dovoljno hrane, upozorava svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF u svojoj novoj kampanji „I moru treba odmor!“.
„Drastično se smanjuje broj vrsta riba i broj populacija određenih vrsta u moru. Vremena nam ponestaje, o ovom problemu više nije dovoljno razgovarati, moramo hitno djelovati. Opstanak morskih životinja doveden je u pitanje, kao i egzistencija i kvaliteta života mnogih ljudi,“ kaže Patrik Krstinić, stručnjak za morsku bioraznolikost u WWF Adriji. Ako ne promijenimo svoje navike, od alata koje koriste ribari do nas koji jedemo ribu, mogli bismo završiti s više plastike nego ribe u moru. I to puno prije 2048. godine, koju su znanstvenici označili kao kritičnu kada je stanje mora u pitanju.
„Već za našeg životnog vijeka, moglo bi se dogoditi da nećemo imati dovoljno ribe za prehranu. Već je sada cjenovno mnogima nedostižna, upravo zato što je ima sve manje. Nemojmo zaboraviti da je i u Hrvatskoj velik broj stanovništva ovisan o moru kao izvoru financija”, ističe Patrik Krstinić.
WWF je posvećen zaštiti mora u cijelom svijetu. Kako bi se osiguralo održivo upravljanje morskim resursima, stručnjaci WWF-a blisko surađuju s ribarima, lokalnim i europskim institucijama, kao i drugim nevladinim organizacijama. Velike morske površine stoljećima su smatrane neiscrpnim izvorom hrane i drugih resursa. Sada znamo da je 35% globalnih ribolovnih resursa prekomjerno iskorišteno, a čak 63% na razini Sredozemnog i Crnog mora.
WWF radi na promjeni ovog trenda uspostavom „zona bez ribolova” kako bi se i more i riba mogli oporaviti, promičući alternativne izvore prihoda za obalne zajednice, kao što je ribolovni turizam, i podupirući ribare i donositelje odluka da pređu na održive ribolovne prakse. No, niti to nažalost nije dovoljno. Svi mi koji tu istu ribu jedemo možemo sudjelovati i pridonijeti potrebnim promjenama tako što ćemo paziti odakle dolazi riba koju konzumiramo. Sve u svrhu obnove mora kao nezamjenjivog resursa za ljude, životinje i svog života na zemlji!
