Dunja Kežić, modna dizajnerica i mlada poduzetnica koja je pokrenula svoj studio Mašta Nora u Poduzetničkom inkubatoru u Pločama, zagovornica je tzv. “slow fashion” pokreta, njeno geslo za žene glasilo bi – budi drukčija, a svoju kreativnost koja u njoj buja još od djetinjstva spremna je podijeliti kroz osmišljene radionice ručnog rada i šivanja, kako za djecu, tako i za odrasle. Upisi za radionice su u tijeku jer s njima kreće u rujnu i to u Pločama, Metkoviću i Dubrovniku. S Dunjinim radom vraća nam se dašak romantike nekih već pomalo prošlih dana u kojima su vez, pletenje, čipka, korištenje starog za nešto novo, način na koji se odupire ubrzanom svijetu.
O počecima u kojima je postala svjesna svoje želje za kreiranjem, priča:
-Još kao mala djevojčica sam voljela uređivati svoje lutkice i barbike. Kako sam rasla, interes za šivanjem je bio sve veći. Starija sestra me naučila plesti, stoga sam plela i šivala za svoje male modele. Kao djevojčica od 7-8 god sam povremeno znala ostati sama doma. Mama i tata su u slobodno vrijeme znali isploviti na more u ribolov. Do tada sam već “snimila” gdje se doma nalazi šivaća mašina koja je tad bila gotovo teža od mene. Iz starog
ormara bih je, ni sama ne znam kako, prebacila u dnevni boravak na stol. Sjećam se jednom prilikom, da su mama i tata ostali u šoku kad su se vratili doma i zatekli me kako sjedim za mašinom. Mojim najdražim vječnim paničarima nije bilo jasno kako sam podigla sama tako tešku mašinu. Iskreno, ne znam ni sama. Očito je moja želja bila snažnija od težine mašine za šivanje. Kasnije, kroz osnovnu školu zadnje stranice mojih bilježnica su uvijek bile išarane mojim kreacijama i modelima.
A onda srednja. Tekstilni smjer/modni tehničar bio je jedini logični izbor…
-Konačnim doticajem sa strukom krenula je u meni lavina stvaranja i kreativnosti. S divnom profesoricom i majstoricom koje su me uvijek iznova poticale na učenje i stvaranje, svaki vikend sam na sebi imala novu odjevnu kombinaciju. Nakon srednje škole sam završila specijalizaciju modnog dizajna odjeće. I zapravo, do danas nikad nisam prestala stvarati, jer to sam ja. Ta strast za kreiranjem je dio mene. Dvadeset godina sam stvarala u svoje slobodno vrijeme i nisam odustajala od svog sna, ali tek lani sam otvorila svoj studio o kojem sam maštala. Studio MaštaNora se nalazi u Poduzetničkom inkubatoru u Pločama. Sjajan start za sve nove poduzetnike definitivno nudi Poduzetnički inkubator.
Danas stvaram odjevne predmete, torbe, razne druge dodatke. Klijentice koje pokucaju na moja vrata uglavnom poznaju moj rad ili su radove već vidjele negdje drugdje, stoga većina kaže okvirno što im treba i ostave mi “odvezane ruke”. Moram priznati da u tome najviše uživam. Bude i onih koje dođu s detaljno razrađenom idejom. Ako je potrebno, sugeriram izmjenu ili dopunu, koja uglavnom rado bude uvažena.
Koliko je žena u današnje vrijeme uniformiranosti sklono drukčijem modnom izričaju?
-Svaka žena je posebna na svoj jedinstven način i baš kao takva jedinstveno nosi svoje kombinacije. “Budi drugačija” bi bio moj moto.
Nikada se nisam uklapala u nametnute trendove. Kao takvi dio su fast fashion industrije koja živi samo za profit. Brza industrija je jedna od najvećih zagađivača na svijetu. Loša i brza proizvodnja, sintetičke tkanine koje na žalost dominiraju tržištem, toksične boje kojima se odjeća tretira…sve je to drugo lice nametnutih trendova, uz čast rijetkim
iznimkama. Nama jako poznati gigantski brendovi djeluju upravo na ovaj način kako bi bili vodeći u nametanju trenda, odnosno u zaradi. Iza takve masovne proizvodnje stoji jeftina radna snaga, na žalost često i djeca.
Vi ste zagovornica održive mode…
-Oduvijek sam voljela maksimalno iskoristiti i onaj zadnji komadić tkanine, poigrati se i stvarati od odbačenog i nenosivog odjevnog predmeta. Zero waste je postala moja strast. Održiva moda je trend kojeg stvaram i u skladu s kojim živim. Minimalno stvaranje otpada i maksimalna iskoristivost. Tako je mamin ormar “platio” još u srednjoj školi. Dan danas me silno razvesele stari vezeni stolnjaci s daškom tradicije, koje rado pretvorim u novi odjevni predmet.
Zašto ste pokrenuli radionice ručnog rada i šivanja za djecu, zašto mislite da je to važno?
-Kroz razne programe koje nudim su i tečajevi šivanja i kreiranja za odrasle, u kojima uživam prenositi svoje znanje. S obzirom na širok interes potegnulo se pitanje imam li kakav program za djecu. Podsjetilo me to na malenu Dunju koja je željno upijala sva kreativna stvaranja oko sebe i prenosila u svom obliku. Složila sam program koji je uistinu prepoznat za djecu, škola šivanja i ručnih radova.
Osim što djeca rade na finoj motorici, potiče se kreativnost i samopouzdanje. Vježbaju strpljenje i rade u opuštenoj i poticajnoj okolini. Program je namijenjen za školsku dob od 7+ godina. Kroz program djeca će naučiti razne tehnike od vezenja, ručnog šivanja,
pletenja makramea, pletiva i šivanja na šivaćoj mašini. Vjerujem da su to vještine koje će im služiti uvijek kroz život, osim toga na ovaj način ne damo da ode u zaborav ručni rad.
Upisi za školu šivanja i ručnih radova su u tijeku i od ove godine škola šivanja i ručnih radova djeluje u Dubrovniku, Matkoviću i Pločama.
https://docs.google.com/forms/d/1dRx5hnj6J5JZ1QvqX4OsZ5R2QcLHFdkrh5F3Ktqo9ls/edit?usp=drivesdk>
U moru svojih interesa, možete li izdvojiti nešto što vam je najdraže?
-Kad me pitate što najviše volim raditi, moj odgovor bi bio sve, ali uz uvjet da je drugačije. Odjevni predmeti, stvaranje novog od nečeg starog, torbe, zaista puno je toga. Ako se radi o klasici barem detalji moraju biti drugačiji, jer tako mora biti, to je politika iz moje butige!
Ukoliko čuvate neke drage odjevne predmete, stolnjake, prekrivače, tkanine iz nekih sentimentalnih razloga, a rado biste ih oživjeli u obliku novog i drukčijeg nosivog komada, slobodno mi se možete javiti. Vjerujem da vas neću razočarati.
