MOŽE LI 98 ZATVORENIH ZAGREPČANA, NJIHOVE OBITELJI I SVEUKUPNA HRVATSKA JAVNOST VJEROVATI GRČKOM PRAVOSUĐU? SJETIMO SE KAPETANA KRISTE LAPTALA – pita se dr. Pavo Kostopeč koji smatra da se kao javna osoba ima dužnost osvrnuti na važnu temu pritvorenih zagrebačkih navijača u Ateni.
Njegov osvrt prenosimo u cijelosti:
Grčko društvo ima iznimno loša iskustva sa navijačkim neredima i nasiljem, a hrvatski građani sa grčkim pravosuđem, sjetimo se slučaja kapetana Kriste Laptala.
U srpnju 2007.g. od strane grčkog represivnog aparata pritvoren je dubrovački kapetan Kristo Laptalo zbog sumnje na krijumčarenje kokaina.
Svi koji su ikada radili sa njim rekli su da je Kristo Laptalo iskusan i rijetko sposoban kapetan sa iznimno visokim profesionalnim i etičkim principima te dugogodišnjim stažom u upravljanju brodovima, bez ikakve mrlje u karijeri.
Oni koji su ga dobro osobno poznavali i danas o njemu govore, kao ne samo vrsnom pomorcu, nego i o istinskom dubrovačkom gosparu, ondašnje generacije, kakvih danas više gotovo da i nema.
Po pritvaranju kapetana Laptala grčki represivni aparat proveo je istragu koja je rezultirala optužnicom za krijumčarenje 51kg kokaina koji je bio skriven na brodu među paketima banana. Kazneno je gonjen i osuđen po principu zapovjedne odgovornosti, iako niti jedan dokaz, niti izravno, ni neizravno nije upućivao na njegovu upletenost ili odgovornost. Čak je i svjedok optužbe svjedočio njemu u korist i nedvojbeno potvrdio njegovu nevinost.
U srpnju 2008.godine sud je donio skandaloznu prvostupanjsku presudu osudivši kapetana na 14 godina zatvora i novčanu kaznu od 200 tisuća eura. Usprkos tome što su svi brodski postupnici te pomorska praksa potkrijepili njegovu istinu da kapetan broda fizički ne kontrolira ukrcaj robe i da nije ništa mogao znati o skrivenom kokainu, usprkos iskazima svjedoka koji su išli u prilog njegovoj nevinosti, usprkos besprijekornoj profesionalnoj karijeri i svojoj biografiji u kojoj nije imao zabilježen nikakav oblik neprimjerenog društvenog ponašanja, usprkos Interpolovim nalazima koji su govorili da je nevin i usprkos zdravom razumu, jer i potpuno neuk čovjek bi nakon 10minuta razgovora sa njim shvatio da jednostavno ne postoji mogućnost da bi takav profesionalac i gospar imao bilo kakve veze sa svijetom droge, usprkos svemu navedenom grčki sud donio je drakonsku presudu u izostanku bilo kakvog dokaza koji bi teretio Laptala, presudio je isključivo na principu zapovjedne odgovornosti kapetana broda.
Nakon uložene žalbe održan je drugostupanjski postupak na Prizivnom sudu u Patrasu. Krajem studenog 2008.g. nakon još jednog sagledavanja cijelog slučaja i iskaza novih svjedoka i sam tužitelj je predložio ukidanje prvostupanjske presude i puštanje kapetana na slobodu kao nevinog čovjeka, što je onda sud i napravio. Važno je istaknuti, radilo se o toliko apsurdnoj prvostupanjskoj presudi da ne samo da je sudac i sudsko vijeće donijelo oslobađajuću presudu, već je sam grčki tužitelj u drugom stupnju to isto predložio, što je raritet u pravosudnoj praksi.
Po oslobađajućoj presudi kapetan Laptalo je doista pušten na slobodu i svečano dočekan od strane svoje obitelji i sugrađana na povratku u svoj Dubrovnik.
No, moramo do kraja razjasniti kakva je to bila ‘grčka’ pravda u njegovom slučaju?
Za grčku javnost i pravosuđe to je dobro iskustvo, po nepostojećoj zapovjednoj odgovornosti osudili su potpuno nevinog čovjeka, stranca, Hrvata, kako bi poslali poruku da ne žele krijumčarenje droge na svom teritoriju i u svojim lukama. U prvom stupnju osudili su stranca kapetana, drakonskom kaznom, a onda kasnije istog oslobodili, no i sami znamo iz hrvatskih iskustava da javnost slabo prati drugostupanjske postupke, pogotovo kada je u igri javnosti nezanimljiv stranac, kapetan broda. Za grčki pravosudni sustav stvar je prošla dobro i jer ih Laptalo nakon ovako besramnog pravnog postupanja nije čak niti tužio, ni tražio odštetu.
Kakva je to bila ‘grčka’ pravda za kapetana Laptala? Takva da je sa 58 godina na vrhuncu svoje profesionalne karijere bez ikakvog dokaza, zatvoren i osuđen te proveo ukupno više od 16 mjeseci u grčkim zatvorima. Nakon oslobađajuće presude umjesto novog angažmana, dobio je otkaz od strane svog poslodavca belgijskog brodara, jer kako su naveli u svom pravnom pojašnjenju, iako nevin, sa bremenom ovakvog sudskog postupka, on je za njih bio ‘prerizičan’ da bi ga nadalje angažirali, bez obzira što je u cijelom postupku branio ne samo svoj osobni ugled, već i reputaciju vlastite tvrtke i poslodavca.
U srpnju 2015.g., 7 godina nakon sudskog procesa, umire kapetan Kristo Laptalo ‘nakon duge i teške bolesti’ u 66.oj godini života. Umro je preuranjeno, u srednjoj dobi i nije dočekao normalan odlazak u redovnu mirovinu, niti proživio treću dob sa svojom obitelji i dočekao starost. Opće je poznato u medicini da je za razvoj ‘dugih i teških bolesti’ potrebno 3-10godina. Kakvu je ulogu ova pravosudna grčka saga odigrala u genezi njegove bolesti?! Kao liječnik sa dugogodišnjim iskustvom ne mogu izričito tvrditi da je baš taj životni događaj bio ključan u gubitku biološkog imuniteta i vitaliteta kapetana Laptala i pokrenuo bolest, ali zasigurno mogu potvrditi da mu nije pomogao u niti jednom aspektu njegovog zdravlja.
Kakvo je iskustvo boraviti po grčkim zatvorima i kakvi su uvjeti i postupanje sa zatvorenicima možemo zaključiti iz izjave tog poslovično mirnog kapetana nakon oslobađajuće presude i dolaska u Dubrovnik, prilikom čega je izjavio da ‘o tom iskustvu ne mogu govoriti oni koji to nisu prošli’.
Što je ovaj slučaj značio za njegove grčke odvjetnike i kako su oni doživljeli ovu ‘grčku’ pravdu, možemo zaključiti nakon izricanja prvostupanjske presude kada su javno izjavili da je predmetna presuda ‘sramota za grčko pravosuđe’.
Što je ovaj cjeloviti primjer pravde na ‘grčki način’ značio za kapetanovu obitelj i bližnje, i kroz što su oni prolazili, možemo samo nagađati.
Ima i onih koji tvrde da možemo vjerovati grčkom pravosuđu jer je Grčka članice Europske unije, međutim treba podsjetiti da je Grčka i tada bila članica Europske unije, u vrijeme sramnog procesa protiv Laptala.
Neki će reći da se ne može usporediti ovaj besprijekoran kapetan i profesionalac sa zagrebačkim dečkima koji su u Atenu ‘išli raditi nerede’, štoviše, neki će možda i ustvrditi da su usporedbe neumjesne, ali baš iz tog razloga, pitanje povjerenja još je izraženije.
