Tate su tate! Dovoljno je to reći:
Maleni su vrijedno skupljali poklone danima i donosili svojim odgojiteljicama, koje su kao uvijek potaknule ovu lavinu dobrote i ljubavi.
Mame su pakirale u ukrasne papire slatkiše, igračke i čestitke ispisane srcem djeteta :”Volimo vas i Pčelica i Radost, pozdrav iz Mokošice, iz Dubrovnika, iz Zatona…Mislimo na vas… Puno pusa od Mara, Petre i Đive…”
Stotine pisama, poruka i lijepih želja. I stotine poklona došlo je do grada čije nas rane zauvijek bole…
Ukupno 17 velikih paketa sa stotinama malih poklona za 275 vrtićke djece s poteškoćama u razvoju i za nekoliko desetaka osobe sa intelektualnim poteškoćama krenulo je prema gradu o kojem se priča tiho, sjetno i s puno ljubavi, iz jednog drugog grada, Grada velikog srca koji se smjestio podno Srđa. Grada sa velikim “G”, iz našeg Dubrovnika.
Što reći o gradu o kojem s jednakim ponosom izgovaraju njegovo ime i mali i veliki. Dovoljno je reći Vukovar. Riječi postanu suvišne. Sve je rečeno u tih sedam slova.
Neka je posebna povezanost između ova dva grada koja su olovna vremena devedesetih još i više spojila zavazda. Vukovar i Dubrovnik. Tako posebni, tako svoji…
Hvala vam maleni, velika su vaša srca, za naš najveća…
Nacrtali ste najljepši mogući dječji osmijeh, osmijeh malih Vukovaraca. Obojili ste vodotoranj najljepšim bojama koje postoje, bojama ljubavi, mira i zajedništva.
Kao i svake godine, opet će Vukovar biti u zagrljaju Dubrovnika, siguran, nasmijan i pun dječje radosti…