Florin dom, vila koju je umjetnica Flora Jakšić, tragično stradala 1943. godine, oporučno ostavila likovnim umjetnicima, sredinom prošle godine je, konačno, pripao Gradu Dubrovniku. Na nju se, nakon dugotrajne pravne borbe, uknjižilo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik koje je tijekom proteklih godina održavalo kuću, nerijetko vlastitim novcima članova, te priređivalo brojne izložbe dubrovačkih i hrvatskih umjetnika. O ustrajnoj borbi da Florin dom zadrže kao dubrovačko kulturno dobro i punkt likovne umjetnosti govori za dubrovniknet.hr predsjednica HDLUDU Dorinda Bulić Čotić, veoma otvoreno apelirajući na gradsku vlast da ih podrže i financijski pomognu, jer osjećaju da su prepušteni sami sebi.
Dubrovačka umjetnica Flora Jakšić oporučno je svoju kuću u Uvali Lapad ostavila likovnim umjetnicima, no nakon 2. svjetskog rata, barem su tako izvještavali mediji, na nju se uknjižilo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zagrebu. To je HDLU Dubrovnik osporavao?
Točno je da je dubrovačka slikarica i dobrotvorka Flora Jakšić kuću oporučno ostavila umjetnicima, njena ideja je bila da se osnuje zaklada, ali zbog raznih okolnosti zbog kojih se ostavinski postupak razvukao na dva desetljeća, kućom je dalje upravljao Narodni odbor Grada Dubrovnika.
Međutim netočno je da je kuća nakon 2. svjetskog rata uknjižena na Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zagrebu. Naime, u posljeratno vrijeme bivše države, u Hrvatskoj je postojalo samo jedno strukovno društvo, ULUH – Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske, te su svi likovni umjetnici Hrvatske njemu i pripadali, pa tako i dubrovački umjetnici.
Zbog te činjenice, Narodni odbor Općine Dubrovnik je zauzeo stav da se radi o lokalnoj umjetničkoj zakladi od koje će najviše koristi imati upravo lokalna zajednica, pa je s Udruženjem likovnih umjetnika Hrvatske kojem su pripadali dubrovački umjetnici, sklopio ugovor o korištenju. Zgradu je u ime ULUH-a preuzeo Ivo Dulčić.
1974. godine, ULUH prestaje postojati kao udruženje svih umjetnika Hrvatske, te se formiraju nova strukovna udruženja po većim gradovima, HDLU Osijek, HDLU Zagreb, HDLU Rijeka, HDLU Split i HDLU Dubrovnik, te preuzimaju imovinu ULUH-a po teritorijalnom principu.
Od tada HDLU Dubrovnik formalno samostalno skrbi o zgradi, jer su dubrovački umjetnici i do tada bili jedini koji su o zgradi i brinuli.
ULUH se nikada nije ponašao kao odgovorni korisnik zgrade, nije njome upravljao i nije ulagao nikakva financijska sredstva pa je zgrada drastično propadala i bila vidno zapuštena. Nasuprot tome, dubrovački umjetnici su nerijetko u Florin dom ulagali vlastita financijska sredstva i održavali je na najbolji mogući način, HDLU Dubrovnik je samostalno davao prostore u najam, vodio sudske postupke, neovisno priređivao programe i sve druge radnje vezane za zgradu. I tako je već evo punih sedamdeset godina.
2008. godine smo pisali o tome kako HDLU u Zagrebu želi zamijeniti Florin dom za neku drugu nekretninu, te je pokrenuta peticija od dubrovačkog HDLU-a da se to spriječi.
Da, 2007. godine Hrvatsko društvo likovnih umjetnika iz Zagreba uknjižilo se na Zgradu Florin dom. Za taj šokantan čin našli su uporište u dosljednom javnom i medijskom predstavljanju HDLU (Zagreb) kao pravnog slijednika ULUH-a, što naravno ne stoji. Nakon rasformiranja ULUH-a i potom osnivanja samostalnih društava 1974. godine, osnovan je Savez hrvatskih udruženja likovnih umjetnika Hrvatske kojeg su sačinjavala sva novoosnovana udruženja, te jedino Savez Hrvatskih udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, odnosno sva pripadajuća strukovna društva istog saveza su mogli biti pravni slijednici ULUH-a.
Nakon što se HDLU u Zagrebu uspio uknjižiti na Florin dom, aktivno je razmatrao ideju da Florin dom proda, ili da zgradu zamijeni za apartmane u starom gradu.
Dakle, nakon nezamislivo drske akcije knjiženja HDLU-a (Zagreb) na Florin dom, neminovno je došlo do reakcije, pokrenuta je peticija, kojom se skrenula pozornost javnosti na jednostrani čin HDLU-a iz Zagreba. Hrvatsko odvjetništvo u Dubrovniku zatražilo je od HDLU–a u Zagrebu da dokaže pravno sljedništvo ULUH-a, što oni nisu mogli dokazati, te je zgrada ponovno vraćena u društveno vlasništvo.
Iza zavjese javnosti se, pretpostavljamo, cijelo to vrijeme odvijala žestoka pravna borba da bi se dubrovački HDLU uknjižio na kuću, te tamo nastavio sa svojim aktivnostima.
Kad se zgrada ovom javnom i pravnom akcijom uspjela sačuvati za Grad, sve je pomalo utihnulo, jer zapravo sav posao oko ovog pravnog pitanja je izuzetno zahtjevan. U samom početku mog mandata predsjednice Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, prije osam godina, Društvu je vraćena zaista velika količina dokumentacije o djelovanju Društva u rasponu od nekih dvadeset i pet godina.
Dokumentacija je bila u lošem stanju, te mi je trebalo nekoliko mjeseci rada na njoj kako bi je uredila. To je vrijedilo truda jer sam dobila uvid u građu i ubrzo sam shvatila da smo došli u posjed vrijednih dokumenata, koji su me nagnali i potaknuli da neupitnost posjedovnog vlasništva i brige o ovoj vrijednoj nekretnini konačno i pravno uredimo. Potraživši savjet nekoliko odvjetnika angažirali smo gospodina Antuna Missonija, sve je izneseno pred Skupštinu, te je odluka donesena. Pokrenuli smo pojedinačni ispravni postupak za ispravku zemljišnoknjižnog upisa sa opravdanim razlogom.
Sud je usvojio prijedlog kao opravdan. Obaviještene su možebitno zainteresirane strane, Grad Dubrovnik, Republika Hrvatska i HDLU u Zagrebu. Republika Hrvatska i Grad Dubrovnik nisu pokazali interes, a HDLU u Zagrebu je poslao prigovor “opreza radi”, međutim ni tada sa priloženom dokumentacijom nije dostavio dokaz da je pravni slijednik ULUH-a, pa je Općinski sud u Dubrovniku donio Rješenje kojim se dopušta uknjižba Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik na Florin dom, a naložilo istovremeno brisanje društvenog vlasništva.
Kad ste se, konačno, uknjižili na Florin dom?
Na Florin dom smo se uknjižili u travnju prošle godine, a od pokretanja postupka do okončanja prošlo je nekih šesnaest mjeseci. Prije toga je bilo nužno podrobno istraživanje dokumentacije, pa i danas, usprkos postupku koji je okončan, nalazimo još vrijednih dokumenata koji učvršćuju naš položaj i dokazuju nepobitnost sudske odluke.
Sud je zaključio da je u tom postupku nesporno da je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik osobno i putem svojih pravnih prednika posjednik predmetne nekretnine od svog osnivanja 1974. godine do danas.
Također sud zaključuje kako HDLU u Zagrebu ponovno nije dokazao pravno sljedništvo ULUH-a, niti se na nijedan način prema nekretnini ikada ponašao kao vlasnik. Nasuprot tome HDLU Dubrovnik je u zgradi djelovao sukladno oporučnoj volji Flore Jakšić te Sud zaključuje kako je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik pošteni posjednik predmetne nekretnine od 1974. godine do danas, te da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva.
Da, na taj način je, uostalom, izvršena oporučna volja umjetnice i vlasnice vile, Flore Jakšić. U današnje vrijeme takve donacije nekretnina kao punktova kulture u zajednici, izazivaju divljenje, a kod mnogih i čuđenje. HDLU Dubrovnik je uložio puno truda, vremena i novca pojedinaca da pokaže zahvalnost, ali i ukaže na važnost postojanja ovakvih prostora za likovne umjetnike. Je li toga svjestan i Grad Dubrovnik?
Mislim da je želja za izvršenjem oporuke u izvornoj Florinoj zamisli postojala od početka, međutim okolnosti su se promijenile, naime izvršitelji oporuke su i sami preminuli nedugo nakon Florine smrti, ili su bili trajno odsutni. Budući da je gradska vlast bila jedna od predviđenih upravitelja i potencijalnih korisnika, Narodni odbor zaključio je da se radi o lokalnoj umjetničkoj zakladi od koje će najviše koristi imati upravo lokalna zajednica, pa je odluku o načinu postupanja prepustio Gradskom povjereništvu za prosvjetu i kulturu Dubrovnik. I naposljetku, kako je izvršenje oporuke bilo neizvedivo po izvornoj ostaviteljičinoj zamisli, Kotarski sud u Dubrovniku zgradu sa pripadajućim vrtom dodjeljuje općenarodnoj imovini u svrhe naznačene u oporuci, a organ upravljanja je Narodni odbor Općine Dubrovnik.
I prije okončanja postupka, kako je bila poznata predviđena namjena, dubrovački umjetnici su dobili zgradu na korištenje, a kako bi se stvar formalizirala, Narodni odbor Dubrovnik je sklopio sa ULUH-om ugovor o korištenju.
Ono što mi se čini još značajnije, to je pitanje da li danas gradska vlast dovoljno prepoznaje vrijednost ove i ovakve ustanove i značaj koji ona ima u lokalnoj zajednici.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik se bez ičije pomoći izborilo da sačuva ovu vrijednu baštinu za Grad i kulturnu zajednicu grada, a Grad Dubrovnik bi se trebao zajedno s nama izboriti za očuvanje ovog prostora, te poduprijeti ono što se u njemu događa i sačuvati ono što on predstavlja.
Vrijednost ovakve ustanove nadilazi interese samo jedne organizacije, ona je kulturno dobro, gradsko dobro, njen smisao je osmišljen davno prije nas, danas to dobro uživamo i ono ostaje za buduće naraštaje.
Kuća s okućnicom na tako atraktivnoj lokaciji u Uvali Lapada vrijedi cijelo “bogatstvo”. Je li u ijednom trenutku došlo do ozbiljne ugroze da se proda ili privatizira?
Vrijednost kuće je vjerovatno velika u materijalnom smislu, zemljišta na kojem se nalazi vjerovatno i puno veća, i bilo je tendencija koje su dolazile sa strane da se ovdje otvori restoran, kafić ili nešto slično tako “korisno”. Naravno, njena prava vrijednost je sasvim druge naravi:
U njoj su djelovali i djeluju cijenjeni dubrovački i hrvatski umjetnici koji su, svaki u svom vremenu i prema mogućnostima nastojali unaprijediti položaj struke u zajednici, položaj umjetnika pojedinca, od socijalnih okolnosti do nužnosti prostora za stvaralački rad, nastojali su educirati zajednicu i upoznati je sa svojim radom, pokušali su utjecati na obrazovanje mladih u školama, skretati pažnju na pojavu “kiča i diletantizma” u gradskim prostorima, priređivali izložbe recentne produkcije dubrovačkih i gostujućih umjetnika, predstavljali su kulturnu ponudu grada gostima koji su ovdje boravili.
Spomenut ću samo neke od važnih imena onih koji su bili graditelji i dionici ovog društva, Ivo Dulčić, Branko Kovačević, Eugen Krstulović, Viktor Šerbu, Mladen Pejaković, Maja Jug Pecarić, Josip Trostman, Đuro Pulitika, Antun Masle, Ivan Mitrović, Lukša Peko, Josip Škerlj, Marijan Kocković, Agnez Neža Velikonja, Petar Šantić, Milovan Stanić…nemoguće je sve nabrojati, a neki od njih još djeluju, pa sve do današnjih generacija koje grade suvremenu likovnu scenu.
Kulturno dobro
Danas je Florin dom, dom 120 likovnih i vizualnih umjetnika različitih senzibiliteta i izričaja. U Florinom domu djeluje Galerija Flora, u kojoj je HDLUDU u posljednjih osam godina priredilo 105 izložbi suvremenih umjetnika iz Dubrovnika, Hrvatske i inozemstva. Voditeljica Galerije je Ivana Pegan, a na katu djeluje ugledni dubrovački umjetnik Josip Trostmann kojemu je društvo davne 1969. godine ugovorilo korištenje prostora.
Možda je manje poznato da su članovi HDLUDU svojim radom i vlastitim sredstvima u zgradi uredili rezidencijalni boravak za gostujuće umjetnike, uredili fasadu zgrade, sada uređujemo medijateku, prostor za suvremene umjetničke prakse, koji će služiti i kao knjižnica, čitaonica, prostor za druženje; tu je i vrt, prelijepi ambijent okupan mirisom mora, u kojem se družimo, održavamo radionice, na koji su se neki od umjetnika referirali site – specific radovima, inspirirani prostorom. To je istinsko bogatstvo koje je prepoznalo Ministarstvo kulture, te je zgrada sa vrtom procijenjena kulturnim dobrom.
Uknjižba sa sobom nosi i nove troškove, kako ćete to riješiti i s
kojim novcem vi uopće raspolažete?
Da, uknjiženje vlasničkih prava sa sobom nosi i financijske obveze u smislu poreznih i pravnih dažbina. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika je neprofitna udruga, financiramo se iz donacija Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i sredstva dobivamo isključivo za program. Od članarina uspijevamo jedva podmiriti redovite djelatnosti, te budući da porez za knjiženje ide Gradu Dubrovniku, nadali smo se da će mjerodavne strukture vlasti prepoznati vrijednost koju smo stekli, koliko za sebe toliko i za Grad, te pomoći nam da ovu financijsku situaciju prebrodimo.
Imali smo sastanak sa gradskim vlastima, ali oni nisu našli model po kojem bi nam pomogli, a Ministarstvo kulture u početku zainteresirano za pomoć, nakon zatišja u Gradu i samo se povuklo.
Sada smo prepušteni sami sebi, ne posustajemo, članovi i sami doniraju sredstva prema svojim mogućnostima, krenuli smo sa serijom skupnih izložbi u koncepciji Slavena Tolja, u kojima će neki od radova biti prezentirani javnosti kao otkupni radovi.
Rado ćemo prihvatiti i donacije svih onih koji prepoznaju naše napore oko očuvanja kulturnog dobra i ustrajnost u priređivanju kvalitetnog programa iz godine u godinu.
Znači li ovo uknjiženje neki dodatni poticaj za intenziviranje programa ili ne?
I prije nego smo postali formalni vlasnici Florinog doma, dok smo bili u posjedovnom vlasništvu, jednako smo entuzijastično radili na održanju programa, rado smo okupljali u ovom prostoru sve zainteresirane, i zapravo sve što smo do sada postigli, postigli smo prije knjiženja. Uvijek smo radili najbolje što smo mogli, jer valja napomenuti, nemamo zaposlenika i sav rad je zasnovan na predanosti i ljubavi prema struci i prostoru o kojem brinemo, a koji je za uzvrat i nama pružio dragocjena iskustva upoznavanja i ugošćavanja mnogih hrvatskih umjetnika i suvremenih likovnih i vizualnih izričaja, ugošćavanja drage publike i međusobnog druženja.
Florin dom je otvoren svim građanima Grada Dubrovnika, te ih pozivamo da zajedno sa prijateljima posjete naše izložbe, događanja i druženja, otvoreni smo i za suradnju sa drugim kulturnim ustanovama, statutom je uređeno primanje novih članova na što pozivamo posebno mlade umjetnike.
Koristim priliku da najavim kako ćemo vrlo skoro objaviti knjigu kojom ćemo detaljnije dubrovačkoj i široj javnosti prezentirati Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i vjerujemo na dostojan način predstaviti lik Flore Jakšić – zaključila je Dorinda Bulić Čotić, predsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik.
ETO NAS: U Florinom domu koji krije zanimljivu izložbu i povijest vlasnice
