Flamenco show Tarab u izvedbi ekspresivnog Cristina Aguilera Flamenco Trija očarao je festivalsku publiku sinoć na taraci Tvrđave Revelin, uronivši ih u zanosne ritmove gitare Davida Cara, snažne vokale Miguela Lavija i strastvene plesne korake energične Cristine Aguilere!
Pred prepunim gledalištem na programu nastupa za koji se tražila karta više, utjelovili su najbolje iz tradicije flamenca, snagu glazbe i ritma te ljepotu i ekspresiju pokreta.
Tarab je arapska riječ koja se odnosi na stanje ekstaze izazvano glazbom. To je trenutak transa u kojem se čovjek povezuje sam sa sobom, a energija ga obuzima. Lingvistički promatrano, tarab označava stanje pojačane emocionalnosti, koje se također prevodi riječima kao što su “zanos,” “ekstaza” ili “očaranost.” No, također asocira i na osjećaje tuge kao i radosti. Tarab je također povezan sa stilom glazbe i izvedbe gdje ova emocionalna stanja evociraju i provociraju i izvođač i publika. Tarab je izazov dosezanja one ekstaze koju pjevanje i gitara pobuđuju u unutarnjem svijetu plesača.
Program je održan pod pokroviteljstvom Mastercarda.
Cristina Aguilera debitirala je kao plesačica flamenca u dobi od osam godina. Usavršavala se kod Maite Galán te je 2010. godine diplomirala španjolski ples i flamenco na Plesnom konzervatoriju Carmen Amaya u Madridu. Godine 2015. u Granadi je predstavila svoju prvu predstavu, Encrucijada. Otad u suradnji s najznačajnijim plesnim skupinama sudjeluje na brojnim uglednim festivalima. Godine kasnije dobila je poziv da svoju drugu plesnu predstavu, Corazón Abierto, predstavi na dvadesetom Bijenalu flamenca u Sevilli, a 2017. godine predstavila je svoj program Granada s Albom Heredijom. Godine 2018. premijerno je izvela De Agua, Plata y Tierra (Od vode, srebra i zemlje ) pod vodstvom Jesúsa Carmone. Godine 2019. plesala je u predstavi Lorca i strast. More snova na pozornici Generalife Gardens u Alhambri u Granadi. Godine 2020. pozvana je na festival Sona Flamenc u Tarragoni, a svoj program De Agua, Plata y Tierra predstavila je na 24. izdanju festivala u Jerezu, gdje je dobila pohvale kritike. Cristina Aguilera ostvarila je brojne turneje po Španjolskoj i inozemstvu (Meksiko, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo itd.), održavajući tečajeve i podučavajući u zemljama koje je posjetila.
David Caro rođen je u Almeríji 1992. godine. Gitaru je počeo učiti s jedanaest godina uz svojega oca Joséa Antonija Cara. Diplomirao je s pohvalom flamenco-gitaru na Konzervatoriju Rafael Orozco u Córdobi. Danas nastupa u kultnom flamenco-klubu Los Gallos u Sevilli. Gitarist je Juana Pinille (dobitnika prestižnog priznanja Lámpara Minera 2007. godine), s kojim je snimio četiri albuma, uključujući Jugar con Fuego, koji je 2014. godine bio nominiran za nagradu Latin Grammy. Surađivao je, između ostalih, s pjevačem El Peleom na albumu Peleando, te plesačima Farruquitom, na plesnom programu Dos Figuras: Farruquito y El Pele, i Chorom Molinom na Bayles de jitanos. Gitarist je slavnome plesaču El Carpeti na njegovim programima Flamenco Show i A Bailar. Svira i na drugim projektima, kao što su Ser de luz flautista i saksofonista Sergija de Lopea, trio Bajo de Guía flautista, saksofonista i svirača usne harmonike Diega Villegasa i Jugando Matíasa Lópeza El Matija (nagrada Lámpara Minera 2019. godine).
Miguel Lavi, cantaor ili pjevač flamenca, rođen je u Jerezu de la Frontera, u mitskoj četvrti Plazuela, odakle su potekli proslavljeni umjetnici La Paquera, Los Agujetas i Los Moneos. Svoj pjevački debi ostvario je s dvanaest godina u klubu Agujetas el Viejo u Roti, u pokrajini Cádiz. Godine 1998. boravio je u Japanu s uglednim plesačima Andrésom Peñom i Mercedes Ruíz, gdje se kasnije vratio kako bi nastupao uz japanskog plesača flamenca Shojija Kojimu, a godinu iza odlazi u Barcelonu, gdje je pet godina nastupao u flamenco-klubu El Cordobés, izmjenjujući se s velikim umjetnicima poput Antonija Canalesa, Duquendea ili Belén Maye. Te je godine sudjelovao i u plesnim programima Somorrostro i Los Tarantos pod vodstvom Javiera Latorrea. Godine 2004. s učiteljima Antoniom Canalesom, La Monetom, Pepeom Torresom i Mercedes Ruiz odlazi na turneju u Meksiko, a 2008. je pozvan na festival u Jerezu, gdje je uz gitarsku pratnju Diega del Moraa nastupio u palači Villavicencio, postigavši velik uspjeh kod kritike. Godine 2010. surađivao je s poznatim plesačicama flamenca Juanom Mayom i Pastorom Galván, a 2018. objavio je svoj prvi samostalni album pod nazivom Viejos Retales, koji je dobio izvrsne kritike. Trenutačno nastupa kao solist i kao pratnja proslavljenim plesačima kao što su Antonio Canales, Juan de Juan, Pastora Galván, Olga Pericet i Cristina Aguilera. Skladao je glazbu za plesne programe kao što su Habla la tierra murcijske plesačice Maise Márquez, Continuo Macarene López, Alachar Julija Ruiza i Inke Díaz, Los Males de España Cristine Soler i Azul Julija Ruiza. David Caro održava radionice gitare na raznim festivalima flamenca, kao što su Ibérica Contemporánea (Querétaro, Meksiko), Arte Flamenco u Mont-de-Marsanu, Bijenale flamenca u Sevilli i Festival flamenca u Jerezu.
