Naša sugrađanka Almira Šalaka-Avdić, nakon smrti njezine majke u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KUCS), a zbog posljedica zaraze koronavirusom, odlučila je tužiti Sebiju Izetbegović, ravnateljicu ovog centra, a zbog neprimjerenog odnosa prema obitelji, koja sedam dana usprkos bezbrojnim telefonskim pozivima, nije mogla saznati u kakvom je njihova majka i baka, a pri tom su oni, koji su se javljali na telefon u bolnici, ismijavali i dubrovački govor obitelji. Almira kaže kako ne traže nikakvu naknadu, već ne žele da druge obitelji prolaze njihovu agoniju.
– U četvrtak, 25. marta majka mi je primljena na KCUS. Trebalo mi je dobrih nekoliko sati da saznam na kojem odjelu je hospitalizirana. Zvala sam čak i ured direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović da pokušam doći do majke, da znamo gdje je smještena i šta se dešava s njom, pa su oni nazvali, ali ne da kažu na kojem odjelu mi je majka smještena, nego da mi kažu na koji broj je mogu dobiti. I tu nastaje naša agonija zvanja. U jednom danu, od 11:30 do 13 sati zvala sam 260 puta na taj broj. Niko se nije javljao – započinje svoju ispovijest za Dnevni Avaz Šalaka-Avdić.
Ističe da čak i kada bi uspjeli dobiti nekoga na KCUS-u, najčešće ne bi dobili informacije gdje je i u kakvom je stanju njena majka, a čak su bili izloženi i otvorenom ismijavanju i provokacijama.
– Moj sin Dino radi u Općoj bolnici u Dubrovniku, a nevjesta vodi kompletan Covid odjel u dubrovačkoj bolnici, dakle, medicinski je obrazovana osoba. Moja majka je umrla u četvrtak, u 20:45 sati navečer. U 19:10 sati taj dan je moj sin zvao iz bolnice, bio je dežurni. Javila mu se doktorica koja se nije predstavila, jako je ružno s njim razgovarala. Rekla je da, ako hoće informacije o mojoj majci da mora poslati mail da mu se odobre informacije o njenim nalazima. Pitao je koliko je CO2 visok, jer ako je visok, znači da je njegova nena jako loše. Ona mu je na to rekla „šta to tebi znači“, ne mogu ti telefonom reći. Na to je moj sin rekao “doći će moj dundo gore, pa recite to njemu osobno”. Ona ga je počela ismijavati riječima “šta ti je dundo (daidža, op. a.), šta ti je osobno, nauči se pričati“ i spustila mu je slušalicu – opisuje Almira razgovor sina s doktoricom.
Ona navodi da su morali više od dana čekati da se njenoj majici odobri lijek koji joj je bio neophodan.
– Mi smo čekali 30 sati sati da se majci odobri lijek koji košta 1.350 maraka. Mi bismo ih kupili dvadeset, mi smo im naglašavali da imamo novaca, ali i kad smo dobili odobrenje, doktorica je čekala mog brata da dođe i potpiše da se odriče naknade. Naravno da se odrekao, ali možete li zamisliti čime se oni bave i što im je prioritet, dok žena umire – kazala je za Avaz Šalaka-Avdić.
Zbog svega se, kaže, odlučila obratiti se i Sebiji Izetbegović kako bi joj se požalila na svoje iskustvo, a nakon što joj se nije javila, protiv direktorice KCUS-a podnijela je i prijavu.
– Poslije smrti majke sam trideset puta zvala Sebiju Izetbegović, nikad se nije javila. Moj odvjetnik je u četvrtak u 8:30 sati poslao tužbu gospođi Izetbegović na njen mail i mi ćemo ići s tužbom. Ne za naknadu, ne za smrt majke ili slično, nego samo da neke druge obitelji ne prolaze ovo što smo mi sedam dana prolazili – navodi u svojoj ispovijesti Almira Šalaka-Avdić.
