I Dubrovačka Republika je zbog epidemije bila primorana uvesti izvanrednu upravu

1437. g. kuga se ponovno pojavila u Dubrovniku, prvo u Gružu, a ubrzo zatim i u samom gradu. Ova epidemija, koja se, sudeći po zapisnicima sa sjednica vlade, pojavila u Dubrovniku početkom travnja, bila je osobito žestoka, donosi današnje izdanje Gradoplova.

Tako se npr. polovinom svibnja sjednice vlade jedva održavaju, iako je bila određena globa od 100 mletačkih dukata ukoliko se izostane sa sjednice. Na otocima nije bilo dovoljno ljudi za pokapanje mrtva­ca, a nakon sjednice, koja je održana na današnji dan, 19. svibnja, te 1437. godine, na kojoj su donesene odredbe o izvanrednoj upravi gradom, vlada se povukla iz Dubrovnika.

U samom gra­du je ostalo tek nekoliko vlastelina koji su trebali brinuti o sigurnosti, zdravlju i državi. Svi su oni, nakon što su na brzinu napisali testamente, ubrzo pomrli. Ostao je živ samo najstariji među njima, osamdesettrogodišnji vlastelin Marin Rastić.

Svjedok tih događaja bio je Filip de Diversis, talijanski humanist i pedagog, autor djela  Opis položaja, zgrada, državnog ustroja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika, koji nam je ostavio svoj zapis: “U to vrijeme su ostala upravljati gradom desetorica vlastele. Od njih su devetorica umrla od zaraze u roku od petnaest dana. Među njima je ostao živ jedan stari vlastelin od 83 godine, po imenu Marin Rastić, čovjek pouzdan, razborit i pame­tan, budni čuvar Republike, naklonjen strancima, pravi kršćanin, katolik i primjeran građanin. Njemu je pak umrla žena i na isti način su na­stradali od zaraze gotovo svi pučani koji su bili plaćeni da čuvaju grad. Tako se činilo da je grad prepušten sudbini. Kada su za tu strašnu ne­sreću saznala vlastela koja su se nalazila izvan grada, bili su prinuđeni okupiti Vijeće, u Zatonu i na Daksi. Tu su izabrana tri vlastelina, tj. Župan Bunić, pravdoljubiv i pošten, s još dvojicom. Oni su naredili da izvan gradskih zidina ostane tisuću najamnika i da na brdu čuvaju grad s obje strane, te da dva broda, svaki sa po sto ratnika, budu ukot­vljena ispred lanaca ili luke. Boravili su pred lučkim lancem, dok je unutra čestiti starac upravljao cijelim gradom.”

Više o događanjima na današnji dan kroz dubrovačku povijest pročitajte ovdje.