Kad su 2012. Cetinići zatvoriti kultni kafić “Talir”, bila je to odluka koju su donijeli zajedno supružnici Frano i Karmen, te njihova djeca Maro i Mia, budući se čitav njihov život “vrtio” oko ugostiteljstva koje se bavilo ljudima, gostima i ugošćavanjem. Bila je to velika prekretnica u njihovim životima, zasigurno i stres i neizvjesnost pred budućnošću. U tom se trenutku začeo početak novog “svemira” za Mara Cetinića. Taj zastrašujući i magični trenutak zavšetka jednog i početka novog života, Maru je bio poticaj da počne s nečim što je niz godina potiskivao u sebi, iz ovih i onih razloga. Bio je to poticaj da pusti svoju kreativnost vani. I da u njoj ustraje iako je iz okoline bilo prema njemu upereno dosta i podsmijeha i sumnjičavosti. Nakon lijepih, ali i “žutih” momenata, Maro danas zadovoljno kaže: Najljepše je uvečer mirno zaspat i veselit se sljedećem jutru da vidiš svoj rad na kojemu se tijekom noći osušila boja i da kreneš u obradu novih suvenira. Stvorio sam brojne kontakte s kreativcima iz Grada i šire, te okružio čistom pozitivom.
-Afinitet prema kreativi pamtim iz djetinjstva, ali su me životne okolnosti usmjeravale prema drugim stvarima. Da sam imao malo veću podršku, možda bih krenuo ranije, ali mi je zatvaranje našega “Talira” dalo i malo jači vjetar u leđa. Odlučio sam ne odustati i baviti se ovim što volim. Izrađujem suvenire od drva, brodiće i jedrilice, uglavnom recikliram stari namještaj ili drvo. Samouk sam, puno sam učio i još uvijek učim – ispričao nam je Maro, dodajući kako su se u ovoj koroni ljudi u gradu povezali više nego prije, te kako je jako puno kreativnih osoba oko nas.
On je najsretni kad uđe u svoju radionicu i započne s procesom izrade živopisnih suvenira koji bi, nada se, trebali potisnuti uvozne “kineske” unificirane i globalizirane suvenire bez autohtonog identifikacijskog pečata. U Gradu je puno mladih ljudi koji su izuzetno kreativni, dodaje.
Svoje proizvode promovira putem Instagrama i odnedavno ponovno putem facebook-a, a komentare na svoj rad usmeno najviše dobiva u Galeriji “Talir” u kojoj se mogu nabaviti njegove sličice, brodići, magnetići. S oznakom – proizvedeno u Dubrovniku!
Budući je tata Frano Cetinić cijelog života bio okružen umjetnicima i umjetnošću, kako je reagirao na njegov rad?
-Tata je bio veoma kritičan, što nije loše, ali mislim da je kod njega presudnu ulogu oko mog rada imalo mišljenje prijatelja umjetnika s kojima se družio cijelog žviota. Kad si okružen umjetnošću, tada su ti i kriteriji veći pa je meni još draže što danas moj rad uvažava i moj otac i naši prijatelji – kazao je Maro.
Konkurencija na tržištu je sve veća i Maro se, poput ostalih mladih dubrovačkih kreativaca koji su ustrajni da rade ono što vole, ne razmišljajući o bogatstvu i zgranju novca preko noći ili jedne sezone, nada da će se u Gradu otvoriti i oči i uši prema njihovom stvaralaštvu. Kako se stalno spominje da je korona okrenula poimanje turizma i svega ostaloga naopačke, stvarajući šansu za nove početke, možda ju je stvorila i za promociju dubrovačkih suvenira i malih radionica u kojima rade naša djeca Grada. Bilo bi lijepo da bude tako.
