Dr. Marija Radonić, ugledna dubrovačka pedijatrica i pokretačica nacionalnog programa “Rođeni za čitanje” je napravila odabir svojih najdražih knjiga, a ukoliko vjerujemo u istinitost izreke: Reci mi što čitaš, da znam tko si, dopustila nam je i da zavirimo u manje poznatu stranu svoje osobnosti.
Napisala: Marija Radonić
Ovo je moj odabir knjiga sa motom : ” Quidquid agis prudenter agis et respice finem”. (“Što god radiš, razborito radi i pazi na svršetak”).
Dvije pjesme, pisma, koje nikada nisu stigle onima kojima su pisane
Vesna Parun, Ti koja imaš nevinije ruke.
Jedna od najljepših ljubavnih pjesama, pjesma o nesretnoj ali bezuvjetnoj ljubavi i velikodušnosti. Mnogi smo ovu pjesmu pročitali, ali koliki smo u sličnoj prilici nastavili tako voljeti?
Pismo koje ne piše o nesretnoj ljubavi nego je pisano u nesretnim okolnostima; “Moje drago srce” grofa Petra Zrinskog grofici Katarini Zrinskoj, u očekivanju smaknuća; posljednji sati života provedeni u ljubavi prema voljenoj ženi, rodu i domovini. Ljubav bi čini se kao sveopći, kozmički princip, trebala biti središte naših života.
Rabindranat Tagore:”Gitanđali” (Pjesme darovnice)
… je kolekcija proznih tekstova koju je Tagore napisao nakon smrti supruge i kćeri. Odgovor je na pustoš koja je tada nastala pri čemu je on uvijek budan i radostan prolaznik kroz čudesa svijeta koja sva vode ka spoznaji istinskog vječnog života. Piše tako da se ne možete oduprijeti ljepoti tih slika i prekrasnih metafora gdje vam se sve čini jasno, a istina pred očima, pa i onda kada je i neizgovoreno.
Mevlana Dželaludin Rumi: Mesnevija
Napisana je u 13. stoljeću, kažu, nesumnjivo spada u red bezvremenskih literarnih, duhovnih i kulturnih spomenika čovječanstva. Napisana je naširoko prihvaćenim svakodnevnim jezikom, poučljiva stila tumačeći glavne teme sufijskog života i doktrine. Upoznajete se s brojnim pričama koje se prepliću se slikovitim poslovicama, metaforama. Na taj način stvara se u vama potreba učenja. Za poticaj evo jednog Rumijevog citata, “Svi su stvoreni za neko određeno djelo, a želja za njime stavljena je u svako srce”.
Iranci hodočaste na grobove svojih pjesnika, tamo se neformalno druže recitirajući njihovu poeziju tako da su pjesnici i njihova djela dio njihovih života, njihove svakodnevnice. Glasno su ponosni na njih. (Osobno iskustvo sa groba iranskog pjesnika, Hafeza u gradu Shirazu).
Stephen Hawking: Kratka povijest vremena. (Od velikog praska do crnih jama)
Na pragu smo ljeta kada često ležimo vani očiju uprtih u nebo. Ali i inače. Tražeći odgovore bez obzira koliko smo u stanju stvarno razumjeti, od Hawkinga saznajemo dokle danas seže naše znanje (i neznanje) o temeljnim znanstvenim i filozofskim zagonetkama postojanja. Je li svemir konačan? Ima li granice? Kada je započelo vrijeme? U komentaru negdje na kraju kaže, “Roger Pernose i ja smo pokazali da iz Einsteinove opće teorije relativnosti proizlazi kako svemir mora imati početak, i možda, kraj.”
Čitajući književne kritike nailazi se nerijetko na poveznice između ova tri romana.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna; William Shakespeare, Hamlet; Ranko Marinković Kiklop.
Knjige koje bismo sada, možda čak i više nego ranije, u poplavi tjeskobe i sveopćeg nasilja trebali čitati. Možda bismo analiziranjem otvorenih etičkih pitanja koja se postavljaju pred nas čitatelje kao “možemo li se dobrim djelima iskupiti za svoja loša djela, može li cilj opravdati sredstvo, ima li čovjek pravo uzeti u svoje ruke krojiti svijet i njegovu sudbinu te naposljetku ima li čovjek pravo prijeći granicu svetosti života”, mogli osvijestiti potrebu kako je važno kao dio svakodnevnice usporiti, promišljati.
Umberto Eco: Ime Ruže
Poslužila bih se onim što je za djelo rekao sam autor u svom čuvenom tekstu iz 1983.: “Kakvog sam uzornog čitatelja želio dok sam pisao? Partnera, naravno, koji bi ostao sa mnom u igri. Htio sam postati posve srednjevjekovan i živjeti u srednjem vijeku, kao da je to moje vrijeme (i obrnuto). Ali istodobno sam htio, svim svojim snagama, stvoriti lik čitatelja koji bi, kada prođe inicijaciju, postao mojim plijenom ili plijenom teksta, koji bi vjerovao kako ne želi ništa osim onoga što mu tekst nudi… A kako sam htio da se ugodnom smatra jedina stvar od koje zadrhtimo, to jest metafizički trnci, nije mi preostalo ništa drugo nego odabrati (među obrascima zapleta) onaj najmetafizičkiji i najfilozofskiji kriminalistički roman”.
Khaled Hosseini: Gonič zmajeva
Autor kaže “Knjiga je posvećena Harisu i Fari, koji su nur (svjetlost) oka moga i svoj djeci Afganistana”. Mislim da ima puno djece koja žive sa nekom svojom tajnom koja ih je u stanju obilježiti za cijeli život. Ako je k tome itko bio prisiljen napustiti svoj dom, kao što sam bila i sama, imati će ovu knjigu kao svoju. I često će joj se vraćati.
Maryanne Wolf: Čitatelju vrati se kući
Radeći na projektu “Rođeni za čitanje” sada sveukupno 17 godina, u početku intuitivno osjećajući koliko je čitanje od najranije dobi važno za pravilan psihomotorni razvoj djece, potvrdu sam kasnije našla u djelima ljudi koji to izučavaju. Ova knjiga pokazuje zašto moramo njegovati svoju sposobnost dubinskog čitanja te svojoj djeci utkati želju da se i ona njome služe. U suprotnom pokazuje kako riskiramo gubitak sposobnosti i prednosti koje dolaze s dubinskim čitanjem, a ključne su za čovječanstvo u cjelini. Preporučila bih ju svim roditeljima, odgajateljima i učiteljima.
