Pa što onda voliš, neobični stranče?
Volim oblake…oblake, što prolaze…
ondje…divne oblake!
Charles Baudelaire
(1821. – 1867.)
I, tko se ne bi složio s velikim pjesnikom? Malo tko. Jer, lijepo je pogledati iznad sebe, u nebo, i ugledati oblake. Oblake u kojima će netko prepoznati oblik anđela, nekome će sličiti na planinu, nekoga će podsjetiti na šećernu vunu, a nekoga će pozvati na sanjarenje, meko, bijelo, nježno predavanje …
A tek kad se u igru oblaka uključi i sunce pa ih u suton opitura raznim nijansama narančaste…. E, to je tek pravi nebeski spektakl!
Pogledajte fotogaleriju koju je snimila Lea Pavlović.
