Dubrovački slavuj Stijepo Gleđ Markos vratio se s turneje po Australiji gdje je tijekom siječnja održao više koncerata u Perthu, Melbourneu i Sydneyu. Koncerti su, kaže, bili nabijeni emocijama, a posebno ga se dojmio i način života naših iseljenika.
Kako je došlo do turneje u Australiji?
Nakon objave albuma ‘Moja Hridino’ pjesme su se vrlo brzo počele širiti putem društvenih mreža, povećao se broj pratitelja i stekao sam svoju publiku diljem svijeta. Tako su pjesme stigle i do daleke Australije iz koje sam dobio poziv od predsjednika udruge sv. Vicenca u Perthu, gospodina Matka Šeparovića, kako je spreman organizirati moje koncerte jer postoji veliki interes za mojim nastupima diljem Australije. Ova vijest me posebno obradovala jer kao umjetniku važno mi je da publika u mojim pjesmama prepoznaje ono što sam i sam doživio tijekom autorskog stvaralaštva, a to je utjeha i mir, ono za čime svi tragamo.
U kojim ste sve gradovima održao koncerte i kakav je bio repertoar?
Prva tri nastupa sam održao u Perthu unutar Hrvatskog katoličkog centra gdje sam izveo svoje autorske pjesme a potom i najljepše domoljubne pjesme. Na poziv voditelja centra i ljubaznog domaćina vlč. Nikole Čabraje također sam izveo prigodne pjesme u čast godišnjice priznanja Republike Hrvatske od strane Vatikana u katedrali sv. Marije u Perthu. Uslijedila su potom i dva nastupa u Melbournu i to u dva hrvatska centra, HKC Duha Svetoga ‘Springvile’ pod vodstvom vlč. Vedrana Lešića, a potom u HKC Sv. Leopolda Bogdana Mandića ‘Sunshine’ gdje me ugostio vlč. Josip Grubišić, u jednoj od najvećih župnih zajednica u Australiji. U Sydneyu sam imao tri nastupa i to prvo u Crkvi sv. Nikole Tavelića, gdje me srdačno ugostio voditelj Hrvatskog katoličkog centra, fra Klaudio Milohanović. Drugi nastup održao sam na poziv australske župe Presvetog Srca Isusova i njihovog voditelja, patera Irenausza Czecha, gdje sam priredio strani repertoar poznatih duhovnih pjesama i evergreena za međunarodnu publiku. Završni nastup u Sydneyu održao sam na poziv biskupa Mar Mari Emmanuela, jednog od svjetski najpoznatijih aktualnih propovjednika, koji me pozvao u prijenos uživo preko službenog YouTube kanala Asirske Crkve Krista Dobrog Pastira, gdje sam izveo svoje autorske pjesme ‘Oče naš’ na aramejskom jeziku, koji je ujedno i njihov jezik, te ‘Psalam 18’.
Kakvi su bili koncerti, koliko je bilo publike?
Koncerti su bili vrlo posjećeni u svim gradovima, doputovali su i okupljali su se naši ljudi i iz susjednih gradova. Dolazile su starije generacije doseljenika ali i one mlađe, njihovi potomci, generacije koje su rođene u Australiji. Koncertima je nazočila i ostala australska publika koja je bila jednako dirnuta autorskim pjesmama pa mi je posebno drago što su me potaknuli i pokazali interes za dodatnim nastupom gdje sam izvodio isključivo strani repertoar za međunarodnu publiku, što svakako planiram i nastaviti provoditi u svojim daljnjim nastupima diljem svijeta.
Pretpostavljam da su susreti s našim iseljenicima bili vrlo emotivni?
Da, zaista su nas emocije ponijele i osjetilo se to zajedništvo i ljubav prema domovini. Posebno nakon što sam otpjevao nekolicinu najpoznatijih domoljubnih pjesama koje su ganule ljude do suza i probudile njihova sjećanja.
Kakvi su sad dojmovi, je li se sve sleglo?
Trebat će mi još neko vrijeme da sve dođe na svoje mjesto jer sam još uvijek prepun dojmova. Toliko predivnih susreta, upoznao sam toliko dragih ljudi i doživio nezaboravne trenutke.
Kakav je trenutno život u Australiji, što vas je najviše iznenadilo?
Ono što me prvo dojmilo je veličina gradova, posebno Sydney. Recimo nakon Londona gdje sam živio par godina nisam mislio da će me neki grad posebno impresionirati po svojoj veličini, ali Sydney je to uspio. Ipak, doživio sam ga više kao grad umjetnosti i kulture, dok sam recimo Melbourne više doživio kroz sportska događanja. Također ono što bi posebno izdvojio i što me fasciniralo jest da Australija ima toliko plodnog tla i da se jako pazi na uzgoj vlastitog voća i povrća. Primjerice, naši ljudi su uspjeli uzgojiti vlastite plodove maslina, vinograde, smokve. Moram priznati da odavno nisam jeo bolje smokve nego u Australiji. Kad sam šetao ulicama Melbournea primijetio sam ispred pojedinih kuća kako su posadili blitvu i kupus, na što mi je prijatelj potvrdio kako su to naši ljudi i da se jako drži do toga da svi čuvaju i uzgajaju svoje.
Je li turneja bila naporna?
Malo je zahtjevnije izdržati dugi put i nagle promjene klime kao i velike vremenske razlike, iako sam dosta dobro podnio prilagodbu. Sve skupa mi nije bilo naporno jer sam imao dovoljno vremena između nastupa da se odmorim tako da sam došao doma s još više motiva i želje da nastavim dalje.
Trenutak s turneje koji vam se najviše usjekao u srce?
Kada su mi prilazila djeca i starije bake uz suze radosnice, vidno dirnute jer sam otpjevao neku pjesmu koja ih je duboko dotaknula. U srcu će mi ostati gostoprimstvo svih dragih ljudi koji su me pozvali i ugostili toliko srdačno kao da sam im rođeni brat. Suza u njihovim očima na rastanku i iskreni prijateljski zagrljaj ostat će mi u trajnom sjećanju, otpratili su me kao najboljeg prijatelja i na tome sam neizmjerno zahvalan.
Što vas očekuje u narednom razdoblju?
Preda mnom su brojni nastupi i već dogovoreni nastavak turneje diljem Europe, a uz to i rad na novim albumima koje planiram objaviti u ovoj godini.