Svestrana Dubrovkinja sa zagrebačkom adresom, Dora Predojević ima 28 godina, radi dva posla u punom radnom vremenu i aktivna je na društvenim mrežama, odnosno poznata je influencerica. Priznala nam je kako bi i u takvu modernu branšu trebalo uvesti određene regulative. Osim toga, ljubitelji turskih sapunica ne bi mogli na televiziji gledati svoje omiljene serije, a da ih Dora pri tom ne prevede na hrvatski jezik. Diplomirani je turkolog i ukrajinist, a priliku za posao u struci dobila je već na fakultetu.
-Završila sam Filozofski fakultet u Zagrebu, kojem je prethodila jezična gimnazija u Dubrovniku, jedna jedina na Pločama. Dobila sam priliku za posao u struci već na fakultetu, tako da sam se upustila u poslovni svijet dosta rano radeći za jednu renomiranu tursku firmu, a onda se usput dogodio život i doveo me tu gdje jesam. Živm i radim u Zagrebu, s povremenim izletima našem Gradu.
Zašto turkologija i ukrajinistika? Je li bilo nekakvih dvojbi u odabiru fakulteta?
-Zapravo i nije bilo dvojbi oko fakulteta, oduvijek sam znala da želim studirati jezike. Makar, nisam ni slutila da će to biti upravo ova kombinacija. Isprva sam željela studirati anglistiku i kroatistiku, međutim sudbonosni posjet Turskoj 2009. godine je presudio i moj izbor je pao na turski i kroatistiku. Trebalo mi je otprilike mjesec dana na kroatistici da shvatim kako to ipak nije za mene pa sam odlučila ponovno izaći na prijemni i upisati još jedan jezik, izbor je pao na slavenski ukrajinski.
Kao studentica već ste dobili priliku za rad u struci, što i drugi mladi najčešće priželjkuju, malo nam opišite vaš posao i koliko je on zahtjevan?
-Trenutno radim dva full time job posla; radim u jednoj agenciji za zapošljavanje i savjetovanje te u najvećoj hrvatskoj prevoditeljskoj kući gdje radim kao prevoditelj turskih sapunica. Moj primarni posao zapravo nema veze s mojom strukom, međutim dobra sam u ljudskim resursima pa se nekako slučajno dogodilo. Prije toga sam četiri godine bila zaposlena u jednoj turskoj firmi, koja me mnogočemu naučila. Kao i svaki posao, tako je i moj zahtjevan, ne toliko sam obujam ili težina posla već činjenica da radim dva posla paralelno, a osim toga imam i svoj privatni Instagram kanal koji se također pretvorio u posao. Tako da je multitasking moje drugo ime.
Radite na prijevodu sapunica, koliko dugo traje proces titlovanja da bi gledatelji na ekranima mogli razumjeti iz godine u godinu sve popularnije turske sapunice? Što mislite da ih toliko drži ispred televizije, koja je to karakteristika koju donose turske sapunice, a da druge neke sapunice to nemaju?
-Proces titlanja nije tako bajkovit kao što možda zvuči ljubiteljima sapunica. Prevoditelj prvo mora prevesti sav tekst (a vjerujte mi – nitko ne može izgovoriti tu količinu teksta kao Turci), zatim je naš posao da sav taj tekst utitlamo kako bi odgovarao rečenom. Ne moram ni spominjati i da titlanje ima brojna pravila i parametre po kojima radimo, tako da bi gledatelji dobili ono što se naizgled čini kao ‘čas posla’ su sati i sati uloženog truda i rada. Ono što mislim da izdvaja turske sapunice od ostalih jest činjenica da je njihova kultura spoj ‘starog’ i modernog, nama je zanimljiva jer nam je koliko-toliko daleka, a kao jedan znalac zaista mogu pohvaliti tursku produkciju, koja je zaista na nivou. Naravno da nama prevoditeljima nije svaka serija dobra, i mi, kao i sami gledatelji imamo svoje favorite.
S obzirom na popularnost takvih sapunica, jeste li upoznati, javlja li se možda veći broj zainteresiranih za učenjem turskog jezika, kao što je to bio slučaj npr. sa španjolskim sapunicama gdje i danas većina ljudi zna napamet određene fraze?
-Apsolutno, mislim da su turske sapunice itekako pogodovale jačanju interesa za učenjem turskog jezika, što mislim da je sjajno. Kada smo moji kolege i ja upisivali turkologiju, bila je nepopularna, često upisivana jer su studenti naprosto morali odabrati drugu studijsku grupu, dok je sada navala na turski jezik nešto na što se svaki budući turkolog mora pripremiti. Zato, studenti, pazite na svoje ocjene!
Završili ste i ukrajinistiku, je li se i s njom bavite? Kolika je potreba na tržištu rada za osobama koje znaju turski ili ukrajinski jezik?
-Tako je. Premda volim i ukrajinistiku moram priznati da se njom aktivno ne bavim, nekako sam se više posvetila turskom jeziku i tako je sve krenulo, turski je postao sastavni dio moje svakodnevice tako da sam htjela-ne htjela zapostavila ukrajiniski, koji je prekrasan jezik. Međutim, nikad ne reci nikad, možda se jednog dana budem baš njime bavila. Što se tržišta rada tiče, uvijek je potreba za deficitarnim zanimanjima, tako i za deficitarnim jezicima. A i da dođe do zasićenosti tržišta, posla s jezicima uvijek ima, pogotovo za onog koji voli svoj posao i koji je u njemu dobar! Ja sam mišljenja da tko god želi raditi – radit’ će!
Idemo sad malo prijeći na drugu stranu vašeg životnog puta, a to su društvene mreže. Prati vas preko 63 tisuće ljudi na Instagramu, kako je biti influencerica, što to podrazumijeva, je li zarađujete od toga ili je to više kao hobi?
-Ne vidim to kao neki blagoslov, još uvijek sam to ja i nije se ništa promijenilo, osim što imaš priliku probati super stvari i uživati u PR paketima – kroz smijeh će Dora, te nastavlja – to mi je također posao koji donosi zaradu. Međutim, istaknula bih da na to ne gledam isljučivo kao posao, to mi je razonoda i strast, ja jako volim modu i to mi je super platforma da se izrazim u tom smislu.
Kojem stilu ste priklonjeni, kojim modnim dizajnerima?
-Uvijek mi je najteže opisati svoj stil, ja sam Blizanac po horoskopu. Ako baš moram, bio bi to neki rock chic with a twist. Volim kombinirati robusne, muške komade sa ženstvenima. A i lagala bih kad bih rekla da ne pratim trendove, pratim, ali se trudim uvijek ih prilagoditi sebi i izostaviti one koji mi ne pristaju. Što se modnih dizajnera tiče, ne znam koga bih posebno izdvojila. Svaki dizajner i svaka kuća su me znale ostaviti bez riječi, ja još uvijek rijetko kupujem dizajnerske stvari, držim se dobrih starih high street brandova!
Fotografija je na Instagramu najvažnija, koliko je potrebno truda da bi ona bila spremna za objavu?
-Kako kome, netko jako brine o uređivanju slika, znaju proći i sati dok to nije ‘on point’, ali ja volim da je to što spontanije. Na uređivanje potrošim maksimalno par minuta, caption dođe u sekundi et voila!
Što općenito mislite o takvoj vrsti posla – biti influencer, treba li uvesti određene regulative?
-Zapravo bi bilo lijepo da se uvrste neke regulative, zašto ne? Isto kao što postoje uredbe, zakoni, plaće za druga zanimanja, zašto ne bi i za ovo? Meni je definicija posla kad se nešto odradi da se za to dobije honorar, tako da o influencer marketingu mislim sve najbolje. To je posao kao i svaki drugi. Da bih se osobno bavila samo time – ne bih, ali to je samo moja osobna odluka.
Kako komentirate napad Dalibora Matanića, hravtskog filmskog redatelja i scenarista na influencere?
-Napad cijenjenog redatelja na domaću influencericu ne bih htjela komentirati. Niti je uvaženi gospodin glas naroda, a niti je dotična gospođica predstavnica influencera u Hrvatskoj. Svatko radi kako misli da je najbolje, i na kraju krajeva predstavlja sebe. A o generaliziranju mislim sve najgore.
Uz sve ove poslove, ostane li vremena za razonodu, knjigu, film…
-Naravno. Obožavam čitati u slobodno vrijeme, tijekom srednje škole i fakulteta nije prošao dan da sam bila bez knjige u ruci, to se s godinama prorijedilo, ali još uvijek sam na par knjiga mjesečno, tako da nisam loša. Bavim se i sportom, nedavno sam otkrila da mi je trčanje nova strast, vidjet ćemo koliko će me to držati.
-Kao i svi, uživam popiti kavu s obitelji i prijateljima, nakon toga doći doma – skuhati nešto i isključiti se i s laptopa, i s mobitela.
Stanje koje je trenutno pogodilo cijeli svijet, tome se svakako nitko nije nadao, je li vaša struka poljuljana, osjete li se posljedice? Što biste preporučili mladim ljudima kakva zanimanja birati? Koliko je dobro otići i u drugu zemlju i skupiti nekakva iskustva, i naposljetku se možda vratiti u Hrvatsku?
-Mislim da se svašta tu poljuljalo, ali to je nekakva realnost života i da Vam budem iskrena, ne da mi se baš time razbijati glavu. Nekako sam gledala da radim što je više moguće, uvijek gledam koji će mi biti sljedeći korak, trudim se nekako razmišljati unaprijed, tako da ja nisam osjetila posljedice Coronavirusa, barem s poslovne strane. Televizija je nekako sastavni dio svačije svakodnevice, tako da ne vidim što bi se trebalo dogoditi da se serije ili filmovi prestanu snimati. Što se tiče influencerskog dijela, sve je bilo stalo na neko vrijeme, ali smatram da je to bilo nužno jer dok su ljudi proživljavali karantenu, potres, virus, gubitak posla i slično u namanju ruku je neprilično ‘reklamirati’ stvari koje u tom trenutku nikome nisu trebale niti je ikoga bilo briga. Ali, bar mi je dobro došao odmor. Mladim ljudima bih preporučila da se bave onim što ih čini sretnima, što ih istinski zanima i u čemu žele rasti i razvijati se.
-Možda pomalo naivno, ali za mene je ključ uspjeha kad radiš što voliš, što god to bilo. Kako kažu; ‘Do what you love and you won’t work for a single day of your life.’ Eto, to. A put u inozemstvo, barem na par godina bih preporučila svima. Ja sam također živjela u Istanbulu par mjeseci kad sam sudjelovala na Erasmus programu, i bilo je zaista nezaboravno. Nažalost ili nasreću, nisam se preselila iz Hrvatske jer sam si nekako tu posložila ‘kockice’ i nisam imala potrebu. Ali, tko zna, možda jednog dana.
