Danas, prve nedjelje došašća, palimo prvu svijeću, svijeću nade i vjere. Za duhovnu misao zamolili smo don Roberta Ćibarića, župnika župe sv. Vida u Trstenom:
Isus Krist Božji je Sin. Po Njemu, svaki se čovjek može osjećati Božje dijete i živjeti dostojanstvo Božjeg sinovstva.
U ovom vremenu radosnog iščekivanja i pripreme za proslavu Božjeg rođenja od Djevice Marije, na poseban način smo pozvani dublje uroniti u promišljanje o tome kako živimo i koliko smo suobličeni liku Isusa Krista. Nismo pozvani prosuđivati i prokazivati druge, nego preispitivati iskreno i s ljubavlju prema Bogu svoj odnos prema sebi, drugima i Bogu, u odnosu prema darovanoj nam mogućnosti življenja dostojanstva Božjeg sinovstva. Sv. Ivan nas opominje da „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 17)
Ljubimo grješnika, a prezirimo grijeh
Stoga, da bismo ispravno živjeli ovo vrijeme Došašća, pokušajmo svojim životom biti svijeća dobrote, ljubavi, vjere, nade, praštanja, milosrđa svima – bez ikakvog prijezira prema ikome. Možda oni koje osuđujemo nemaju milost poput nas živjeti sveto svetost Došašća… Na Gospodinu je da sudi, a na nama da živimo po primjeru Isusa Krista. Budimo, dakle, milost Božja preko kojega će milost prave vjere u Boga bljesnuti pred očima sviju koje susrećemo, s nadom da će ih taj bljesak potaknuti na (još veće) približavanje Isusu – pravom i istinskom Svjetlu.
Naravno, to nije lak poziv. No ipak, ljubimo grješnika, a prezirimo grijeh. Nastojmo uvijek u drugima tražiti i najmanju klicu dobrote. Našim pristupom u svjetlu Isusova pristupa, ta klica može procvjetati u neopisivo velebno stablo ljubavi prema Bogu i bližnjima. Isus je svoje apostole upozoravao da se čuvaju kvasca farizejskog, a nikada ih nije upozoravao da se čuvaju (distanciraju) od grješnika, nego ih je njima slao, a primjerom i sam pokazao: znamo da su Mu društvo uvijek činili grješnici, carinici i bludnici. Susret s Isusom ih je mijenjao u bolje osobe, osobe koje su zračile radošću i dobrotom te su ga neke od njih i slijedile do kraja. Isus nas čisti i osnažuje da se odupremo grijehu i do kraja ljubi baš svakoga.
Kršćanska nada
Ovo vrijeme Došašća pruža nam opet priliku gledati svijet i ljude oko sebe Božjim očima. Ljudi su nam datost, tu su oko nas, kakvi god da jesu, kakva god bila motivacija mnogih da na svoj način žive ovo milosno vrijeme. Po izazovima i teškoći koju pokatkada imamo u težnji i nastojanju da gledamo svijet Božjim očima, imamo priliku rasti kao ljudi u strpljenju te se više suobličavati liku Isusa Krista. Gledati na svijet i ljude Božjim očima znači duboko u srcu živjeti istinu da smo svi braća i sestre u Kristu, da smo svi Božja ljubljena djeca. A Blažena Djevica Marija, naša je Majka, koja nas zagovara, tješi i potiče na zajedništvo s Bogom i jednih s drugima.
Završimo ovo kratko razmišljanje nadahnjujući se mislima pape Franje: „Kršćanska nada nije jednostavno želja, znamenje, nije optimizam: za kršćanina nada je očekivanje, gorljivo, žudno očekivanje posljednjeg i konačnog ispunjenja otajstva, otajstva Božje ljubavi, u kojem smo ponovno rođeni i već živimo. To je očekivanje nekoga koji dolazi: Krista Gospodina koji nam je svakim danom sve bliži i koji nas dolazi uvesti konačno u puninu svoga zajedništva i svoga mira. Crkva dakle ima zadaću održati zapaljenom i jasno vidljivom svjetiljku nade, da može nastaviti svijetliti kao sigurni znak spasenja i da može čitavom ljudskom rodu osvjetljivati put koji vodi ususret Božjem milosrdnom licu.”
