Na odlične reakcije naišao je film Dragana Nikolića “Od Dubrovnika do Goe”, prikazan premijerno prije Feste sv. Vlaha u Gradu, a potom na programu HTV-a. Ključnu ulogu u filmu koji je na zanimljiv i dinamičan način ispričao priču o Goi u kojoj su Dubrovčani trgovali još u 16. stoljeću, te tamo izgradili crkvu u kojoj se štuje isti svetac na isti dan kao i kod nas za naše Feste sv. Vlaha, pripalo je dr. Mariji Radonić.
Opravdano. Jer, cijelu je priči još 2007. godine pokrenula upravo ova dubrovačka liječnica koja se s cijelim svemirom “urotila” da pronađe Crkvu sv. Vlaha u Goi, kada je tamo pošla na stručni farmaceutski skup.
Nakon što je obišla crkvu Sao Braz , dirnuta višestoljetnom povijesnom i kršćanskom sponom dvaju udaljenih krajeva, koji zaštitu traže od istog sveca, sv. Vlaha, te skromnošću i siromaštvom tamošnjih ljudi, odlučila je napraviti nešto dobro, te su prikupljena sredstva s kojima je tamošnja derutna crkvica obnovljena. Godinu nakon toga, 2008. u procesiji sv. Vlaha u Grada koračao je padre Orlando Lopez sa svojim sunarodnjakom Brazom Silveirom, iza barjaka Crkve Sao Braz iz Goe. Bili su počasni gosti Grada Dubrovnika.
Dr. Radonić nakon projekcije filma nije bila od velikih riječi, smatra da je sve rečeno i da se ne treba ponavljati, te svoje dojmove kratko sabire:
-Možda je nakon ove dvije godine izolacije ovo jedan povratak nesvakidašnjoj “svagdašnjici”, a to je baš ono što nam svima treba. Priča je to koja traje stoljećima, kontakti su ponovno uspostavljeni, snimljen je i dokumentarac i sve se, istina polako i sramežljivo, kreće naprijed. Drago mi je da je film, kako sudim po reakcijama, dobro prihvaćen, iako me je jedan prijatelj upozorio da je uvijek više nezadovoljnih nego zadovoljnih u ovakvim projektima. Ali, u Božje ruke, rekla sam.
A, gotovo da je sve i bilo u Božjim rukama.
-Da, od samog početka, od upornosti i “sumanute” vožnje s tamošnjim taksistom da pronađemo crkvu u Goi, do toga kako je prikupljena donacija, kako je na najbolji mogući način utrošena, a da zapravo nitko od sudionika nikoga nije ozbiljno ni poznavao.
Dr. Radonić je ostala povezana s prijateljima u Goi.
-Od kada je gospodin Braz Silveira pošao u u mirovinu i od kada se vratio u Gou, čujemo se relativno često. Bili smo u dogovorima i organizaciji kako bismo ove godine na Festi sv. Vlaha kod nas ugostili dvoje studenata iz Goe, ali zbog moguće karantene na povratku, ipak smo od toga odustali i to smo ostavili za drugi put. U pažnji koju pokazujemo jedni drugima, uvijek smo u tremi kako ne bismo zakasnili s razmjenom čestitki za Kandeloru – uz smijeh kaže dr. Radonić.
Dodaje i kako se u ovih 15-ak godina dosta toga promijenilo.
-Svećenici se mijenjaju, a neki mještani su preminuli…ali uvijek mi je drago kada gosp. Braz pošalje fotografije obreda iz crkve, Feste, krštenja, vjenčanja, ali i zalazaka sunca sa plaža u Goi.
Svoju “ulogu” u ovoj lijepoj priči koja je ponovno nakon stotina godina povezala Dubrovnik i Gou, zahvaljujući upravo njoj, dr. Radonić drži završenom.
-Meni se čini da je manje važno što je tko rekao u filmu, iako smo dosta toga novoga čuli i naučili. Puno je važnije koliko smo svi mi zajedno učinili i što jedni za druge možemo učiniti i u duhovnom i u svjetovnom životu, baš onako kako i slavimo Sv Vlaha.
