S puno smijeha, priče, uspomena, pa i nostalgije, protekla je proslava 40. godine mature generacije kulturnjaka iz 82., u restoranu Tezoro u Širokoj ulici. Šef kuhinje istinski se potrudio respektabilnu okruglu obljetnicu začiniti ukusnim delicijama i kapljicom vina.
Zgode i nezgode srednjoškolskog školovanja i odrastanja prebirale su se zajedno s razrednicom, prof. hrvatskog jezika i književnosti Srećkom Sršen i prof. filozofije Davorom Ljubimirom, a zaključak na kraju zajedničkog druženja i večeri bio je – ništa nam godine ne mogu … a i malo nam znače.
Generacija “šuvarevih” maturanata iz 1982. se nakon završenog kulturno-umjetničkog smjera “raspršila” po mnogobrojnim i različitim studijima, danas je među nama puno različitih i profesija i sudbina. Ali nešto zajedničko svi dijele : lijepe uspomene na školu “bez grča”, pohađanje trećeg i četvrtog razreda srednje iz kojega je “pucao” najljepši pogled na svijetu, na Lokrum i Grad. Jer je do škole trebalo strmim skalinima Turističko-ugostiteljske škole.
Naravno da se spomenula i kazališna predstava “Mi nismo djeca” u kojoj je sudjelovao cijeli razred, te brojne dogodovštine s “gostovanja”, naravno da smo se sjetili i svih onih koji sinoć nisu bili sa svojim školskim kolegama zbog različitih obveza ili udaljenosti.
I, naravno da smo si zadali zadatak – što skorije se opet vidjeti.
A kako je Ratko, vlasnik “Tezora” počastio cijeli razred kraljevskom večerom, kulturnjaci su se odlučili određeni iznos uplatiti u humanitarne svrhe, za liječenje bolesne djevojčice iz Dubrovnika.
