Davor Njirić uputio otvoreno pismo Butkoviću u kojem ocjenjuje kako su granice pomorskog dobra nezakonito određene i “otimaju tuđu imovinu”

Davor Njirić, umirovljenik, poduzetnik i savjetnik ministra turizma, uputio je otvoreno pismo Olegu Butkoviću, potpredsjedniku Vlade i ministru mora, prometa i infrastrukture i zgraža se nad Legazovim nedavnim postupkom, a granice pomorskog dobra su, ocjenjuje, nezakonito određene i “otimaju tuđu imovinu”.

Otvoreno pismo savjetnika Ministra prenosimo u cijelosti s portala Slobodna Dalmacija.

“Poštovani ministre Butkoviću, u srijedu, 23. kolovoza, u Dubrovniku se u Vašoj nadležnosti dogodilo nešto nečuveno, što su zabilježili svi mediji, od brojnih portala, televizijskih kuća i konačno tiska. To je bila gotovo vijest dana. Sigurno ste to vidjeli Vi i najbliži suradnici, gospodin Josip Bilaver, državni tajnik, i gospođa Nina Perko, ravnateljica Ureda za pomorstvo, nadležnog i odgovornog za određivanje granica pomorskog dobra. Na šetnici ispred poznatog restorana Levanat nekolicina građana je napravila predstavu/performans. Električnim pilama i pikamerom srušili su kameni zid i željeznu ogradu Ville Elite, najekskluzivnijeg i najskupljeg objekta s pet zvjezdica u luksuznom kompleksu Royal Hotels and Resort. Ova vila za turističku ponudu Lapada znači isto što i Vila Šeherezada na Pločama.

Zašto su to napravili? Da bi, prema njihovim izjavama, umjesto nadležnih institucija proveli odluku o granici pomorskog dobra?! Ova odluka predviđa otvaranje još jednog pješačkog prilaza obali kroz vrt vile do obale. Treba naglasiti – još jednog prilaza, jer već postoje dva: jedan šetnicom kroz ovaj vrt i drugi niz stepenice puteljkom preko stijena, kao što je uređeno na čitavoj šetnici uz more od hotela Kompas do hotela Neptun. Oba postojeća prilaza obali već koriste građani koji se kupaju ispred ove vile.

Na portalima se mogu vidjeti videozapisi o ovim nevjerojatnim “građevinskim radovima” koje promatraju djelatnici policije, djelatnici hotela i prolaznici, nekolicina građana i turista. Ovo je priča kako je nekolicina građana uzela zakon u svoje ruke i provela odluku o granici pomorskog dobra. Međutim, postoji i druga priča kako je ova granica utvrđena. Poznato je, naime, da je ovo jedan od tri slučaja da je granica pogrešno određena, odnosno da nije utvrđena temeljem zakonom propisanih kriterija. Ovaj dio zida i vrta ni prema jednom zakonskom kriteriju ne može biti dio pomorskog dobra.
Pisat ću upravo o tri slučaja pogrešno određene granice pomorskog dobra zbog kojeg će država oduzeti nekretnine vlasnicima.

Radeći u Ministarstvu turizma 21 godinu, neko vrijeme i u Ministarstvu mora i turizma, kao savjetnik ministra, pratio sam problematiku određivanja granice pomorskog dobra. Na području Dubrovačke rivijere vidim da će se pogrešno (nezakonito) utvrđenom granicom nekim vlasnicima oduzeti legalno stečene nekretnine bez naknade, dok se istodobno nekima koji su nelegalno izgradili vile s apartmanima na golim stijenama (pomorskom dobru) već poklonio taj dio pomorskog dobra. Kako je to moguće?

Ovaj slučaj mi je dobro poznat jer sam radeći u Ministarstvu turizma dobio zadatak pripremiti očitovanje na prijedlog da se granica ispred jedne od zgrada ovog hotela odredi na udaljenosti čak 60 metara od mora, tako da se ona oduzme vlasniku. Riječ je o zgradi u kojoj su: glavni restoran, skladište, hladnjače i centralni energetski sustav (grijanje i hlađenje) za još četiri zgrade. Dakle, riječ je o zgradi: a) koja je legalno izgrađena (sukladno prostornom planu i građevinskoj dozvoli), b) izgrađenoj izvan već određene, “stare” granice pomorskog dobra, c) koja je bila u temeljnom kapitalu dioničkog društva prilikom privatizacije, odnosno koju je investitor kupio od države, d) koja je funkcionalna cjelina hotela bez koje on ne može raditi, e) koja ne može biti u općoj uporabi kao funkcionalna cjelina kupališta na stjenovitoj obali, itd. Važno je istaći: da se, kojim slučajem, drugim hotelima odredila granica na udaljenosti 60 metara od mora, onda bi hoteli Argentina, Excelsior, Villa Dubrovnik itd. bili čitavi na pomorskom dobru, a tri kata susjednog hotela Dubrovnik President bi bili, također, na pomorskom dobru.

Ministarstvo turizma se očitovalo negativno, s prijedlogom da se još jednom razmotri prijedlog granice, navodeći niz argumenata. Druga nadležna tijela su se bez argumenata očitovala pozitivno, odnosno prihvatila su prijedlog županijskog Povjerenstva, i to Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Državno odvjetništvo i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja. S obzirom da druga nadležna tijela nisu prihvatila prijedlog Ministarstva turizma, Vlada RH je potkraj 1998. donijela Uredbu o određivanju granice pomorskog dobra, kojim se određuje predložena granica, a to znači da će država vlasniku/investitoru oduzeti zgradu bez naknade, koju mu je prodala. Dakle, prodaj pa oduzmi!? Navodno se još vodi sudski spor između investitora i države, što znači da ni nakon 25 godina nije ispravljena pogrešno (nezakonito) određena granica. Kako je to moguće? Da je ovakva apsurdna granica određena prije privatizacije, ovaj hotel ne bi nitko kupio!

Ovaj slučaj mi je dobro poznat jer sam neposredno nakon usvajanja Pomorskog zakonika 1994. osobno kao građanin pokrenuo inicijativu da se na najvećoj plaži Sumratin u Dubrovniku odredi granica pomorskog dobra kojom će se iz temeljnog kapitala hotelskog društva Park d.d. prije privatizacije (prodaje) izdvojiti oko 73.000 m² kao funkcionalna cjelina pomorskog dobra. Inicijativu sam pokrenuo na način da sam se obratio dr. sc. Ljerki Mintas Hodak, tada zamjenici ministra. Ona je odmah pokrenula postupak određivanja granice pomorskog dobra, čime je obustavljena privatizacija društva dok se ne odredi granica.

Granica je određena tako da je čitava navedena površina uključena u pomorsko dobro, nekretnina je izdvojena iz temeljnog kapitala društva, a potom je ono prodano stranom investitoru. Koliko je meni poznato, to je jedini takav slučaj. Premda je cilj ove inicijative bio da se granicom pomorskog dobra obuhvati samo zemljište i pripadajuće građevine, u temeljnom kapitalu društva Hotel Park d.d. pogrešnim (nezakonitim) korištenjem kriterija za određivanje granice pomorskog dobra, ona je utvrđena tako da je obuhvatila i zemljište u vlasništvu drugog trgovačkog društva ili obrta Moby Dick koje nije funkcionalna cjelina plaže. Granicom na udaljenosti od čak 115 metara od mora i ovo je zemljište uključeno u pomorsko dobro.

Naime, ono se nalazilo izvan zida ograde plaže. Na njemu je dječje igralište Moby Dick, koje ima prilaz s javne prometnice, a ne s plaže. Ovo igralište je na nivou ceste, jedan nivo iznad plaže. Dakle, pogrešno (nezakonito) određenom granicom vlasniku će se oduzeti nekretnina bez naknade. Kako je to moguće? Tko je ovdje lud, tko zbunjen, a tko normalan?

Ako vlasniku bude oduzeta ova legalno stečena nekretnina, bit će mi žao što sam poduzeo ovu inicijativu. Nisam mogao pretpostaviti da će Povjerenstvo, koje je moglo pokrenuti ovu inicijativu umjesto mene kao građanina, na osnovu pogrešno odabranog kriterija predložiti (u bitnome) da se vlasniku oduzme ova nekretnina.

Da se još jednom vratim na ovaj slučaj. Riječ je o zgradi i vrtu ograđenom zidom: a) koji su legalno izgrađeni, b) izgrađeni izvan već određene, “stare” granice pomorskog dobra, c) koji su bili u temeljnom kapitalu dioničkog društva prilikom privatizacije, odnosno koju je investitor kupio od države, d) dio vrta sa šetnicom u vrtu i terasom s vidikovcem koji se oduzimaju su funkcionalna cjelina vile bez kojih ona gubi na privatnosti i atraktivnosti, odnosno prestaje biti stvarno vila.

Ako se provede ova apsurdna granica pomorskog dobra, investitoru će se nanijeti nesaglediva šteta. Zašto i Vili Šeherezadi na Pločama, koja nema niti jedan prilaz moru, nije oduzet dio vrta da bi građani mogli doći do mora? Nije, jer to nije ni moguće ni potrebno.”