Župan Nikola Dobroslavić komentirao je danas nedavno izglasani Zakon o kulturnom nasleđu Republike Srbije u kojemu, među ostalim cjelokupnu dubrovačku književnosti do 1867. naši susjedi proglašavaju srpskom i hrvatskom književnosti. Kazao je kako očito velikosrpski projekt nije zamro.
“Ovo smatramo novom uvredom i napadom na Dubrovnik i Dubrovačko-neretvansku županiju od strane srbijanske vlasti. Tim zakonom, kojim se svojataju dubrovački književnici, zapravo se potvrđuje velikosrpski projekt, koji očito nije zamro ni kod ove vlasti u Srbiji. Velikosrpski projekt, koji poseže za hrvatskim prostorom u ovom slučaju Dubrovnikom. Velikosrpski projekt, koji je prije tri desetljeća gađao dubrovačku povijesnu jezgru, koji je spalio Konavle, Župu i Primorje, koji je nanio puno zla cijelom prostoru bivše zajedničke države i koji je također nanio golemu štetu svom vlastitom narodu u Hrvatskoj na Kosovu, a to sad rade u Bosni i Hercegovini te u Crnoj Gori.
Mi smo 90-ih porazili velikosrpski projekt na ovom prostoru i u cijeloj Hrvatskoj. Nećemo dopustiti da se on realizira u budućnosti. Dubrovnik je bio i ostat će hrvatski, kao i njegova kulturna baština. Poruka srbijanskoj Vladi je da se okane ćorava posla,posezati za tuđim teritorijem i kulturnim blagom. Neće u tome uspjeti. Poruka našim sugrađanima je da mogu biti mirni jer ćemo mi i Vlada očuvati naše kulturno blago i hrvatski Dubrovnik, koji će takav biti zauvijek”, kazao je Dobroslavić.
ZL Trebinje uklapa se u velikosrpski projekt
Na pitanje je li ovo neki nastavak provokacija, koji se veže za najavu izgradnje ZL Trebinje, odgovorio je sljedeće.
“Pa projekt Zračne luke Trebinje uklapa se u velikosrpski projekt jer nema nikakvog racionalnog objašnjenja za izgradnju tog aerodroma, osim ako to nisu neke nove ideje, kao što su ove da se Srbija treba proširiti”.
Novinari su pitali župana zašto se reagira tek sada, dva tjedna nakon što je srbijanska skupština izglasala Zakon. Je li možda došlo do propusta hrvatskog veleposlanstva u Srbiji?
Župan je kazao kako ne može tvrditi da je riječ o bilo čijem propustu.
“Reagirali smo već i mi iz Županije i Vlada, na pokušaj, jedan drugi dokument u kojem je Dubrovnik proglašen srpskim kulturnim prostorom. Ovo nije put u EU, ako oni tamo misle ići. Mi nećemo nikome dozvoliti, pa ni Vladi Aleksandra Vučića, da stavlja prste prema ovom dijelu Hrvatske”, zaključio je Dobroslavić.
Što stoji u spornom članku 23. ovog Zakona?
Staru i retku bibliotečku građu čine:
1) stare srpske knjige:
(1) rukopisne knjige na srpskoslovenskom i srpskom jeziku srpskoslovenskog jezičkog perioda zaključno sa 18. vekom, kao i rukopisne knjige nastale do 1867. godine na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom narodnom jeziku,
(2) štampane knjige, periodične i druge publikacije objavljene na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom jeziku, zaključno sa 1867. godinom,
(3) rukopisne i štampane knjige na stranim jezicima čiji je autor pripadnik srpskog naroda, zaključno sa 1867. godinom,
(4) izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom;
2) stare strane knjige: rukopisne i štampane knjige objavljene do godine koja se uzima kao kriterijum po propisima države iz koje potiču;
3) retke knjige: publikacije koje imaju neko od sledećih obeležja:
(1) rukopisne knjige nastale posle 1867. godine,
(2) primerci publikacije koji zbog posebne opreme ili sadržine izlaze iz profila ukupnog tiraža,
(3) bibliofilska izdanja značajnih autora i bibliofilska izdanja koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(4) retka izdanja iz ratnih perioda 1912-1913, 1914-1918, 1941-1945. godine,
(5) izdanja s tiražom manjim od 100 primeraka koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(6) cenzurisana, proskribovana izdanja koja su sačuvana u malom broju primeraka, a sama po sebi imaju veliki kulturni značaj,
(7) emigrantska izdanja objavljena van teritorije Republike Srbije, sačuvana u malom broju primeraka;
