U prepunoj dvorani Doma kulture u Dubravci održana je promocija romana Rječnik zaljubljenika u Konavle, autora Vlaha Bogišića. Premda već predstavljen pred publikom istarskog sajma knjiga u Puli gdje su Konavle bile zemlja gost, pa nakon toga u Zagrebu u organizaciji izdavačke kuće Frakture ovaj roman je već osvojio čitateljstvo. Tako se predstavljanje u Konavlima činilo kao formalno zaokruživanje cijelog izdavačkog projekta. Međutim, konavosko predstavljanje je potvrdilo još jednom da se konavosku čitalačku publiku mora shvatiti više nego ozbiljno.
Predstavljanje je organizirano u selu Dubravka, nekadašnjem velikom konavoskom centru, u Domu kulture, pored Crkve svetog Nikole, matične crkve župe Dubravka. Ovdje događaji ove vrste nisu česti pa se nije moglo ni pretpostaviti kakav će biti odaziv publike. Međutim, već prije 19.00 dvorana je bila puna i svi koji su pristizali mogli su program pratiti na nogama. Dubravka je na tren bila centar konavoskog svijeta, a svi kojima su Konavle važne bili su tu.
Jesu li se ljudi okupili radi Vlaha Bogišića, njegovog romana ili zbog još jedne knjige o Konavlima nepoznato je ali u svakom slučaju veseli.
Program predstavljanja započeo je Mandolinski sastav KUD-a Stjepan Radić iz Pridvorja pod vodstvom Rikarda Kužnina skladbom koja je je desetljećima bila prepoznatljivi zvon Radio Dubrovnika. Mladići i djevojke u konavoskoj nošnji razgalili su starije iz publike jer su ih podsjetili na vremena konavoskih domova kad su tamburaški sastavi okupljali mlade u zabavama i priredbama i prije ovog digitalnog vremena bili jedino mjesto druženja konavoske mladosti. S njima je i završio program; prekrasno su odsvirali pjesmu Konavle moje, a publika ih je nagradila pratnjom, pa je na tren cijela dvorana pjevala Terezinu pjesmu.
Nakon mandolinista pozornicu je preuzeo Nikša Kušelj, cavtatski glumac zagrebačke adrese kojega se u posljednje vrijeme češće na pozornicama viđa u glazbenim nastupima. Nikša je strastveno izveo takozvanu konavosku rep skladbu Vjetar koja je svojim nekonvencionalnim i neobičnim izričajem uvela u predstavljanje Bogišićeva romana. U njegovoj izvedbi smo uživali i u drugom dijelu promocije kad nam je pročitao dvije priče; onu o mantali i onu o Balunču, konavoskom šamanu.
Kako je roman Vlaha Bogišića izašao je u zajedničkoj nakladi Izdavačke kuća Fraktura i Općine Konavle, tako se je ispred Općine Konavle načelnik Božo Lasić prvi obratio publici. S nekoliko anegdota vezanih uz svojeg obiteljskog pretka Božura Lasića, dobro poznatog konavoskog junaka o kojemu je i Vlaho Bogišić pričao u ovom novom romanu zadao je opušteniji ton promocije.
Nakon njega riječ je dobila Antonia Rusković Radonić koja je govorila o važnosti održavanja ovakvih događanja u svim centrima konavoskih župa koji su svojevremeno bili važna mjesta okupljanja, javni prostori Konavala. Većina njih je potisnuta pred današnjim prioritetima Cavtata, Čilipa ili Grude pa se na neki način i smanjio prostor Konavala. Konavoski glavni grad ne postoji, ali postoji osam, odnosno sedam matica oko kojih se vrte svi ostali konavoski zaselci i bratstva, a samo tako Konavle mogu živjeti.
Seid Serderević osnivač je nakladničke kuće Fraktura, gdje je glavni urednik, a u ovoj konavoskoj promociji sudjelovao je kao nekonavoski domaćin. Moderirao je i postavljao pitanja autoru iz kojih smo doznali neke važne stvari o Konavlima. Naime, U Frakturi su priredili ovaj Bogišićev roman i preuzeli nacionalnu odgovornost za priču o Konavlima koju je isporučio svima poznati leksikograf, pa je i očekivanje publike bilo neromansko.
Možda je zato Serdarević ispitivao Bogišića o tome tko su Konavljani i što je tu mistično, pa su prisutni profitirali s nekoliko novih definicija. A kako je sve u Konavlima mistično, tako i definicije o Konavlima. Za Konavljane smo doznali da nisu Konavljani posebni jer su drugačiji od drugih, već da su takvi jer su upravo ono što jesu. Bogišić je pričao o autoritetima i velikanima koji su posjećivali ovo selo u njegovu djetinjstvu, govorio je i o Konavljanima koji su stvorili današnje Konavle. Govorio je o konavoskom jeziku i konavoskom fenomenu izdavaštva.
Naime, konavoska izdavačka djelatnost je poprilična. Uz Nika Kapetanića koji je zadovoljio konavosku znanstvenu glad tu su i brojni drugi autori koji su obrađivali stručne i znanstvene teme o konavoskoj baštini. Na drugoj strani je vrlo živi pjesnički fundus na perjanici s Obadom, Pendom, Baulom i drugima. Međutim, Vlaho Bogišić se prvi upustio u priču o Konavlima, koju sam zagovara kao jedinu pravu konavosku stvarnost. Bogišić je tako skupio hrabrosti napisati prvi konavoski roman, a organizator hrabrosti organizirati ovo predstavljane u nekoć najvećem sajamskom centru Konavala, u konavoskim Mrcinama. Fraktura je hrabro bila po prvi put ne konavoski domaćin u Konavlima i zato im svima hvala na hrabrosti.
