Dokumentarni film Konavoske bubice prikazuje proces konavoskog svilogojstva od jajašca do kukuljice dudova svilca.
Spoj prirodoznanstvenog dokumentiranja razvojnih faza dudova svilca uz interpretaciju konavoskih kazivačica koje same uzgajaju svilce stvorio je 35 minuta edukativnog i zanimljivog programa o još jednom zaštićenom kulturnom dobru RH.
Naime, Tradicijsko umijeće svilogojstva i svilarstva istočne obale i zaleđa Jadrana kojoj je konavoska proizvodnja svile suvremeno ishodište je upisano u Registar kulturnih dobara RH 2022. godine. Upravo tim povodom Muzejima i galerijama Konavala je Ministarstvo kulture odobrilo sredstva po prijavljenom projektu snimanja filmova o konavoskom svilogojstvu 2023. godine i konavoskom svilarstvu 2024. godine. Osim u dokumentarne svrhe ovi filmovi svojim edukativnim karakterom imaju cilj olakšavali i poticali na buduće održavanje na širem području ovoga umijeća. Prikazivanjem konavoskog načina uzgoja svilaca potiče se i potreba za dokumentiranjem i istraživanjem ostalih oblika svilarstva na području istočnog Jadrana koji nisu imali sreću preživjeti do današnjih dana.
Za potrebe snimanja filma bilo je potrebno pratiti uzgoj svilaca u nekoliko ciklusa što je autoru filma Toniju Miletiću iz LMT studija bio poseban izazov. Tijekom 2022. godine Toni je pratio cikluse bubica u Konavlima kako bi mogao planirati snimanja u 2023. godini. Neke jedinke svilaca je othranio u svom studiju kako bi za potrebe ubrzanog snimanja mogao bilježiti duge, višesatne kadrove kao što su izlazak iz jajašaca ili izlazak iz kukuljice.
U filmu su prikazane sve mijene, piljenje, kukuljenje i izlazak u obliku leptira i atraktivno polaganje jajašaca nakon parenja. Ujedno, praćeni su i procesi vegetacije koji korespondiraju sa stadijima razvoja dudova svilca pa se kroz film javlja čitav niz kadrova ubrzanog rasta listova, pupova i sl.
Glas za tekst o dudovom svilcu koji je posudila Aleksandra Miletić se izmjenjuje sa glazbom i zvukovima lijerice koji dodatno davaju lokalni naboj filmu.
Kazivačice Marija Mostahinić, Marija Prlenda i Marija Radonić su obojale film svojim iskustvima svilogojstva što je bio izravan dodir s konavoskim bićem, a dvije djevojčice koje su za potrebe snimanja filma u konavoskoj nošnji brale listove murve i hranile svilce kao vremeplov su gledatelje odvele u privid onog tradicijskog života koji nam polako nestaje u vremenu.
Nakon premijere i zahvala sudionicima, Antonia Rusković Radonić je upravo naglasila potrebu za što više ovakvih zapisa kako bi u ovih par godina što nam je ostalo zabilježili posljednje konavoske svjedoke tradicijskog života. Bilježenje njihovih iskustava i znanja nije puka romantika i bilježenje kazivača već zahvaćanje životne mudrosti koja se kristalizirala stoljećima u predindustrijskom vremenu, kolektivna svijest prepuna formula opstanka na ovome terenu.
Na premijeri 16.12. u bivšem kinu na Grudi film je prihvaćen s oduševljenjem konavoske publike koja se okupila na prigodnom druženju nakon prikazivanja filma.
Potaknula se inicijativa da se u siječnju film još nekoliko puta prikaže na velikom platnu nakon čega bi se link stavio na youtube kako bi bio svima dostupan.
Razlog ove inicijative je ljepota velikih kadrova koji prikazuju razvojne faze svilaca i sva moć stvaralaštva majke prirode.