Prva autorska pjesma Darie Korić snimljena je na proljeće 2022. u zagrebačkom studiju producenta Rejhana Okanovića, koji je napravio i završni aranžman te snimio gitarske dionice. Pjesmom dominira poseban zvuk čela, sjajne harmonije pratećih vokala i ekspresivnost pjevačice.
Pjesma koja kreće skoro pa šaptom postupno dobiva na dinamici i napetosti. Odabir čela i izmjene ritma bubnjeva i pratećih vokala dodatno pojačava emocije jednog ljubavnog brodoloma. Bez sumnje je riječ o pop žanru, ali vidljivi su brojni drugi utjecaji u Darijinom stvaranju kao što su Hozier, Skunk Anansie i Urban. Specifičnu dubinu pjesmi donosi zvuk čela u interpretaciji Stina Lebara, a prijelomne trenutke savršeno dočaravaju prateći vokali Tee Mudrovčić i Dina Antonića, kao i odlični Mario Klarić na bubnjevima.
Video spot je režirala Barbara Radelja a ulogu glavne protagonistice u spotu uzela je izvrsna izvođačica, koreografkinja i pedagoginja suvremenog plesa Roberta Milevoj. Roberta je dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta 2010.g. za najbolju žensku ulogu u predstavi NASTUP.
Daria Korić je publici poznata po svojim autentičnim i emotivnim nastupima uživo, većinom u pratnji gitare. Ovo je prvi doticaj publike s Dariom okruženom bendom, ali zasigurno ne i posljednji.
Ova je Dubrovkinja odmalena osjećala posebnu strast prema glazbi, ali kako nije primljena u glazbenu školu zaključila je da zasigurno glazba nije za nju. Tek je nakon očeve smrti osjetila snažnu potrebu da glazbom izrazi zatomljene emocije i s 30 godina održala svoj prvi javni koncert.
Nakon toga je uslijedio pravi uzlet i Darija je održala brojne nastupe na raznim događanjima, festivalima i klubovima. Čitavo to vrijeme je glas usavršavala kod Zrinke Posavec te kasnije kod jazz pjevačice Lele Kaplowitz.
U posljednje vrijeme jako puno planinari, što joj pomaže da se pročisti, vježba disanje i stvara, jer obično joj prilikom planinarenja dolazi inspiracija za nove pjesme. Najveća su joj snaga iskrenost i emocija, pjeva iz srca i daje se do kraja.
Kako sama Daria kaže: “Prvi javni nastup sam imala u sklopu gestalt radionice oslobođanja srama i strahova za Božić 2012 godine. To je bio najvažniji trenutak na mom glazbenom putu. Nakon smrti mog oca te iste godine pjevala sam pjesmu “Sve smo mogli mi” Jadranke Stojaković. Pjesmu sam posvetila svom ocu s kojim nažalost nisam imala puno “našeg vremena” i pjevala pred 60 ljudi. Zatvorila sam oči i pjevala… Kad sam otpjevala i otvorila oči, svih 60 ljudi je plakalo, a onda i ja skupa s njima. Tog dana sam odlučila krenuti na satove pjevanja i uroniti u svijet glazbe.”
