Tu radost i zahvalnost u njihovim očima teško je opisati riječima. U nesreći čovjek brzo shvati kako je i mala trošna kućica dovoljna za sreću – kratko će opisati ono što su doživjeli mladi Pelješčani kada su se susreli s obitelji kojoj je dodijeljena kamp kućica koju su prevezli iz Ponikava do Petrinje.
Dva brata, Antonio i Dario Andrović, Toni Ćurlin i Ante Marlais, ujedno članovi DVD-a Ponikve su uredili i sredili jednu kamp kućicu koja je bila u njihovom vlasništvu i odvezli su je u Petrinju kako bi jednoj obitelji koja je tri dana spavala s djecom pod šatorom osigurala za Novu kakav-takav krov nad glavom. Smjestili su je u dvorište njihove porušene kuće.
Zahvalnost u njihovim očima, osjećaj da si pomogao i bio čovjeku čovjekom, pratit će mlade Pelješčane sigurno još dugo. Ovo je vrijeme u kojem je poklanjanje svog vremena, znanja i materijalnih dobara dar koji u nama oslobađa najdublju ljudskost na kojoj također moramo biti zahvalni.
