Zovem se Dario Vuletić, imam 32 godine. Rođen sam u Dubrovniku, gdje sam proveo i djetinjstvo, a zadnjih 15 godina živim u Mokošici. Od 2008 godine radim u veleprodaji tako da mi je fotografija (zasad) hobi, ali se nadam da će se i to jednog dana promijeniti.
Gdje god da idem, uz mene je uvijek Nikon, tako da uvijek se može naći motiv ili sl. Nemam određeni tip fotografije, pa fotografiram što stignem, od sunseta, pa do prirodnih ljepota, sve u tome trenutku oko vidi, jer kako kaže Ansel Adams: There are no rules for good photographs, there are only good photographs.”(ne postoji pravilo za dobre fotografije, postoje samo dobre fotografije).
Fotografijom sam se počeo baviti sasvim slučajno, 2006 godine, kad sam upoznao gospara Željka Tutnjevića i tako je krenulo. Zašto fotografija? Pa fotografija ostaje za povijest, obilježava trenutak jednog vremena i postojanja.
Moji uzori su iz Dubrovnika; Željko Tutnjević i Željko Šoletić, te iz Zadra; Aleksandar Gospić i Roberto Lerga, koji nažalost više nije s nama.
