Barakude, hrvatska vaterpolska reprezentacija je u polufinalu Europskog prvenstva. Našem već četvrtom uzastopnom, nakon Barcelone 2018., Budimpešte 2020. i Splita 2022. Podatak koji sam po sebi dosta govori.
Hrvatska je u fantastičnoj četvrtfinalnoj izvedbi pred punim tribinama u Zagrebu, kolosalno odigranoj utakmici, od obrane do napada, od taktike do tjelesne spreme, svladala svjetskog doprvaka i osvajača srebra na Olimpijskim igrama u Tokiju, jaku momčad Grčke čak 13:7.
Kad momčad ne primi čak 13 i pol minuta gol, kad Bijač ‘skine’ 10 sjajnih obrana, od toga polovicu u trećoj četvrtini kada je suparnik i slomljen, kada imamo igrača više 6-9, a s igračem manje se uspijemo obraniti u čak 7 od ukupno 10 navrata, onda je posljedica ili rezultat toga i 13. utakmica s Grcima na EP-ima u kojima nas oni nisu znali i mogli svladati. Onda je to 9. pobjeda nad tom momčadi u 13 utakmica na EP, te veličanstvena pobjeda nad velikim suparnikom. Momčadi koja ima srebro sa zadnjih olimpijskih igara i svjetskog prvenstva.
Prve dvije četvrtine su rezultatski bile potpuno poravnate, u skladu s očekivanim. Preokret je nastao u trećoj dionici. Potpuno smo ih nadplivali inače dobro pripremljene Grke, a obrambeno silno pokretljivi. Takvo što jasno rezultira na drugoj strani s još većim samopouzdanjem i lakoćom napada. Od 5:6 za suparnika u poluvremenu, slijedio je hrvatski šou-program. Obrambeno i napadački.
U napadu – Lončar s 2 metra, pa Marinič Kragić i Vukičević izvana, s igračem više i onda još Marinić Kragić iz peterca za 9:6. I nisu tu stali naši.
U zadnjoj dionici konačan udarac – Lončar za 10:6, pa dvaput Fatović i onda još i Burić za 13:6, tri i pol minute prije kraja. Laku noć, Grčka.
Ivica Tucak: – Generalno, odigrali smo stvarno fenomenalnu utakmicu. Mislim da ne postoji niti jedan segment igre, a da je nešto ‘štekalo’. Osim dobro, zatvaranja protunapada, to je jedina… ha, ne mogu reći zamjerka, jer protiv ovakvog suparnika odigrati bez pogreške je nemoguće. Idemo mi ovo arhivirati i okrenuti se prema onome što nas dalje čeka, a to je Mađarska. Gledao sam ih i… izvrsni su, izvanredno jaki, moćni. Stvarno ćemo se morati silno pomučiti i jako, jako dobro pripremiti za njih.
Loren Fatović: – Odigrali smo stvarno vrhunsku obranu. Uostalom, primili smo samo 2 gola u dvije četvrtine. To je stvarno dakle bilo na visokoj razini. Makar, mislim da je obrana od početka turnira bila na visokoj razini. Našem Marku je danas rođendan, pa smo mu eto poklonili nešto kao kapetanu. Samo, još uvijek mi još ništa nismo napravili. Odigrali smo samo jednu lošiju utakmicu, protiv Crne Gore i odmah je krenulo neko pljuvanje, odnosno sumnja. To je tako valjda kod nas. Mi smo bili samo fokusirani samo na našu igru i ništa drugo.
Marko Bijač: – Ha, ha, nisam dobio ljepši poklon ovog. Ovo je najljepši, plasman u polufinale. Hvala suigračima što su mi omogućili ovako lijep rođendan. Rijetko se događa ovako visoka pobjeda protiv momčadi koja je nesretno izgubila finale zadnjeg Svjetskog prvenstva i to tada bez Vlachopoulosa koji je sada ovdje igrao. Mislim da smo pokazali više želje, htijenja, borbenosti. Slomili smo ih u trećoj četvrtini, ali odmah se okrećemo Mađarskoj
Ante Vukičević: – Odličan uspjeh, fantastično odigrana utakmica osim tih nekoliko pogrešaka s naše strane, kontra i gol s 2 metra. Navijači su bili prekrasni i nadam se da će se to samo nastaviti. Dobro smo se pripremili za njih. Znamo da imaju dva centra koja su dominantna, mi smo na to morali odgovoriti pokretljivom zonom koja je dobro funkcionirala i igrač manje gdje su oni ukočeni.
Jerko Marinić Kragić: – Danas se ‘potrefilo’ da sam ja bio taj koji je završavao neke napade odnosno one s igračem više, ali Hrvatska je pokazala da ima više igrača koji mogu rješavati utakmice. Hrvatska je pokazala da je prava kada svi u nju malo sumnjaju. Protiv Španjolske nam nitko nije davao šanse, bili smo pravi. Protiv Grčke nam nitko nije davao šanse, bili smo pravi. Pokazali smo da se na nas može računati i da Hrvatska može dogurati daleko.
Ratko Rudić, predsjednik Stručnog savjeta HVS-a: – Obrana je bila da ne može bolje. Ne može. Moja ocjena? Čista desetka!