Izabrati 10 naslova u moru toliko značajnih nije lak posao, stoga sam se vodila mišlju kako ne trebam posebno isticati ona djela koja su nam svima obilježila neki dio života i koja su svojom dubinom i značajem utjecala na širu čitalačku publiku i kao takva su već dosta poznata. Pažnju sam usmjerila na isticanje djela koja sam čitala zadnjih godina, a koja su me svojom stilom i zanimljivošću okupirala u desetljeću u kojem sam u prvom redu bila usmjerena na svoju djecu i obitelj pa sam propustila pročitati mnoga koja sam htjela, a još nisam stigla – zapisala je prof. hrvatskog jezika i književnosti i pjesnikinja Marija Matana Bazdan.
- Haim Ginott, Između roditelja i djeteta
Premišljala sam se istaknuti psihologa Haimea Ginotta ili pedagoga Jespera Juula, dva tako značajna stručnjaka za roditeljstvo, no ipak sam se odlučila za H. Ginotta jer se nadam da je priličan broj roditelja ipak čuo za Jespera Juula i da njega ne treba posebno i dodatno predstavljati budući da je zadnjih godina bio prisutniji u hrvatskom medijskom i roditeljskom prostoru, svakako puno više nego H. Ginott. H. Ginott je bio učitelj koji je shvatio da ne može izaći na kraj s djecom pa se školovao za psihologa. Sve do kraja svojega života trudio se pomoći roditeljima da svoju djecu bolje razumiju i da im na bolji način pristupe, a djeci da prerastu i izliječe rane uzrokovane neadekvatnim odgojem. Njegov klasik Između roditelja i djeteta pomogao mi je u prvim roditeljskim danima da bolje shvatim kakav roditelj želim biti, a kakav doista ne želim te da na obazriv način pristupam svojoj djeci i njihovim osjećajima kako bi se razvili u cjelovite i zdrave osobe. Ova knjiga uči nas komunikacijskim vještinama u ophođenju s djecom i osvještava nam da ne trebamo biti savršeni roditelji već dovoljno dobri roditelji koji će na brižan način komunicirati s vlastitom djecom pomažući im da razviju vlastito samopouzdanje i ispravnu sliku o samima sebi kako bi odrasli u psihički zdrave osobe. H. Ginott je rekao: „Nemojte biti roditelj, budite ljudsko biće koje je roditelj.” U svojoj knjizi on nas uči kako „uspostaviti disciplinu bez ponižavanja, kako hvaliti bez prosuđivanja, kako izraziti ljutnju bez povređivanja, kako kritizirati bez primisli, kako uvažiti dječje osjećaje, opažaje i mišljenja, umjesto raspravljati o njima. Kako prikladno reagirati tako da djeca nauče vjerovati svojoj unutrašnjoj stvarnosti i razviju samopouzdanje.” Sjajan psiholog čija bi knjiga trebala biti dio kućne biblioteke svakoga roditelja.
2. John Fante, Zapitaj prah; Pričekaj proljeće, Bandini
S ovim autorom upoznala me prijateljica Rafaela Kukuljica koja je pročitavši njegovo prvo djelo Zapitaj prah oduševljeno kupila i drugo Pričekaj proljeće, Bandini te mi ih posudila. Ovaj američki pisac talijanskoga podrijetla smatra se nepravedno zapostavljenim autorom jer se dugo nije znalo za njegova djela i sjajan stil pisanja. Nakon što ga je otkrio, Charles Bukowski rekao je: „Fante je moj Bog!“ Prije njega i nakon njega nikad nisam susrela autora čije su rečenice toliki zasebni svjetovi koje čitate polako jednu za drugom kako bi se svojom poetičnošću i ljepotom urezale u svaku poru vašega bića i dugo tamo ostale. Njegovi likovi progovaraju o svojim osjećajima, konfliktima i proživljavanjima, a sve te misli, s kojima se tako lako poistovjetiti, prožete su suptilnim humorom ostavljajući iza sebe opčinjenost i čuđenje kako nikad prije niste čuli za jednoga ovakvog autora kakav je Fante. Doista nevjerojatan talent čije su tek dvije knjige prevedene na hrvatski jezik.
3. Alice Munro, Dragi život; Služba, družba, brak
Kanadska autorica, nobelovka, koju sam počela čitati prilično kasno. Knjiga Dragi život bila je nekoliko godina dio kućne biblioteke. Sjećam se kako sam stajala ispred svih tih naslova i mislila kako mora postojati još neko djelo koje će me oboriti s nogu i koje će me svojim rečenicama upiti u sebe da ga ne poželim ispustiti iz ruku unatoč svim dnevnim obvezama. I onda se dogodila: ljubav, dogodila se Alice Munro, dogodilo se to tiho supostojanje svih tih likova, njihovih čežnji, tajni, tuga, života i životnih situacija koje kao čitatelj sa zanimanjem pratite, a zatim analizirate sve te detalje zgusnute u nekoliko stranica jedne priče. Sjajna spisateljica koja piše kratke priče vodeći vas temama i životnim detaljima u nepredvidljive, a opet poznate pravce da bi vas trenutak pred rasplet iznenadila i ostavila da danima razmišljate o njegovom tako odrezanom, a prirodnom završetku kakav je život sâm.
4. Ilja Stogof; Mačo ne plaču; mASIAfucke
Ako još niste čuli za ovoga ruskoga pisca i/ili ga niste još čitali, toplo preporučam.
Djelo Mačo ne plaču prikazuje postsovjetsku Rusiju 90-ih godina u vrijeme tranzicije sa svim boljkama toga prelaska prema demokraciji u kojoj su naglo porasli svi negativni utjecaji, pojavili se novopečeni bogataši skloni razmetanju, piću i dekadentnom životu, i mnogi drugi pogubljeni likovi koji ne znaju kamo idu i kakva im je budućnost. Radnja prati mladog peterburškog novinara koji u svom tom blještavilu promjena u društvu traži istinske vrijednosti i pokušava dokučiti smisao vlastitoga života. Svima koji su odrastali 90-ih bit će se lako poistovjetiti s mnogim stvarima o kojima piše, posebno s glazbom koju spominje, citatima koje izdvaja jer je cijelo djelo obilježeno utjecajima zapadne pop-kulture koja je u to vrijeme bila prisutna i kod nas. U njegovom drugom djelu mASIAfucker ponovno ga pratimo kroz putovanja u razne krajeve Rusije – djelo s putopisnim elementima u kojima nas upoznaje s raznim istočnjačkim mjestima poput Taškenta, Termez, Južno-Sahalinsk, Čitu, Irkutsk, Novosibirskog itd. To je djelo koje vas opije egzotikom tih udaljenih krajolika, ljudi i njihovih načina života, a sve praćeno sjajnim poetičnim promišljanjima autora koji je još jednom krenuo u potragu za samim sobom.
5.Nada Topić, Otac
Sjećam se Nade Topić s fakulteta, bila je godinu starija od mene, a nakon Olje Ivančević Savičević, poznate i nagrađivane hrvatske pjesnikinje, vodila je i književni klub odjela kroatistike. Sjećam se da mi je njezina poezija tih ranih dana bila zanimljiva, ali ništa dalje od toga. No ova zbirka, koja je u potpunosti posvećena preminulom ocu, doista me se snažno dojmila. U njoj je otac prikazan kao živi mrtvac koji još uvijek bdije nad svojom obitelji i živi u kutiji na ormaru, pokriva im gola leđa dok spavaju, priljubljuje lice uz titravi ekran televizije. Pjesnikinja ga je smjestila u svakodnevni život na taj način iskazujući svu ljubav prema njemu. Jasnoća i snaga izraza njezinih stihovima izaziva duboke emocije i doista je dojmljiva.
6. Dorta Jagić, Kauč na trgu
Dorta Jagić naša je najnagrađivanija živuća pjesnikinja i dobitnica ugledne nagradu The European Poet of Freedom Literary Price upravo za zbirku pjesama Kauč na trgu. Njezina poezija za mene je čudo žive riječi koja te dok je čitaš preplavljuje uvijek iznova i iznova bogatstvom svojih asocijacija i metafora. Višeznačnost njezinih stihova pokazuje njezin raskošan talent sa svakom zbirkom koju izda. U zbirci Kauč na trgu pjesnikinja još jednom dokazuje ljepotu razigranosti svojega poetskoga svijeta i stihova koje piše. Pjesnikinja je prošle godine bila i voditeljica pjesničkih radionica u programu Alternativne lektire u Lazaretima koji je moderirala Staša Aras, književnica i profesorica hrvatskoga jezika, gdje je svojom neposrednošću i demistifikacijom procesa stvaranja poezije, poeziju približila svima, a posebno srednjoškolcima koji su sudjelovali na tim radionicama.
7. Mario Vargas Llosa, Teta Julia i piskaralo
Ovo djelo, nobelovca M. V. Llose, dobila sam na posudbu od prijatelja Zvonimira Curića i to tjedan dana prije epidemije koronavirusa. Čitala sam je polako i sporo. Moram priznati da, iako me zaintrigirala njezina tematika i autobiografski elementi koji se protežu kroz knjigu, ipak me prvim stranicama nije toliko povukla na čitanje kao što je to učinila nakon što sam pročitala prvih 50-ak stranica. Ovo djelo tipičan je primjer latinoameričke književnosti, ali lišene magičnoga realizma kakvog susrećemo u Marquezovim djelima. Djelo nam daje prikaz života jedne kulture uz praćenje razvoja ljubavnoga odnosa između mladoga pisca Marita i bivše žene njegova ujaka koja je uz sve to i 13 godina starija od njega. U djelu se parodiraju tv-sapunice kroz prikaz utjecaja radiodrama na živote ljudi koje piše Pedro Chamacha, još jedan od likova ovoga djela. Djelo je prožeto satirom i humorom, karakteristikama koje smatram poželjnim za književno djelo.
8. Vedran Mezzei, Tu sam
Djelo Tu sam zbirka je od sedam priča čiji sam nastanak imala priliku pratiti i knjiga koju sam u životu najviše puta pročitala u kratkom razdoblju. Kako je moj lektorski rad na ovoj knjizi obuhvaćao razdoblje moje treće trudnoće, kada sam je lektorirala u stisci s vremenom, moja je povezanost s ovom knjigom puno značajnija od svih knjiga koje sam do sada imala priliku čitati. Završetak lektoriranja popraćen je dolaskom mojega sina tek nekoliko sati nakon slanja teksta Vedranu i stoga je simbolička zaokruženost toga odnosa više nego jasna i to je jedan od razloga zašto je jednostavno morala biti na ovoj listi. Ovo sjajno, pitko, a ujedno životno štivo obiluje zanimljivim podatcima iz povijesti, umjetnosti, roditeljskim emocijama i promišljanjima o smrti te kao takvo nudi ponešto za svakoga. Svojim jednostavnim, a dubokim pristupom životu iskazuje i promovira pozitivne životne vrijednosti, kao i životni optimizam.
9. Shozan Jack Haubner, Zen strogo povjerljivo
Prije nego što sam pročitala ovu knjigu, bila je niz godina dio kućne biblioteke koju redovito nadopunjava suprug, također ljubitelj dobroga štiva i kao takav njihov strastveni kupac. Sjećam se da sam je uzimala u ruke nekoliko puta, ali bih je svaki put odložila jer me naslov nije previše zanimao, sve do jednoga dana kada sam je krenula čitati i oduševila se. To je humorističko djelo koje je napisao američki stand-up komičar Jack Haubner, a u kojem nam daje prikaz života u budističkom samostanu nedaleko od Los Angelesa. To je život lišen idealističkog prikazivanja jednoga takvog života u kojemu možda zamišljamo kako su svi redovnici produhovljeni, mudri i staloženi, pogotovo autor, no to ipak nije tako, bar ne u potpunosti. Djelo je puno sjajnih i duhovito prikazanih nesvakidašnjih, a tako ljudskih situacija koje će vas nasmijati tijekom čitanja.
10. Karl ove Knausgard, Moja borba
Djelo Moja borba, koje sam nedavno dobila za rođendan od drage prijateljice Anite Milanović Lambete, a koje nisam još do kraja pročitala, stavljam na popis jer sam pod dojmom Knausgardova pisanja koje vrvi intimnim životnim preokupacijama i događajima kroz koje nas autor vodi od djetinjstva do odrastanja i odnosa unutar obitelji, posebice odnosa s ocem. Elementarno raščlanjivanje života do najsitnijih dijelova čini ovo djelo tako osobnim, kao da ga je autor pisao reflektirajući individualne misli svakog pa tako shvaćamo koliko smo svi dio kolektivnoga, ili mi se to tek pričinja. Čitajući ga šokirana sam koliko je pojam individualne svijesti promjenjiva kategorija.
