Film “Ljeto kada sam naučila letjeti” srpskog redatelja Radivoja Andrića koji je od djetinjstva ljeta provodio u Zatonu, sinoć je prikazan u Ljetnom kinu “Jadran” pred prepunim gledalištem. Sjedalo se i po skalinima.
O filmu je svoje visoko mišljenje dala stručna kritika, ali ono što je i puno bitnije, publika na film reagira s oduševljenjem i emocijom.
Kino Jadran sinoć je bilo puno, a dubrovačkoj premijernoj hrvatskoj izvedbi bio je nazočan i redatelj Andrić kojega je iz publike došao podržati gotovo cijeli Zaton u kojemu već desetljećima provodi svoja ljeta. Redatelj se odlučio biti u Dubrovniku, iako je istovremeno film prikazivan na Hvaru gdje je radnja filma smještena.
Film kojega je dosad u regiji pogledalo više od 200 tisuća ljudi večeras će biti također u nazočnosti redatelja prikazan na Šipanu u sklopu tamošnje Ljetne škole filma.
Razgovor s redateljem sinoć je u Kinu Jadran vodili prof. Mariela Marković, također iz Zatona, a tijekom kojega smo saznali kako je osjećaj ljeta i mora on u sebi izgradio upravo u tom mjestu, kako je najzahtjevniji bio rad s djecom, te kako mu je od velike pomoći bila suradnja s našim Dubrovčaninom, redateljem Lukšom Benićem.
Scenarij za film je napisan na temelju predloška istoimene knjige Jasminke Petrović, a priča je, kako je spomenula prof. Marković, višeslojna i izuzetno emotivna, ali se dotiče i rana u obiteljima uzrokovanih raspadom bivše države i ratom.
Iako je riječ o filmu koji se naziva dječjim, on širom otvara vrata do srca odraslih.
