Kartaška igra, koju je, kao dječak od 13. godina, počeo igrati na kupanju i ispred kuće, Stjepku Petrušiću obilježila je život. Osim što je, igrajući je, upoznao nove ljude, koji su mu postali prijatelji te proputovao velik dio Europe, igra Magic: The Gathering postala je njegov svakodnevni posao i izvor prihoda. Donosimo vam priču o Dubrovčaninu sa zagrebačkom adresom, koji je ostavio inženjersku struku i postao, prvo prodavač u trgovini društvenih igara, a onda organizator turnira i sudac te pomalo ulazi i u svijet ekonomije i marketinga, a sve vezano uz Igru koju i dalje igra najmanje dva puta tjedno.
Stjepko Petrušić odrastao je u Gradu, točnije u Mokošici i Lapadu, a nakon osnovne završio je i dubrovačku gimnaziju, pa upisao Pravni fakultet u Zagrebu.
-Pravni fakultet nikad nisam završio. Odustao sam na četvrtoj godini. Zapeo sam s nekim ispitima i shvatio sam da to nije fakultet za mene, a da ni posao poslije neće biti. Završio sam tu torturu. Upisao sam i završio zaštitu na radu i zaštitu od požara i zaposlio se. Na studijima sam upoznao jako dobru ekipu i djevojku, sada i suprugu, i ostao sam živjeti u Zagrebu. Radio sam u jednoj maloj tvrtki koja se bavila edukacijom odraslih, ispitivanjima, testiranjima i tako.
Stjepko je tada bio uvjeren kako je dobro isplanirao budućnosti, no dogodio se, kao što to i inače u životu biva, nepredvidljiv splet okolnosti i ostavio je svoj stalan i siguran posao i zaposlio se u trgovini društvenih igara.
-Još dok sam išao u osnovnu školu zanimale su me igre. Od računalnih, kartaških do društvenih igara. Na kupanju na Bellevueu sam se prvi put susreo s kartaškom igrom Magic: The Gathering. Mi smo dotad na plaži igrali tresete, briškule, remija…, a ovi su s nekim kartama s goblinima, orkovima… igrali zanimljivu igru. To mi je baš bilo cool. Počeo sam s njima to igrati. Karte su se tada, negdje 2002. mogle kupiti u knjižari Mladost na Batali u Klarisse u Gradu. Kupili smo karte i počeli igrati na plaži, na ulici u Mokošici… i jednog dana neki student je vidio kako mi igramo Magic i pozvao nas da igramo turnire u klubu mladih Orlando. Tad se tamo vikendom igralo i bilo je puno ljudi. Cijelu sam srednju školu igrao, a onda je entuzijazam zamro sa smjenom generacija. Kad sam došao na studij zaboravio sam na Magic, bavio sam se drugim stvarima, sve do treće godine studija kad sam, poslije jednog nesretnog izlaska, na ispit doma nabasao na stari dek. Potražio sam odmah butigu u kojoj se prodaju karte, vratio se u igru ko’ da nikad nisam ni prestao, a uskoro sam tamo počeo i volontirati. I tako se dogodilo da mi je vlasnik ponudio posao. Prvo sam mislio što će moji doma reći, ali eto dogodilo se da mi je tada otac iznenada umro i to je nekako prelomilo moju odluku.
Kakva je to igra, koja te gotovo desetljeće drži i još ti nije dosadila?
-Igra je kompleksna, nove karte neprestano izlaze. Zamišljena je kao duel čarobnjaka, koji se bore kartama, koje su podijeljene u pet boja mane. Izborom karata u dek složiš karte kojima prizivaš različita bića i izvodiš čarolije. Ima oko 300 stranica pravila. Priča je predivna, a crteži na kartama su vrhunski. Stalno se nadograđuje, novim pravilima i novim mehanikama. Karte se reizdaju i redizajniraju. Igra okuplja veliku zajednicu, preko 20 milijuna igrača diljem svijeta. Najpopularnija je u Americi, Europi i na dalekom istoku, dok u Hrvatskoj ima dosta igrača, par tisuća aktivnih i vjerojatno višestruko više onih koji skupljaju i igraju u krugu prijatelja i obitelji. Održavaju se turniri tijekom cijele godine. To je cijela jedna industrija nastala oko igre koja je prvi put izašla 1993. Magic je postao čak i izborni predmet na nekim američkim sveučilištima, zbog svoje izrazite kombinatorike i sličnosti s pokerom. Većina vrhunskih igrača su matematičari i statističari. To je igra koja savršeno balansira omjer sreće, znanja i strategije.
Stjepko je počeo kao prodavač, ali je s vremenom napredovao. Počeo je organizirati događanja za igrače, a trenutno radi u marketingu tvrtke te sudi na turnirima Magica.
-Dućan smo prije dvije godine iz jednog dvorišta preselili na ulicu. Sad smo na Frankopanskoj, 30 metara dalje nego prije, ali je tih 30 metara značilo 30 posto više prometa. U dvorištu te nitko ne zna, a na cesti te vide iz tramvaja. Imali smo veliki rast, a sad su nam brojke, zbog korone, pale na one brojke prije preseljenja. Turisti su nam bili veliki plus, a sad ih nema. Zanimljivo je da ljudi koji igraju društvene igre i kad putuju u svakom gradu ili mjestu traže lokalnu specijaliziranu trgovinu i uvijek nešto kupe. Pa i ja to radim na putovanjima. Sad se bavim marketingom i organizacijom turnira. Prodaja i promet su dosta ovisni o lokalnoj zajednici koja igra, dakle onaj tko to radi mora poznavati igru i preference igrača, a to ne može klasična marketinška agencija, kao ni netko tko možda ima znanje u struci, ali nije igrač. Održavati zajednicu aktivnom znači imati rezultat.
Putovanja su pretpostavljam također vezana za Magic?
Pa, uglavnom da. Proputovao sam dobar dio Europe s Magicom. Bio sam više puta u sjevernoj Italiji Bolonja, Verona i Milano, više puta u Beču, u Pragu, u Londonu, Liverpoolu, Barceloni, Kopenhagenu, Varšavi i sad zadnje u siječnju u Bruxellesu. Igrao sam i u Montrealu i u Torontu u Kanadi. Magic mi je tu ispao savršena isprika da češće putujem i vidim malo svijeta.
Sve to treba i financirati.
-Trenutno je sakupljanje collectible stvari trend u svijetu. Magic karte zbog svoje rijetkosti ili snage mogu imati i popriličnu monetarnu vrijednost. Cijene karata su počele dosta rasti i pojavom kriptovaluta, a cijelo tržište je dosta stasalo prije koju godinu dolaskom velikih igrača, trgovaca s Wall Streeta koji su počeli ulagati u pojedine Magic karte. Procijenili su da je rast vrijednosti ovih karata stabilniji od mnogih dionica i da tako mogu dobiti značajnu financijsku korist. U Magicu se osim igranja može i suditi, što također može biti dosta unosno. Ja dosta sudim lokalno unutar Hrvatske te ponekad odem suditi nešto vani, i to su ustvari bili počeci ostvarivanja neke financijske koristi iz ovog hobija. Uz to, određeni dio karata, oko 1 000 od preko 20 000, koje postoje, ima značajnu monetarnu vrijednost. Preprodajom takvih karata se također može lijepo zaraditi. Do svoje kolekcije karata došao sam skupljanjem i mijenjanjem. Kroz godine sam skupio dobru kolekciju rijetkih i jakih karata. S obzirom na iskustvo i znanje u igri, mogu procijeniti koje bi nove karte mogle postati tražene pa pravovremenom nabavkom uhvatim neke dobre prilike. Sam sebe financiram, živim pristojno, a posao koji radim, radio bih i besplatno.
Kroz igru koja mu je postala posao Stjepko je upoznao mnoge nove ljude i stvorio čvrsta prijateljstva.
-Kad čovjek završi obrazovanje i tu fazu života, okruži se ljudima koji su mu izrazito bliski i u toj se grupici vrti cijeli život, Magic okuplja ljude različitih miljea, različitih zanimanja. Na mom vjenčanju je, nedavno, bilo tako 10-ak ljudi koji su mi postali prijatelji preko Magica, a inače se vjerojatno nikad ne bismo upoznali. Život mi je zbog njih i zbog ove igre bogatiji i raznolikiji.
Sad si se oženio, možda uskoro dođe i prinova. Smatraš li da bi se trebao početi baviti nekim ozbiljnijim poslom?
– Znam ljude koji imaju obitelji i djecu i dalje se igraju i tako zarađuju. Dokle god posao bude išao dobro, ne razmišljam o drugim opcijama. Ovo je jedna niša gospodarstva, koja je široj javnosti nepoznata, ali u njoj sudjeluje jako puno ljudi. Moji prijatelji koji su završili fakultete i krenuli u klasičnu karijeru jedan, drugi posao, napredovanje… zadovoljni su, ali njima je uglavnom posao napor. Svi jedva čekaju vikend i godišnji, a meni je posao zabavan, nimalo naporan, i još me za to plaćaju.
