Na dijelu zemljišta Kina Slavice na Boninovu koje je Grad Dubrovnik odbio kupiti kada mu je ponuđeno, te je ono 2003. završilo u privatnom vlasništvu obitelji nekadašnjeg šefa SZUP-a, Petra Luburića, čije se ime posljednjih godina sve češće spominjalo u građevinskom biznisu, poput onoga u Uvali Lapad i izgradnji stambeno poslovnog kompleksa preko puta Grawe-a, teku pripreme za otvaranje restorana. Radovi koji traju nekoliko mjeseci privukli su pažnju brojnih naših sugrađana, a uslijed nove ugostiteljske akvizicije na atraktivnoj parceli posve je opravdana zabrinutost da će otvaranje restorana označiti početak kraja “Slavice”, najdražeg ljetnog kina mnogih Dubrovčana.
Nakon što je Grad prihvatio inicijativu o postizanju izvansudske nagodbe oko spora koji traje dulje od 15 godina, stvari su se značajno ubrzale za sina Petra Luburića, odnosno tvrtku “Brsečine turist” koju Tomislav Luburić ima u svom vlasništvu. Na gradilištu, odnosno dijelu zemljišta nekadašnje cjeline Kina Slavice na Boninovu je mjesecima jako živo, sređuje se i rekonstruira postojeći ugostiteljski objekt, te se priprema podloga za popločavanje tarace i otvaranje restorana koji će se nalaziti u neposrednoj blizini postojeće ljetne filmske pozornice. Nagodba između Grada i Luburićeve tvrtke je postignuta lani u listopadu, a već u ožujku na adresu Kinematografa stiže zahtjev da im se dopusti ulaz s južne, atraktivnije strane, prolaz pristupačniji sada za radnike, a ubuduće vidljiviji za goste koje očekuju u svom lokalu i na taraci. Budimo realni. Bez osiguranja prolaza do restorana s južne strane parcele, iz Ulice branitelja Dubrovnika, takva investicija bi bila iznimno financijski upitna, pa su Grad i Kinematografi samim tim činom izašli u susret Luburićevim interesima.
Ravnatelj Kinematografa Dubrovnik, Nikša Konsuo kaže kako je odluka Upravnog vijeća da se Luburićevoj tvrtki “Brsečine turist” odobri prolaz bila jednoglasna.
- – Tvrtka Brsečine turist d.o.o. koja je vlasnik parcele do kina Slavica je u ožujku ove godine uputila zahtjev za ostvarenje prava služnosti prolaza kroz donji ulaz kina Slavice koji se nalazi u Ulici Branitelja Dubrovnika (Boninovo) do njihove parcele koja graniči s kinom Slavica. Rasprava o navedenom zahtjevu je bila jedna od točaka na sjednici upravnog vijeća naše ustanove koja je potom uslijedila, a čiji su se članovi jednoglasno složili da se spomenutoj tvrtki odobri zahtjev uz poštivanje svih zakonskih procedura, te uz napomenu kako prolaz može biti isključivo kroz tzv. srednju etažu kina Slavice (ispod male tarace koja gleda na more), a ne kroz sami prostor kina.
Nešto starije generacije koje su pratile događanja oko Kina Slavice dobro se sjećaju i “igrokaza” koji su se izvodili na tom području, jer, za doći na parcelu koju je 2003. godine kupila Luburićeva punica Jaka Pandžić za iznos nešto manji od 140 tisuća eura, novi su vlasnici, demonstrirajući svoju silu i želeći dokazati pravo na svoje vlasništvo, svojedobno sa skalicama preskakali zid. Naknadno su probijena nova vrata u zidu sa sjeverne strane, čime se u to vrijeme, bavila i građevinska inspekcija, ali je sve ostalo kako je i danas. U vrijeme trajanja sudskog spora Kinematografi su im, naime, bili zabranili prolaz kroz kino, a to je bio jedini način da obitelj Luburić fizički stupi nogom na novokupljenu parcelu.
No, postignuta nagodba kojom su Grad i Kinematografi pristali povući sve svoje tužbe – s obrazloženjem kako je pravnički jasno da spor ne mogu dobiti – očito je poslužila kao podloga za stvaranje dobrosusjedskih budućih odnosa, u čemu posve sigurno nije odmogla ni Luburićeva ponuda kako će platiti sve nastale troškove prema sudu i potraživanja tužitelja (izuzev za Jaku Pandžić koja je povukla svoj zahtjev). Riječ je od oko pola milijuna kuna. Tim iznosom je Luburić kupio mir za svoju investiciju na atraktivnom dijelu nekadašnjeg Kina Slavica.
Za korištenje prava prolaza preko gradskog zemljišta dosad tvrtka ne plaća nikakvu naknadu, a kad će i koliko, još se ne zna.
-Upravno vijeće ustanove je donijelo zaključak o angažiranju sudskog vještaka koji će procijeniti vrijednost naknade za spomenuto pravo služnosti prolaza. Slijedeći zakonsku proceduru, nakon što smo zaprimili elaborat procjene od sudskog vještaka, istog smo uputili na Procjeniteljsko povjerenstvo Grada Dubrovnika koje treba dati konačno odobrenje procjene za iznos naknade. Kada dobijemo potvrdu od Procjeniteljskog povjerenstva Grada Dubrovnika, postupak ide dalje sukladno svim važećim zakonskim procedurama – rekao je Konsuo.
I postigao je, barem djelomično, svoj cilj koji je zacrtao još 2003. kad je njegova punica kupila od obitelji Tovarac, Rakiđija i Schmitd zemljište eksproprijano krajem 50-tih godina za potrebe otvaranja javnog otvorenog kina uz koje brojne Dubrovčane vezuju sentimentalne uspomene i sjećanja. Punica Petra Luburića kupila je zemljište 2003., da bi od županijskog ureda već 2004. zatražila i dobila građevinsku dozvolu za izgradnju obiteljske kuće i garaže, koju je veća instanca nakon toga poništila, a 2006. je investitorica od svega odustala i povukla je zahtjev za izdavanjem nove građevinske dozvole.
Što je sve prethodilo odluci da se 2005. godine novim GUP-om zoni Kino Slavice stavi društvena namjena u kulturi (čitavo to vrijeme ono jest, kao i danas građevinska zona) te spriječi Luburiću mogućnost gradnje, sa sigurnošću znaju samo oni koji su bili bliski sugovornici i suradnici gradonačelnice Šuice čiji je zamjenik tada bio Pero Vićan i nekadašnjeg moćnog šefa SZUP-a, te poduzetničke i politički podobne elite u Gradu.
Ostalo je, naime, otvorenim pitanje zašto je Grad Dubrovnik više puta odbio kupiti zemljište koje su mu ponudile tri obitelji kojima je ono vraćeno, te zašto spor o dokazivanju vlasništva nije pokrenut već tada, nego tek onda kada je potpisan ugovor o kupoprodaji s Luburićevom punicom.
-Obzirom na dugogodišnji spor koji Grad Dubrovnik vodi sa vlasnicima zemljišta pored Kina Slavica, a uzevši u obzir činjenicu kako je Grad Dubrovnik već platio 500.000 kuna što predstavlja pola vrijednosti zemljišta koje je prvotno bilo ponuđeno Gradu Dubrovniku, ne jedanput nego čak tri puta, Grad nije prihvatio kupnju, ali i u tom trenutku nije niti pokrenuo spor tvrdeći da je to njegovo vlasništvo, već je dopustio da se kupoprodaja dogodi te potom istu osporavao. Iz svega navedenog, a znajući da su se sve parnice do sada izgubile gradonačelnik Franković je smatrao kako bi ponovno gubljenje spora izazvalo velike troškove po Grad Dubrovnik stoga je predloženo Gradskom vijeću odustajanje od navedenog spora, odnosno sklapanje van sudske nagodbe – stoji u obrazloženju koje smo zatražili od Grada Dubrovnika.
Da bi postigao svoj cilj, Luburiću je bilo potrebno strpljenje kako bi se zemljištu društvene namjene stavila u prostornim planovima drukčija markica koja pogoduje investitoru. No, on je u jeku “slučaja Slavica” medijima i davao takve izjave – da vremena ima, a ako on i ne dočeka, da će netko od njegove trojice sinova dočekati.
Jer, prema karti „Korištenje i namjena površina GUP-a Grada Dubrovnika“ iz 2005. godine, Ljetno kino Slavica se nalazilo u zoni javne i društvene namjene (D6 – kultura). Ista situacija ostaje i nakon Izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika iz 2007, a do promjene dolazi Izmjenama i dopunama GUP-a Grada Dubrovnika koje je 2014. godine proveo tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić koji je, očito s Luburićem našao neki “zajednički jezik”.
Promjena o kojoj govorimo je promjena iz zone javne i društvene namjene (D6 – kultura) u zonu M2 (mješovita, pretežito poslovna namjena), čime je Vlahušić podišao želji vlasnika koji je želio na neki način “unovčiti” i staviti u komercijalnu funkciju kupljeno zemljište. Namjena zemljišta je promijenjena temeljem zahtjeva tvrtke Brsečine turist, za katastarske čestice koje su činile istočni dio zone nekadašnjeg Kina Slavica, ovaj dio na kojemu se proteklih mjeseci intenzivno radi. Zasad je riječ o otvaranju restorana, ali se to može i promijeniti, jer oznaka M2 dopušta i gradnju poslovno-stambenih objekata, što omogućuje vlasniku zemljišta zapravo i daljnje planove u eksploataciji svog prostora.
No, kako osigurati tišinu dok traju projekcije i kakav će biti doživljaj gledati film dok se sa susjedne parcele čuje žamor gosta, zveckanje pjata i čaša, te glazba, i konačno, je li otvaranje Luburićeva restorana zapravo početak kraja Kina Slavica?
Ravnatelj Konsuo iznosi poprilično optimističan odgovor:
– Kako osigurati tišinu? Isključivo kroz dijalog s vlasnicima ugostiteljskog objekta! Drugog načina nema osim postizanja kompromisa. Realnost je da će investitor otvoriti restoran tik do kina Slavice, ali ne tako davno bila je vrlo slična realnost u kojoj su ugostiteljski objekti postojali, kako u Kinu Slavica, tako i u ljetnom Kinu Lapad. Doduše, spomenuti ugostiteljski objekti su bili sastavni dio oba kina, i s gastronomskom ponudom koja je bila odraz tog vremena. Kroz razgovor s predstavnicima tvrtke Brsečine turist d.o.o. saznao sam da će se na toj susjednoj parceli otvoriti “fine dine” objekt u kojem će se posluživati tzv. finger food u kombinciji s vrhunskim vinima u intimnoj atmosferi s minimalnim razinama vrijednosti svjetla i buke. I ne, nipošto se ne slažem s tezom da je otvaranje tog objekta početak kraja kina Slavice – kino Slavica će i nakon otvaranja restorana nastaviti s bogatom filmskom ponudom uveseljavati kako naše sugrađane, tako i sve ostale posjetitelje našega Grada – riječi su ravnatelja Konsua.
I koliko je ugodno odjeknula nedavna vijest kako je Ljetno Kino Cavtat vraćeno u okrilje Općine Konavle koja će mu osigurati javnu namjenu i upotrebu, događanja sa Kinom Slavica idu u suprotnom smjeru. Blizina ugostiteljskog objekta i potencijalna mogućnost dodatne izgradnje kakvu omogućuje M2 oznaka zemljišta, uz blagonaklonost gradske vlasti koja ju je pokazala investitorima i odobravanjem prolaza s južne strane, ne izgleda preoptimistično za budućnost Kina Slavice. Za ovakvim vrijednim i atraktivnim zemljištima i lokacijama kakva je ova na Boninovu uvijek ima jako puno interesa, a Kino Slavica nema potrebnu zaštitu, već samim tim što se i ono nalazi na parceli koja u prostornim planovima nosi oznaku M2.
KRONOLOGIJA
OŽUJAK 2003. – Jaka Pandžić, punica Petra Luburića kupuje dio zemljišta Kino Slavice od obitelji Tovarac, Rakiđija i Schmitd za 138 tisuća eura, nakon što je Grad Dubrovnik nekoliko puta odbio njihovu ponudu
SVIBANJ 2003. – Jaka Pandžić iz Rijeke je podneskom od 02. svibnja 2003. godine zatražila izdavanje građevinske dozvole za gradnju obiteljske kuće i pomoćnog objeka – garaže na čest. zem. 191/3 i 194/1 obje k.o. Dubrovnik. Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji je dana 09. travnja 2004. godine izdala naprijed navedenu građevinsku dozvolu. Na istu je uložena žalba te je poništena i vraćena u ponovni postupak rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva rješenjem od 15. lipnja 2004. godine. Invesitorica Jaka Pandžić je odustala od podnesenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole te je postupak obustavljen rješenjem od 15. ožujka 2006. godine. Projektna dokumentacija koja je prilog navedenoj građevinskoj dozvoli se ne nalazi u pismohrani Grada Dubrovnika
STUDENI 2005. Kinematografi, odnosno Grad Dubrovnik pokreću sudski spor čiju vrijednost procjenjuju na 2 milijuna kuna iako je kupoprodajna cijena tada iznosila malo manje od milijun kuna
TRAVANJ 2007. Općinski sud u Dubrovniku odbacuje tužbu Grada i Kinematografa i presuđuje u korist Jake Pandžić
SIJEČANJ 2010. Županijski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu i Grad mora platiti gotovo pola milijuna kuna sudskih i ostalih troškova
KOLOVOZ 2013. Vrhovni sud RH čitav postupak vraća na početak
OŽUJAK 2014. U Izmjenama i dopunama GUP-a društvena namjena Kina Slavice dobiva markicu M2, pa iako je to zahtjev tvrtke Brsečine turist za dio čestica koje su u njihovom vlasništvu, mijenja se namjena cjelokupnog prostora
SVIBANJ 2014. Općinski sud ponovno odbija žalbu Grada i Kinematografa, ali se Županijski sud poziva na odluku Vrhovnog suda i ponovno sve kreće ispočetka
2019. Grad Dubrovnik ponovno pokreće sudski postupak protiv tvrtke Brsečine turist, ali se nakon pripremnog ročišta određuje zastoj do studenog 2020.
LISTOPAD 2020. Gradsko vijeće Grada Dubrovnika usvaja prijedlog gradonačelnika da se potpiše sporazum o izvansudskoj nagodbi između Grada, Kinematografa, Jake Pandžić i tvrtke Brsečine turist
