Jesam li tako veliki vjernik da na svoje prvo hodočašće pođem u Svetu zemlju, srce svih hodočašća? To pitanje sam postavila sebi i prije i poslije putovanja.
Tako veliki zasigurno nisam.
Želja mi je bila upoznati sveta mjesta, prapočetke kršćanstva.
Zbog čega je Sveta Zemlja sveta? I kako izgleda suživot vjerskih zajednica? Kako zajedno funkcioniraju druge kršćanske denominacije?
Vjerujem da mi je ovo putovanje osvijetlilo i produbilo put osobne spoznaje.
Idem redom u želji da dočaram mjesta i trenutke s ovog hodočasničkog putovanja.
Napisala: Marijana Lobrović Šalja
Bio je to trenutak kada su se posložile želje i mogućnosti da s mirom isplaniram putovanje. Zahvaljujem prijateljici Antoneli koja mi je dala kontakt splitske agencije koja organizira hodočašća. Za Svetu Zemlju sam prvi put čula na vjeronauku u svog prvog župnika don Augustina Miline. Fascinacija Biblijom, židovskim narodom, počecima kršćanstva i nama najbližih vjeroispovijesti od tada je prisutna. Dok si dijete vjeruješ da je sve bajka, pomalo nestvarni prizori dalekih svjetova i onda puno godina kasnije posjećuješ mjesta gdje se cijeli jedan svijet kao bujica vrati. Hodaš biblijskim mjestima, kročiš Isusovim stopama, osjećaš Križni put. U Jeruzalemu sve njegove postaje imaju duboki smisao. Slušaš zvona s obližnjih crkava, čuješ molitvu s minareta, odlaziš u sinagogu i osjećaš kako se Židovi mole. Nestvarno.
U Svetoj Zemlji bez straha
Naš let je iz Zagreba preko Istanbula do Tel Aviva. Fantastičan let Turkish Airlines-a, sjedala, hrana, ljubaznost za pet. Upozoreni smo na posebne mjere sigurnosti u Izraelu. Pri ulasku u zračnu luku odmah će vam skenirati putovnicu, skenirati zjenice i izdati vizu, kartončić B2 kojeg morate čuvati do kraja boravka u zemlji. Na ulasku u Betlehem odnosno u Palestinu prolazimo kroz check point. Kao grupa uvijek ide lakše ali moramo se naučiti da su uniforma, vojna oprema i kontrole na svakom koraku. Izraelsko palestinski sukob traje od četrdesetih godina prošlog stoljeća i na žalost najdugovječniji je sukob koji je još aktualan. Mi kao turisti nemamo nikakvih problema. Uz našu Rafaelu, koja dobro poznaje Svetu Zemlju svaki strah nestaje. S nama je Ivan voditelj putovanja i don Dražen Radman, svećenik Splitsko – makarske nadbiskupije kao naše duhovno vodstvo.
Vozač koji nam je na usluzi tijekom cijelog putovanja zove se Osama. Simpatični, nasmijani Palestinac. Svjetla grada Betlehema nas dočekuju. Tu ćemo biti četiri noći. Mi smo grupa od pedesetak hodočasnika iz cijele Hrvatske, neki su iz dijaspore. Volim na putovanjima biti okružena novim ljudima, novim energijama. Ovo je hodočašće i to što se dobije organiziranim putovanjem, dobrim vodičem i duhovnim vodstvom neprocjenjivo je.
Prvi dan blagoslov puta na brdu Scopus s kojeg se pruža pogled prema Jeruzalemu.
Ein Karem je mjesto Gospinog posjeta Elizabeti, tu je Crkva vizitacije. Odlazimo prema crkvi rođenja Ivana Krstitelja. Don Dražen u katehezi objašnjava događaj. Razmišljamo i cijelim putovanjem Svetom Zemljom u tišini prolazimo sveta mjesta. Tu su prostori meditacije gdje si dovoljno sam sa sobom. Mise i kateheze nas prate svakodnevno.
Odlazak u Betlehem u Milk Grotto, Bijelu špilju. Dok su Marija i Josip bježali pred Herodom tu su se zaustavili i dok je Marija dojila Isusa kap mlijeka je pala na pod i obojila špilju u bijelo. Bazilika Isusovog rođenja danas je pod patronatom grčke pravoslavne crkve, armenske crkve i franjevaca koji u ime Svete Stolice i Katoličke crkve čuvaju ovo sveto mjesto. Burna je prošlost ove bazilike od vremena cara Konstantina koji je izgradio a njegova majka Jelena uresila u spomen na porođaj Majke Božje. Za vrijeme cara Justinijana bazilika je imala troja vrata. U tursko doba vrata su zazidana i ostao je mali, niski ulaz da bi se spriječilo konjanike da ulaze i devastiraju crkvu. To su vrata poniznosti kroz koja nitko ne može ući uspravno. Do bazilike je crkva svete Katarine ispod koje su podzemne prostorije u kojima je sveti Jeronim prevodio Bibliju. Bio je porijeklom Dalmatinac i prvi je preveo Bibliju na latinski. Legenda kaže da je bio nagle naravi, da se povukao u pustinju i da je rekao oprosti mi Bože što sam Dalmatinac!
Slijede dva dana Jeruzalema. Što reći za taj grad? Kad se pogleda s Maslinske gore prema utvrdama grada, dominira Al Aqsa. U podnožju je staro židovsko groblje. Prema židovskoj vjeri oni koji su tu pokopani bit će najbliže kada se Mesija spusti i uđe u Jeruzalem. Kako nam Rafaela kaže, puno bogatih Židova iz Amerike daju pravo bogatstvo da dobiju posljednje počivalište upravo tu. U Jeruzalemu bi se moglo boraviti danima. Grad je neiscrpne energije i povijesti. Za židove, kršćane i muslimane sveto je mjesto. Isus je plakao za sudbinom Jeruzalema, znajući što mu se sprema. Crkva pod imenom Dominus Flevit što znači Gospodin je plakao napravljena je na tom mjestu.
U podnožju Maslinske gore je Getsemanski vrt gdje se Isus molio s učenicima noć prije raspeća. Tu je nastao Oče naš i na tom je mjestu istoimena crkva. Hrvati imaju važnu ulogu u povijesti ovoga mjesta jer su braća Pavao, Antun i Jakov Branković iz Sarajeva svojim novcem otkupili zemlju od tadašnjih turskih vlasnika, darovali je franjevcima koji su tu ostali do danas.
Idemo do crkve Gospinog groba, mjesta Marijinog uznesenja na nebo. Ivan nas vodi u samostan Ecce Homo (Evo čovjeka) u kojemu i sam volontira. Kuća je u vlasništvu sestara Notre Dame od Siona i nalazi se u ulici Via Dolorosa, Ulica križnog puta. Ručamo u samostanu i izlazimo na prekrasne tarace s kojih se vidi cijeli Jeruzalem. Misa je u Lithostrotosu ispod samostana. Smatra se da je tu Isus patio od ruke rimskih vojnika. Posjećujemo i crkvu svete Ane, mjesto Gospina rođenja.
Križni put
Meni osobno Križni put, Via Dolorosa je impresivan, tužan i beskrajno važan. Svaka postaja je autentična. Ako ne vjerujemo u bezgrešno začeće i uskrsnuće onda vjera nije potpuna.To je duboka i intimna spoznaja svakog čovjeka i to se ne propituje. Isusov život, muka, izdaja najbližih apostola duboka je filozofija koju možemo povezati i s današnjim vremenom. Koliko puta smo bili prevareni, koliko puta se dogodi da te najbliži suradnik izda … jesmo li spremni oprostiti?
Crkva Kristova groba velika svetinja kršćana. Na mjestu je Golgote, brdu Kristove muke. U prošlosti, prava upravljanja crkvom su se mijenjala a danas je u vlasništvu pravoslavne, katoličke i armenske crkve. Oltar svete Marije Magdalene i kapela Ukazanja pripadaju katolicima. Kupola s Isusovim grobom je zajednička. Dočekuju nas naši franjevci i pozdravljaju. I danas crkvu otključavaju i zaključavaju dvije muslimanske obitelji i jedino oni imaju ključ. Impresivan je broj vjernika. U korizmeno vrijeme posjetiti ovo mjesto prava je milost. Odnekud se spuste sjećanja Velikog petka gdje čujem Muku Gospodinovu u mojoj crkvi u Slanome kada sam pogađala čiji glas čujem, je li od Iva ili Miša… i u pozadini od moje Kate.
Krećemo svaki dan jako rano, doručak oko 6.15 i odlazak iz hotela u 7 sati. Jako je toplo, povremeno vjetrovito. Suvenirnice kao i svuda u svijetu prate turizam. Nastojim što manje vremena trošiti na kupovanje, ali nešto treba i kupiti za uspomenu. Krunice od maslinovog drva se svuda nađu. Plaća se šekelima, dolarima ili eurima. Sve prolazi. Svuda će nam sve htjeti prodati i kada skontaju odakle smo samo viču Luka Modrić!! Nekada je bilo Šuker!! Odlazimo prema gori Sion odakle se lijepo vidi Jeruzalem.
Crkva svetog Petra Gallicantu (od pijetlovog pjeva). Gospodin se okrene i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, prije nego se danas pijetao oglasi zatajit ćeš me tri puta. Izađe i gorko zaplaka. Petar je zaplakao kada ga je Isus pogledao, sjetio se da ga je tri puta zatajio. Soba posljednje večere ili Cenacolo, izveden iz latinske riječi cena što znači večera. Tu je Isus posljednji put u ovozemaljskom životu podijelio obrok s apostolima i postavio temelje euharistije. Velika soba s visokim svodom, mramorni stupovi podupiru kupolu. Na kapitelima se prikazuje Pelikan – simbol ljubavi i odricanja. Kateheza mi ostaje u sjećanju.
Bista svetog Nikole Tavelića franjevca o pedesetoj obljetnici kanonizacije postavljena je u perivoju samostana.
Ispreplitanje povijesti i vjere
Zanimljivo ispreplitanje povijesti i vjera na svakom je kantunu. Tako se ispod Cenacola nalazi Grob kralja Davida. Veliki židovski kralj koji je pretvorio Jeruzalem u veliko vjersko središte i stavio Kovčeg saveza na brdo Sion. Ulazimo u sinagogu i prvi put uživo vidim kako se židovi mole.
Taj dan obilazimo Zid plača, ponovo stroge kontrole… Odvojeni dijelovi za žene i muškarce. Židovi ne zovu Zid plača nego Zapadni zid. Nikada se neće prestati moliti jer njihov hram su muslimani srušili i na tom mjestu napravili džamiju, prelijepu Al- Aqsu. U malim pukotinama kamena na Zidu ljudi ostavljaju papiriće s napisanim osobnim nakanama. Jeruzalem je skladan u energiji nesklada, različitosti koje se dijele i isprepliću.
Naša sljedeća ruta na putu prema Nazaretu je Kana Galilejska, mjesto prvog Isusovog čuda gdje je pretvorio vodu u vino. Kupujemo poznato vino. Imamo divnu misu gdje naša tri para obnavljaju svoje bračne zavjete.
Za mene možda najljepše mjesto je bazilika Navještenja u Nazaretu, gdje je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti i roditi Isusa. Napravljena iz dva dijela, gornja koja slijedi konture križarske katedrale i donja koja uključuje špilju. U atriju su brojni mozaici iz zemalja diljem svijeta a naša zemlja je predstavljena mozaikom Majke Božje Bistričke. Ovo je inače najveća crkva na Bliskom istoku. Crkva sv. Josipa je lijepa i skromna crkva kakav je i sv. Josip bio i nalazi se u blizini.
Završavamo ovaj lijepi dan odlaskom na brdo Precipice, brdo s kojeg su htjeli baciti Isusa. Prekrasan pogled seže na velika obrađena polja, umjetna jezera za navodnjavanje.
Tabha na sjeverozapadnoj obali Galilejskog jezera je mjesto čudesnog umnažanja kruhova i riba. Vozeći se busom promatramo nepregledna stabla datulja, Izraelci su majstori i vrsni znalci u poljoprivredi. Kompletna pustinjska polja su uspjeli navodnjavanjem pretvoriti u plodna.
Crkva Petrovog primata nedaleko je od crkve Umnažanja. Na Galilejskom jezeru kojega zovu i more umačemo noge u toplo jezero i uzimamo kamenčiće. Pjevamo Krist na žalu dok toplina vulkanskog kamena grije naša stopala. Povjetarac miluje hrvatsku zastavicu naše Rafaele.
Magdala mjesto rođenja Marije Magdalene i meni najljepši oltar u obliku broda. Jako lijepa nova crkva s prekrasnim slikama. Po evanđelju se spominje kao grešnica koju je Isus obratio.
Selo utjehe
Kafarnaum je grad u kojem je Isus propovijedao. Na hebrejskom znači selo utjehe. To je mjesto Isusovog javnog djelovanja. Ruševine drevne sinagoge su vrijedna arheološka nalazišta.
Brdo Blaženstava je sljedeće mjesto na kojem je Isus održao veliki govor gdje se blaženima proglašavaju poraženi i nesretnici kroz povijest. Oko crkve se pruža lijepo održavani vrt. Mjesto priziva hodočasnike da provedu vrijeme u razmatranju i miru. Joseph Ratzinger kaže da svatko tko je bio tamo i očima svoje duše gledao široko prostranstvo vode i jezera, nebo i sunce, stabla i livade, cvijeće i zvuk ptičjeg pjeva, nikada ne može zaboraviti predivno ozračje mira i ljepotu svega stvorenoga. Prirodna je želja za srećom svakog čovjeka i ovdje se osjeća Božja potreba da svi ljudi budu sretni.
Dan završava iznenađenjem našega voditelja Ivana. Odlazimo brodom po Galilejskom jezeru. Vesela pjesma, hrvatska himna, izraelska tradicionalna glazba a na palubi izraelska i hrvatska zastava. Divota.
Dvije noći u nazaretskom hotelu prekidaju sirene za uzbunu u gluho doba noći dovoljno da se neki uznemire ali dobivamo obavijest da nema mjesta panici u pitanju je greška alarma.
Petak, gora Tabor. Vozimo se kombijima i šalimo se s lokalnim vozačem. Mjesto Tabor je mjesto Isusova preobraženja. Na ruševinama bizantinske crkve izgrađena je katolička crkva franjevačkog reda koju je projektirao Antonio Barluzzi. Mozaik koji prikazuje Preobraženje obasjan je sunčevim zrakama. Tu sam ubrala puzavac, sukulent i tri presadnice pelargonije. Već su presađene i nadam se da će mi na našem suncu i u zavjetrini rodne kuće dugo cvjetati. Uz kamenčiće s Galilejskog jezera i masline s Maslinske gore to su mi najdraži suveniri.
Vozimo se pustinjom, šaljem sinu sliku, kaže kao New Mexico! Otprilike tako. Stižemo u Jerihon. U daljini se vide vrleti države Jordan. Za Jerihon se tvrdi da je najstariji grad na svijetu. Odlazimo na rijeku Jordan, primamo obnovljeni sakrament krštenja. Danas svjesno, odraslo primamo sveti sakrament.
Kumran, drevni grad, vrijedna nalazišta židovskog naroda po imenu Eseni. Narod koji je živio zatvorenim životom, posvetili su pisanju svetih spisa koji su slučajno otkriveni sredinom dvadesetog stoljeća. Datiraju između 150. god. pr.Krista i 70. nakon Krista.
Odlazak na Mrtvo more, kupanje tko želi. Obilazimo butige s čuvenom kozmetikom i biramo poklone. Kasnije ćemo se prijateljica i ja gubiti po aerodromu da bi u zabačenom hodniku ipak pronašli Tax free zonu i povratili porez.
Brdo Iskušenja na povratku gledamo u daljini, par fotki s pustinjskim pejzažom i lokalna suvenirnica s najboljim datuljama na svijetu.
Sutra je povratak doma, idemo prema Betlehemu odakle ćemo na putu prema Tel Avivu posjetiti Emaus još jedno mjesto važno iz Novog zavjeta gdje se Isus pojavio pred dvojicom učenika nakon uskrsnuća. Rafaela nam uručuje priznanje da smo i službeno hodočasnici.
U zračnu luku dolazimo sretni tako da nam se i izraelska sigurnosna služba smješka što nije uobičajeno. Pitaju tipična pitanja, tko vam je pakirao kufer, gdje ste bili i sl. Nije im drago ako vide štambilje iz arapskih zemalja. Potpitanja i dulja zadržavanja su tada uobičajena.
Svjetovne teme su ostale u zapećku ovaj put. Priča o Masadi, kako je izgubljena u ratu s Rimljanima, kako je izraelski vojnici i danas spominju kod polaganja zakletve, ortodoksnim Židovima, njihovim običajima, svetkovanju shabata, kibucima, pejzažima nepreglednih zelenih polja, pustinjskim bojama, jahanju deva, mnogočlanim židovskim obiteljima okrenutima vjeri i životu, zidu koji razgraničava Palestinu i Izrael, Banksyevim karikaturama, Palestini i njihovim patnjama možda nekom drugom zgodom. Uvijek fale barem dva dana. Sjedim u avionu do gospođe Danice, zapisujem njene recepte i kažem joj da se vidimo nekad.
Naša zajednička fotka gdje smo s velikom hrvatskom zastavom jako paše u stranom svijetu. Kompaktna smo grupa slučajnog odabira u rasponu svih godišta. Na odlasku se nismo uspjeli slikati.Kad smo preuzeli kufere bilo je kao ona – kud koji mili moji. Ili to ipak sluti neka nova mjesta i neka nova hodočašća.
Shalom Izrael!!!
