Norveška. Zemlja hladne klime, hladnih ljudi i visokog životnog standarda. Zvuči zanimljivo, i drugačije od onog na što smo navikli. Tako je i bilo. Dojmovi mi se još nisu slegli, ali kao i svako drugo iskustvo u stranoj zemlji, ovo je bilo nešto što mi je dalo uvid u jednu novu sferu i uvelo me u njihov stil života koji sam i sama vodila mjesec dana, koliko sam tamo provela.
napisala: Anja Grabovac
U Norvešku sam otputovala u posjet svom najboljem prijatelju koji tamo živi već 4 godine, a koji je nedavno otvorio svoj ekskluzivni frizerski / make up salon “Studio Antonio de Moranville” i već vodi ozbiljan biznis u Fredrikstadu, gradu nedaleko od Osla gdje smo provodili većinu vremena. Fredrikstad je grad koji sam u svojoj glavi često znala usporediti s Dubrovnikom zbog otprilike istog broja stanovnika kao i kod nas, ali čim sam se uhvatila kako u svojoj glavi stvaram ikakve usporedbe, shvatila sam da je broj stanovnika jedina stvar koja nam je zajednička, a sve ostalo je golema razlika na koju mi se bilo teško naviknuti, čak i kao turistu.
Ono što ću prvo naglasiti je manjak topline, kako u zraku, tako u ljudima. Nije da toga nisam bila svjesna dok nisam otišla, ali doživjeti to u svom iskustvu je ipak druga priča. Hodajući ulicama obraćala sam pažnju na izraze lica, njihovo raspoloženje, govor tijela, i ono što sam shvatila da njih prati jednostavnost u svakom smislu te riječi. Nema pretjeranih emocija na njihovom licu, nema ljudi koji su opterećeni svojim izgledom i izgledom drugih, nema čudnih pogleda jednih prema drugima, nema prevelike interakcije s onima koji nisu dio njihovog kruga ljudi, i to ih čini poprilično jednostavnim u svom načinu života. Upoznala sam par ljudi i sklopila neka prijateljstva u tih mjesec dana, ali s obzirom na to da je Norveška internacionalna zemlja u koju mnogi dolaze zbog boljeg životnog standarda, većina tih konekcija, koje sam ostvarila, nisu Norvežani, nego stranci. Norvežani su, što bi mi rekli, hladni na prvu, ali kad probiješ barijeru, ustvari su jako opušteni i otkačeni. Teško im je otvoriti se, ali jednom kad te puste u svoj život, to poprima jednu drugu dimenziju.
S obzirom na to da sam u tih mjesec dana obilazila i druge gradove, moram priznati da sam se oduševila Oslom, to je pak velegrad pun različitih ljudi, prilika, i definitivno mjesto koje odudara od manjih gradova koje sam posjetila. Dok sam hodala ulicama Osla, kroz glavu su mi prolazile samo misli oduševljenja, i shvatila sam kako bih mogla i živjeti u takvom gradu, jer volim metropole, i volim u zraku osjetiti energiju svih tih ljudi koji imaju neki svoj film. Oslo nudi sve. Ako pričaš norveški jezik, sve su ti prilike otvorene i lako se snađeš. Od poslova, konekcija, društvenog života, izlazaka.. sve je nadohvat ruke. Za razliku od okolnih gradova koji su mirni i “dosadni”, Oslo pršti životom. Zato ću se definitivno tamo opet vratiti.
Ono što će mi zasigurno ostati upečatljivo je i krstarenje Atlantikom, jer smo između ostalog išli i na Color Line kruzer koji vozi rutu do Njemačke, Oslo-Kiel, s 2 tisuće putnika koji uživaju iskustvo na otvorenom moru. Taj kruzer mi je bio highlight boravka tamo, jer sam imala putovanje u putovanju. Bila sam znatiželjna i oko poslova za glazbenike na takvim brodovima, tako da sam iskoristila to kako bih izvidjela situaciju i s te strane, i level zabave koji takav kruzer nudi je zaista nešto što se treba doživjeti. Putujući mali svijet koji sadrži sve, od luksuznih restorana s pogledom na ocean, do cabare nastupa, pubova s rock n roll glazbenicima, i još toliko toga, vjerujte mi, teško je sve to objasniti riječima. Toliko sam sretna i zahvalna što sam imala priliku sve to doživjeti na jednom mjestu na takav način. Kao glazbenica, pitala sam se bih li mogla nastupati na kruzeru, i nisam zatvorena za takvo što, ali ipak preferiram kopno, ako imam izbora, jer kruzer je ozbiljan test stamine i puno je teže boraviti na otvorenom moru. Upasti u jednu takvu rutinu nije jednostavan poziv, ali nikad ne reci nikad. Zasad mi je drago da sam uspjela dobiti uvid u sve što me zanimalo i upijati ono što sam vidjela.
Beskrajno sam zahvalna svom najboljem prijatelju koji me ugostio, nas mladi Dubrovčanin Antonio Grbavac, kojeg krasi poseban duh i iskra koja je osvojila Norvežane, i koja mu pomaže da gradi sebe u jednom takvom okruženju, hrabro širi svoj biznis dalje. Ponosna sam na njega što je u stranoj zemlji napravio tako veliku stvar i dokazao da se može uspjeti bez obzira na to gdje si i s kim si, onda kad vjeruješ u sebe.
Sve skupa, nevjerojatno iskustvo smo doživjeli kroz tih mjesec dana, od boravka u Fredrikstadu, putovanja u Moss, Halden, krstarenja do Njemačke, pa čak i odlazak u Švedsku u shopping, doticaj s različitim ljudima na koje smo nailazili, kao i zgode i nezgode koje su neizostavan dio svake avanture, imam osjećaj da će mi trebati neko vrijeme da procesiram sve što sam doživjela. Zbog visokog standarda, svakako valja napomenuti da je to jako skupa zemlja u kojoj je jedino losos jeftiniji, a sve ostalo pet puta skuplje, ipak preporučujem svima odlazak u Norvešku da je dožive kroz svoje oči i svoje iskustvo jer je zaista nevjerojatno postati dio nove kulture pa makar i na kratko. Uvijek sam za putovanja u druge zemlje jer nas obogate na toliko razina i nauče nove stvari o životu i ljudima, a ja ću se u Norvešku ponovno vratiti po neka nova iskustva čim budem uhvatila priliku.
