Danas je u podne Crkva svetog Vlaha bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a ponajviše festanjulima koji su se došli oprostiti od dugogodišnjeg rektora don Tome Lučića koji odlazi u zasluženu mirovinu. Njegovih 19 godina djelovanja ostavilo je izrazit trag na sve generacije, a to su naglasili i festanjuli u svojim govorima. Nisu mogli suspregnuti suze i emocije, festanjuli su kazali kako je upravo Crkva sv. Vlaha srce Grada, koja je oduvijek bila mjesto molitve, a biti njezinim upraviteljem posebna je čast. Kroz emotivan govor upitali su se, kako na dostojan način sažeti knjigu radnog vijeka koju je don Toma marljivo, skromno i uporno ispisivao finim rukopisom.
Biskup Mate Uzinić predvodio je misno slavlje, a za don Tomu Lučića je kazao kako je bio poticaj za sve, zahvalio mu se što je uspio od crkve napraviti plodan rod. Kazao je kako je Crkva svetoga Vlaha uz don Tomu kojemu su desna ruka bili festanjuli, uvijek bila poticaj i privlačila je sve druge ljude te ih uvlačila u zajedničku molitvu. Vjernicima je poručio u svojoj propovijedi da ne budu oni koji isključuju, nego oni koji uključuju, te se nada kako će ova crkva ostati i dalje ono što je uvijek bila, mjesto okupljanja i zajedništva.
Festanjuli su prigodnim govorom uputili lijepe riječi don Tomi.
-Kako ne spomenuti djela koja su sada vidljiva ovdje oko nas, uključujući i ovu crkvu koja od 300. godišnjice njezine izgradnje sija novim sjajem između ostalog zahvaljujući don Tominim nesebičnim zalaganjima. Vrijedno se zalagao za očuvanje Feste našega Parca i jedan je od zaslužnih za njezino uvrštenje u Svjetsku kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Našu bratovštinu učinio je boljom i prepoznatljivom u našoj dužnosti čuvara Feste. Don Toma je karizmatičan i skroman svećenik, izvrstan propovjednik, učitelj evanđeoskih vrednota, vjeran prijatelj i svajetnik. Dubrovnik ima svog nebeskog zaštitnika, svog Parca, kažu da je Sveti Vlaho jedini koji ima svoj grad, ali osim toga ima svog posrednika i neumornog zagovornika, a grad čovjeka i svećenika, don Tomu – kazali su između ostalog u zahvali festanjuli.
Dodali su kako je don Toma tumačio evanđelje na način koji je bio razumljiv svakome, realistično, pristupačno i primjereno vremenu.
-Sa svake mise svi zajedno smo izlazili bogati, ispunjeni i radosni. Kada su ga prije 13 godina velike dnevne novine spomenule kao jednog od najrađe slušanog svećenika u Hrvatskoj, rekao je tada skorman kao i uvijek, da ne razumije zašto, jer da on misli da ima boljih i da govori samo ono što je posvjedočen i ono što vjeruje – kazali su festanjuli.
Festanjuli su uputili i dobrodošlicu novome rektoru Crkve svetoga Vlaha, don Hrvoju Katušiću.
-Naslijediti pokojnog don Iva Bjelokosića i našega don Tomu nije samo čast nego i odgovornost u čuvanju vrijednosti koje ova zborna crkva predstavlja. Nadamo se da će don Hrvoje svojom mladošću i energijom nadoknaditi životno iskustvo svojih prethodnika – kazali su festanjuli.
Don Toma Lučić se zahvalio svim vjernicima koji su dolazili iz čitave Biskupije kako bi poslušali njegovu riječ, zahvalio se i onima koji su na bilo koji način doprinijeli Crkvi sv. Vlaha, a poželio jei blagoslovljen rad don Hrvoju Katušiću koji preuzima mjesto rektora.
Za sebe je još na kraju kroz smijeh, kako to on obično i radi, don Toma kazao – Što sam znao, to sam i opjevao, kroz 19 godina ne ponavljam ništa. Svi prisutni pozdravili su ga dugim gromoglasnim pljeskom.
Don Toma Lučić je svećenik rodom iz Bugojna, a u Dubrovnik je stigao 1959. godine u Klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića, od ranih 70-ih vodio je nekoliko župa u Dubrovačkoj biskupiji. Deset godina bio je ravnatelj dubrovačke Klasične gimnazije, a 2001., nakon što je preminuo jedan od najomiljenijih dubrovačkih svećenika, don Ivo Bjelokosić, imenovan je na njegovo mjesto, za rektora crkve koja u srcima Dubrovčana zauzima posebno mjesto. Sada, u 2020. nakon 19 godina djelovanja u Crkvi svetoga Vlaha odlazi u zasluženu mirovinu.
