U hotelu Lero danas poslijepodne povjesničar Hrvoje Klasić, među ostali i autor dokumentarnog serijala NDH, koji se upravo prikazuje na Hrvatskoj televiziji, predstavio je svoju novu knjigu Crveno na crno.
Riječ je o izboru kolumni, koje je na temu prisutnijeg povijesnog revizionizma objavljivao na jednom nacionalnom portalu.
“Ja sam znanstvenik, 20. godina predajem na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i smatram kako znanstvenici imaju obvezu djelovati u društvu. Ako je društvo u krizi povijesti, a naše jest, onda povjesničari trebaju javno djelovati”, kazao je Klasić na početku dodavši kako su dokumentarni serijal NDH i kolumne na portalu kroz popularno-znanstveni stil izražavanja doprle do šire publike, nego njegovi znanstveni članci.
“Svi pričaju o Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), a jako malo ljudi o tome uopće o njoj nešto zna. To je bila država pogubna za nepoželjne ljude drugih nacionalnosti, ali i za same Hrvate. Ona nije bila nezavisna, niti država, a ponajmanje je bila hrvatska”, kazao je povjesničar dodavši kako danas žanjemo ono što smo 90-ih posijali.
Pritom on misli na iskrivljavanje povijesti, veličanje ustaštva i domobranstva, a potpuno brisanje antifašizma i partizanskog otpora u 2. svjetskom ratu. Pri tom navodi i činjenice kako je oko 3 milijuna nepodobnih knjiga tada uklonjeno iz knjižnica, a 3,5 tisuća spomenika uništeno.
“Danas u Hrvatskoj imamo oko 20-ak ulica koji nose imena prema istaknutim pripadnicima Ustaškog pokreta. Neko dijete koje živi u Slavonskom Brodu u Ulici Mile Budaka u školi uči kako je on bio ratni zločinac, jedan od autora rasnih zakona, a po njemu se zove ulica u kojoj živi. Tu je onda i 80. godina star pozdrav ZDS, koji prije ustaštva nije postojao, a još uvijek nije zabranjen. Taj nesklad nas obavezuje na djelovanje, ponajprije zbog onih koji su nam najvažniji, naših mladih”, kazao je Hrvoje Klasić u Dubrovniku.
Objasnio je kako je zabrinjavajući trend s kojim se susreće na fakultetu među studentima.
“Mladi danas ne prihvaćaju znanstvene činjenice. Bilo da je riječ o povijesti ili bilo kojem drugom aspektu života. Brinu me teorije zavjere i nepovjerenje u znanost. Lako za prošlost, ali netko tko ima takav obrazac razmišljanja i ne mari za činjenice, tako će se ponašati u svim životnim i društvenim situacijama”, kazao je te napravio usporedbu s prosvjedima protiv covid potvrda.
“Danas svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali mišljenje bi trebalo biti zasnovano na činjenicama, a sloboda na odgovornosti i solidarnosti. Ako toga nema, društvo je osuđeno na propast”.
“Možemo za primjer uzeti Njemačku i njihovo obrazovanje nakon 2. svjetskog rata. I dan danas oni, bez zadrške uče i prepoznaju svoju povijest, baš kako se nikada takvi zločini ne bi ponovili. Mi naše mlade vodimo u Vukovar, gdje su nastradali Hrvati, ali ih ne vodimo u Jasenovac, koji je usput. A trebali bismo ih voditi na oba stratišta i učiti ih da zločin i zlo nemaju nacionalnost i ne smiju se tolerirati, ni sa jedne ni s druge strane. Nije bitno tko su žrtve, bitno je osuditi zločin. Zašto se mi ustručavamo pitati tko je ubio onih 40-ak Srba u Vukovaru. Zar bismo time okaljali Domovinski rat ili žrtvu? Ne, odgovorom na to pitanje uništili bismo samo dignitet ubojice”, rekao je Klasić.
Hrvoje Klasić zbog svog javnog djelovanja već niz godina dobiva prijetnje smrću i to u demokratskoj državi, kojom se volimo hvaliti. Na pitanje prisutnih kako živi s time i je li ga to obeshrabrilo. odgovorio je sljedeće.
“Žalosno je da ja znanstvenik, doktor znanosti, sa 20 godina nastavničkog staža i 49. godina starosti, koji sam s 18. godina krenuo braniti svoju zemlju, moram paziti da ne idem sam po mraku kući. Da moju majku nazivaju nepoznati ljudi i prijete joj pokušavajući saznati moju adresu. Da me zovu na telefon i prijete mi da će me ubiti, kad već to nisu četnici napravili 91. Mogao bih ja odustati i šutjeti, ali jednostavno osjećam obavezu govoriti činjenice”.
Hrvoje Klasić (1972.) zaposlen je od 2003. na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest. Dobitnik je Godišnje nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za 2006. godinu. Iste godine dobio je i Godišnju nagradu grada Siska za knjigu Hrvatsko proljeće u Sisku. Suautor je dviju dokumentarnih serija, Hrvatsko proljeće i NDH, nastalih u produkciji Hrvatske radiotelevizije. Godine 2012. objavio je značajnu i hvaljenu knjigu ‘Jugoslavija i svijet 1968.’ u izdanju Naklade Ljevak, koja se našla u užem izboru za dvije nagrade (Kiklop i Jutarnji list). U izdanju Naklade Ljevak objavio je 2019. još dvije knjige: Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost i Mika Špiljak: revolucionar i državnik. Dobitnik je Nagrade Svetozar Pribičević za unapređenje hrvatskosrpskih odnosa za 2016. godinu.
