Keramičarka Lucija Perojević je svojih trideset godina umjetničkog rada okrunila savršenom prezentacijom najnovijih radova čiji je dojmljivi postav na crnoj tkanini majstorski osmislio Andrija Seifried na skalinima Dominikanskog samostana u Gradu. Lokacija nije slučajna, sve se događalo ispred Dubrovačke kuće koju je prije dvadeset godina pokrenula jedna druga Lucija, naša Luči Orešić kao mjesto koje slavi umjetnost, ali i dubrovačku i hrvatsku kulturu življenja kroz etno zanate i gastronomiju. Lučina Dubrovačka kuća bila je u Hrvatskoj prvi takav izložbeno prodajni prostor namijenjen isključivo hrvatskim autorima i domaćim proizvođačima.
Dvije Lucije ne povezuje samo suradnja na profesionalnoj razini, već i prijateljstvo koje je bazično zasnovano na onoj zajedničkoj strasti prema kreativnosti, strasti prema svom poslu i ženskoj hrabrosti da se krene putom koji nije prokrčen, ali je suđen.
Prvu samostalnu izložbu Luciji Perojević je u Dubrovniku prije trideset godina organizirala upravo Lucija Orešić kao vlasnica svoje galerije Ars Longa Vita Brevis pokraj dubrovačke Katedrale.
Lucija Perojević je u sebi osjećala tako snažan poriv prema umjetničkom izražavanju da je napustila svoj stalni sigurni posao i krenula u izazovni nemirni svijet umjetnosti. Sa već stečenim iskustvom direktorice galerije i kulturnog programa u HTC Dubrava Babin kuk, Luči Orešić prepoznaje umjetničko pulsiranje Lucijinog keramičkog opusa i priređuje joj u svojoj galeriji prvu samostalnu izložbu.
Zbog svih tih poveznica ne treba ni čuditi kako je Dubrovačka kuća koju je Luči uspjela sačuvati i očuvati svih ovih godina, povratak izložbi u njene prostore najavila upravo izložbom dubrovačke keramičarke Lucije Perojević.
I divno je da su i jedna i druga Lucija dojmljivim umjetničkim happeningom organiziranim sinoć na skalinima od Dominikanaca, ponovno izašle iz svoje tihe prisutnosti među nama i skrenule pozornost javnost da su tu. Jer, takvi ljudi su pravo tkivo od kakvog treba biti izgrađen urbani identitet jednog grada.
Lucijina djela, ta krhka materija, spadaju u kreatorsku elementarnost, a neposrednost i “čistoća” ostavljaju dojam fluidnosti, razigranosti, eteričnosti, usuđujem se reći upravo “astralne čistoće” – zapisuje u katalogu Andrija Seifried koji od samih njenih početaka, prati umjetničku evoluciju Lucije Perojević.
Dodaje i kako “sva Lucijina djela nose u sebi izuzetan “slikarski” imperativ koji je razvila do “minijaturnog” savršenstva, neposrednosti u stvaranju svakog “unikatnog” pečata osobnosti u kojem je utkan svaki istančan osobni dodir prsta, ruke ili dlana. Upravo ta osobna nota čini ovu umjetnicu “svojom” u otkrivanju tog: misterija-ljepote-čuda, koji su odraz ne samo i isključivo, talenta već i osobnog čuvstva.“
Lucija Perojević ne brine za ime, priznanja, slavu, izložbe…Njoj je najveća slava što dublje proniknuti u misterij keramike, ona ostaje u svojoj “kreativnoj čednosti” kao svilena buba u čaahuri dok je toplina duše ne izmami u javnost – stoji u katalogu Andrije Seifrieda.
Jučerašnji kulturni događaj na skalinima od Dominikanaca izazvao je nepodijeljeno oduševljenje dubrovačke publike, prijatelja i poznanika te štovatelja rada dviju Lucija i Andrije Seifrieda.
