Pravi duhan (lat. Nicotiana tabacum) jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae). Stabljika je uspravna, dijelom razgranata u gornjem dijelu, pri dnu drvenasta, a ovisno o vrsti može narasti i do 2 metra visine. Listovi su naizmjenični, sjedeći, elipsastog oblika, a donji listovi su veći od gornjih. Korijenje je vretenasto i razvijeno pa može ići i do 2 metra u dubinu, dok bočni korijeni narastu do 80 centimetara. Cvjetovi su dvospolni i rastu na vrhu stabljike, a skupljeni su u razgranate metličaste cvatove. Cvate od lipnja do studenoga. Plod je kafeni tobolac dug 2 cm u kojemu se nalaze mnogobrojne kafene sjemenke.
Porijeklo duhana seže u Sjevernu i Južnu Ameriku, gdje su ga Indijanci žvakali i pušili u lulama. Nakon Kolumbova otkrića Novoga svijeta duhan se kao ukrasna biljka brzo proširila u Španjolsku i Portugal, a za njegovo širenje Europom zaslužan je Jean Nicot koji je prenio duhan u Francusku te je po njemu kasnije glavni sastojak duhana, nikotin, dobio naziv. Duhan je dugo vremena u Europi smatran ljekovitom biljkom. Listovi duhana stavljali su se na rane protiv infekcije, a protiv želučanih tegoba koristio se sok iz lišća. Također, smatralo se kako štiti od kuge, pomaže pri zubobolji i grlobolji.
Duhan se prema jačini dijeli na slabiji (manje od 1 % nikotina), srednje jači (1 – 2 % nikotina) jači (više od 2 % nikotina). Po boji se duhan dijeli na tamni i svijetli. Tamne sorte koriste se za izradu duhana za lulu, šmrkanje i žvakanje, a od cijelih listova motaju se cigare. Svijetle sorte više se koriste za izradu cigareta. Duhan se dijeli i prema vrsti sušenja jer se može sušiti na suncu, u prozračnom prostoru u hladu, u sušari, ali i iznad vatre. Ovisno o vrsti sušenja, duhan se pripremao za proizvodnju. Tako na primjer listovi sušeni na dimu dobiju više arome pa se takav duhan češće koristi za lulu.
Duhan je zbog svoje isplativosti, kao i široke potrošnje vrlo brzo postao državni monopol. Sjemenje je jako sitno pa se od malog broja plodova može dobiti velik broj sadnica, zbog čega je država ograničila sadnju i prodaju tako što se duhan prodavao u stručju, a ne u sjemenu. Osim toga, brzo se uspostavlja služba koja je kontrolirala nasade duhana i propisivala koliko proizvođač treba prodati državi. Usprkos kontroli, isplativost duhana potakla je mnoge Konavljane na proizvodnju.
Za posadit duhan valjalo je dobro prekopat dolac da stručje more dublje puštit žile, tvrde naši kazivači. Kopalo bi se barem na dvije motike, a katkad bi se dolac i istrapio. Stabljika duhana slabo podnosi hladnoću i zato ga se sadi kad ne bi trebalo više biti prekale. U Konavlima se zbog klimatske raznolikosti razdoblje sadnje kretalo od kraja veljače sve do kraja travnja. U prošlom stoljeću državna kontrola proizvodnje duhana postala je efikasnija pa bi se redovno pošlo kupit stručje u duhansku stanicu. Nakon toga službenici duhanske stanice došli bi stimat koliko si posadio i koliko moraš predat na prodaju. Naravno, zbog tuče, kasne prekale ili suše planirani prinos mogao je bit manji pa bi onda opet moro zvat da ljudi iz duhanske pregledaju nasad.
Duhan se po pravilu sadi u redove među kojima mora biti 75 cm razmaka, a između svake sadnice treba biti 35 cm razmaka. Moderna poljoprivreda preporuča širok spektar gnojiva za bolji prinos, ali se može koristiti stajski gnoj ili humus. Za pravilan rast bitno je redovno plijeviti i okopavati nasad. Kada duhan prokula i počne se pojavljivat cvijet, taj cvijet je trebalo prekinut jer on popije cijelu biljku. Cvijet u principu stvara plod u kojemu se nalaze sjemenke pa se nekoliko struka znalo ostavit da proćeta i iduće godine to bi se sijalo u rasadnik. Ako su državne službe otkrile da je netko posadio svoj duhan i na njega bi postavile prisilni otkup pa je trebalo domaće stručje saditi na neki dolac đe nisi posadio kupovno stručje i da je dalje od očiju.
Lišće duhana počelo bi dozrijevati u lipnju, a bralo ga se kada počne žutiti i tako dok sve lišće nije pobrano. Ubrano lišće onda bi se redalo, odnosno nizalo na konopac. Prema kazivaču, učinio bi se prlj od žice od ombrele kojim bi se tanki špag provlačio kroz lišće duhana. Kako je već spomenuto, postoje različite vrste sušenja duhana pa tako i kazivači daju različite modele sušenja. Neki kažu da su duhan sušili na suncu, a drugi u hladu, a nekima su bili puna potkupja listova koji su se sušili: Kad se naniza duhan, lišće se nije smjelo dodirivat, ali da razmak opet ne bude prevelik, onda bi kroz cijelu kuću po gredama objesili. Kad bi se duhan osušio, trebalo ga je hidratizirati da se ne raspadne. Tako neki kazivači govore: kad dođe južina otvoriš sve punjestre i onda duhan pokupi vlagu, a drugi pak: za vrijeme južine bi iznijeli duhan i prekrili ga da ga vjetar ne rastrese.
Kad je lišće bilo suho, onda bi se slagalo ili lisilo, a najvažnije je bilo složiti listove po veličini i pazit da se ne polomi. Nakon toga bi se nosilo prodat u duhansku stanicu gdje bi se odredila kvaliteta listova. Kazivači govore kako je šverc duhana bio redovna pojava i da je upravo to razlog zbog kojeg su svi sadili. Pa tako ako bi imo dogovorenu kilažu za predat na duhansku pa ti ostane viška to je bilo dobro. Duhan za švercanje trebalo je isjeć na avanu, tko je imo, oni što nisu imali kidali su nožem. Mi smo na avanu to śekli na kako bi se reklo mravju nogu. Pripremljeni duhan trebalo je skrivat i prodat da nitko ne zna pa se već dogovorenoj mušteriji duhan nosio u košuji odnosno kutiji u kakvoj se prodavala košulja. U selima bliže granici situacija je bila slična: doma smo ostavljali boji koji bi nosili u Novi prodavat, a državi bi predavali što je dogovoreno. To je bilo jedino đe si mogo malo više zaradit… A nogo je posla bilo, vajalo je rezat tanko, stavili bi u avan i u sitno rezali da boje pasa na placi, zabili bi u vreće sa verdurom, stavili po dnu da se ne vidi.
Osim za prodaju, u Konavlima je svaka kuća nastojala ostaviti duhana za doma, kako za konzumaciju tako i za prirodni flaster, odnosno duhanom su se nekad zaustavljala krvarenja. Kazivači tako kažu: Kad bi se ko posjeko ili udrio stavio bi se prstovet duhana i krv bi stala.
Dok će neki uživati u duhanu, treba imati na umu kako ta biljka sadrži otrovne alkaloide, od kojih je najzastupljeniji nikotin. Nikotin djeluje na živčani sustav, povisuje krvni tlak i suzuje krvne žile, a uz to stvara ovisnost. Zbog velikog broja alkaloida, duhan se koristi i kao prirodni insekticid u vrtlarstvu. Listove duhana ili stabljiku potrebno je namočiti u vodi, nakon čega se ta voda koristi za prskanje protiv nametnika. Iz listova duhana može se izvući čisti nikotin koji se koristi u farmaceutskoj industriji.
Objavljeno u Samonikle priče iz Konavala
