Ljubav prema knjigama (i njihovom mirisu) započela je vrlo rano, još na početku osnovnoškolskog obrazovanja kada sam shvatila da me čitanje smiruje, potiče kreativnost i stvara nove ideje, ali i odvraća u jedan novi svijet – svijet drugačijih karaktera, životnih radosti, nedaća i razvija neopisivi broj emocija koje me prožimaju kada se, gotovo u potpunosti, empatički sljubim s likovima o kojima u tom trenutku čitam.
Napisala: Andrea Oberan
Kada sam dobila zadatak napisati deset naslova koji su me se nekad u životu dojmili, kao i uvijek, vodila sam se osjećajem. Svaka od ovih knjiga na mene je ostavila utisak, oblikovala je moje stavove, razmišljanja i posljedično, odnos prema životu kakav imam danas. S obzirom na to da najviše čitam kada osjećam da se u meni događaju velike osobne transformacije, svaki je naslov dio unutarnje borbe sa samom sobom u određenom periodu života koji je rezultirao svojevrsnom duševnom katarzom. Pomalo sudbinski, nakon studija sociologije i odnosa s javnostima, život mi se nasmiješio i vratio me prvotnoj ljubavi – čitanju i radu upravo u knjižnici.
Poredak naslova nije nasumičan, već predstavlja kronološki redoslijed onih koji su na mene ostavili snažan dojam – od osnovne škole do sada.
- Antoine de Saint-Exupéry – Mali princ
S Malim princem sam se susrela u osnovnoj školi i iako je naizgled jednostavno pisana priča, na čitatelja ostavlja snažan utisak – ni ja nisam bila iznimka. U osjetljivim godinama kada ionako stvaramo i osjećamo razne pritiske, ova je knjiga pravo osvježenje jer nam pomaže da ostanemo u unutarnjem balansu. Autor je izvrsno problematizirao današnje moderno vrijeme u kojem je naglasak na stvaranju moći, pohlepi, otuđenosti jednih od drugih, ali i ljubavi – činjenici koliko zaboravljamo da nas ona pokreće i da je, kako mi je tadašnja razrednica u osnovnoj školi porukom na papiru poručila: “Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.”
- Paulo Coelho – Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala
Roman o ljubavi, duhovnosti, religiji i unutarnjim sukobima. Pilar susreće starog prijatelja nakon 11 godina kada odluče zajedno otići na putovanje kako bi došli do svoje vlastite istine. Ona distancirana, pomalo hladna dok je on proputovao svijet i u religiji nastoji pronaći rješenja – tako što će postati sjemeništarac. Iako su mišljenja podijeljena, ovaj je roman na mene ostavio jak dojam, kao da sam kroz napisane riječi istovremeno osjećala ljubav i bol koju su likovi nosili u sebi tijekom putovanja. Paulo Coelho je autor kojeg voliš ili ne voliš – u mom slučaju, jedno je sigurno: u svakom njegovom djelu koje sam do sad pročitala mogu pronaći dio vlastitih misli i stavova koji će me potaknuti na daljnje promišljanje.
- J. Randy Taraborrelli – Michael Jackson: The Magic & the Madness – Između čarolije i ludosti
Novinar i pisac J. Randy Taraborrelli nekoliko je desetljeća istraživao život kralja popa, napravio brojne intervjue s njegovim bliskim osobama, ali i s njim samim. Ova biografija ne donosi samo pregled životnog i profesionalnog puta jednog umjetnika, već duboko ulazi u sve sfere Jacksonovog života, ostavljajući čitatelja u borbi s mnoštvom misli i emocija. Njegov život pod povećalom javnosti jasno dokazuje da slava, novac i popularnost nisu sinonimi za sreću i ispunjenost. Teško je ostati ravnodušan na savršenu vokalnu izvedbu, ples (moonwalk) koji ga je učinio prepoznatljivim, ali i činjenicu koliko je učinio za afroameričko stanovništvo u tadašnje vrijeme pojavivši se kao prvi afroamerički glazbenik koji je imao snažnu bazu obožavatelja na MTV-u. Duboko disfunkcionalni obiteljski odnosi, prekid djetinjstva u ranoj dobi, optužbe za pedofiliju – učinile su ovog glazbenika jednim od najpoznatijih ljudi u povijesti. Čitanjem ove knjige došla sam do zaključaka koje implicitno uvijek negdje podsvjesno znamo, ali nam je ponekad potreban taj šamar realnosti, a Michael Jackson ga je savršeno sažeo u jednom od intervjua rekavši: “To give someone a piece of your heart, is worth more than all the wealth in the world.”
- Marko Šelić Marčelo – Malterego – Knjiga prva: Rubikova stolica
Marko Šelić, srpski spisatelj, poznatiji pod umjetničkim imenom Marčelo u glazbenom svijetu, jedan je od onih kojima se uvijek rado vraćam i čije tekstove naprosto obožavam iščitavati. Ovog je liričkog umjetnika teško shvatiti jednolično, njegove su riječi poput kapule – toliko slojevite da ponekad moraš pustiti suzu kada shvatiš kakvu čaroliju stvara svojim umom i izričajem. Jedan od takvih trenutaka svakako je prvi dio trilogije Malterego, Rubikova stolica. Radnja prati glavnog protagonista, Lea koji se pokušava nositi s teškim teretom da na nasilje (ne) odgovori nasiljem. Svoju osobnu terapiju primjenjuje u obliku dnevnika frustracija – u kojem glavni lik provodi pravdu. Šelić često u svojim tekstovima problematizira, kritizira i opisuje društvene fenomene s kojima se svakodnevno suočavamo i borimo (pa makar podsvjesno). Njegovo izražavanje je bolno iskreno, britko, satirično i popraćeno psovkama upravo radi naglašavanja važnosti teme o kojoj pripovijeda. Natjerat će vas da kritički promislite o svim problemima koje muče balkanske narode i da, za promjenu, vaše “mentalno istresanje” ne ostane samo izrečeno na popodnevnoj kavi.
- Khaled Hosseini – Gonič zmajeva
Moram priznati da me na prvu naslov romana prvijenca Khaleda Hosseinija nimalo nije privukao dok nisam pročitala sadržaj i odlučila dati priliku. Inače se do tada nikada nisam susrela s romanima o afganistanskoj kulturi i načinu života. I nisam pogriješila. Već na prvim stranicama pisac me zarobio, ne dopuštajući da se odvojim od knjige dok ju ne pročitam. Ovo je jedan od onih romana zbog kojeg vas srce doslovno boli i svakim okretanjem sljedeće stranice osjećate kako vas lomi – sve dok vas u potpunosti ne slomi. Priča je ovo o dva dječaka, Amiru i Hasanu, koji odrastaju na ulicama Kabula, međutim njihovo je prijateljstvo nepoželjno jer pripadaju različitim plemenima. To ih ipak ne sprječava da nastave dugogodišnju povezanost jer su i njihovi očevi odrasli zajedno. Iako se osjećaju kao braća, društvena netrpeljivost, izdaja i rat razdvajaju dva prijatelja. Krivnja jednog od likova osjeća se u svakoj napisanoj riječi, stvara teret kojeg se teško riješiti jer je jedna od najtežih emocija koje možemo u životu osjećati, prati nas u svakom koraku i ne dopušta nam da krenemo dalje.
Zoran Žmirić – Pacijent iz sobe 19
S ovim sam se riječkim piscem prvi put susrela prije nekoliko godina kada sam slučajno naišla na novi roman naziva Pacijent iz sobe 19. Ni ne sluteći o čemu se zapravo radi, naslov me asocirao na psihološku tematiku kojoj se uvijek intuitivno vraćam. A, izgleda da nisam bila daleko od istine. Vanja Kovačević, glavni lik ovog romana, vrlo iscrpnim monologom pripovijeda o svom djetinjstvu, odrastanju i ratu. S obzirom na to da sam dijete koje je rođeno tijekom vrlo bolnog razdoblja, oduvijek su me zanimala tuđa iskustva za koja nisam uvijek imala hrabrosti pitati. Stoga mi je ovaj roman ponudio mnoge odgovore koje, možda negdje duboko u sebi nisam htjela saznati, emotivno me porazbacao u svim mogućim smjerovima i ono najbitnije – ostavio me sa značajnom dozom empatije i razumijevanja za sve one koji su bili dijelom ovih nemilosrdnih događanja za Hrvatsku.
- Christiane F. – Mi djeca s kolodvora Zoo
Kultno djelo koje su pročitali svi rođeni sredinom prošlog stoljeća, a na nagovor majke ova se ispovijest našla i na mojoj polici. Sjećam se da sam jako dugo odlagala čitanje jer me priče o drogama nisu previše zanimale. Sve do trenutka dok nisam počela čitati. Ispovijest Christiane F. o paklu heroina vas vrlo brzo uvuče u svoju svakodnevicu koja je izuzetno realna, bolna, iskrena, prljava. U ovoj knjizi nema uljepšavanja, a ako ste slabijeg želuca pripremite se na osjećaj gađenja koji će vas pratiti tijekom čitanja. Mene nije uspio zaobići. U određenom trenutku počnete razmišljati što će Christiane ovog puta smisliti kako bi došla do droge. Njihova kolektivna maštovitost, inovativnost i nadasve snalažljivost je toliko fascinantna da vam bude žao što sebe (i sve oko sebe) sustavno uništavaju. O ovom opakom društvenom fenomenu od kojeg je nemoguće pobjeći potrebno je raspravljati, a djelo može izvrsno poslužiti kao lektira u osnovnoj i srednjoj školi.
- Olivera Ćirković – Ja, Pink Panter 2 – Arhondisa
Ja, Pink Panter 2 – Arhondisa drugi je nastavak ispovijesti košarkašice Olivere Ćirković čija je uspješna karijera (ne) slavno završila. Predvodnica organizacije Pink Panther bez dlake na jeziku pripovijeda o svojim poslovnim pothvatima, vremenu provedenom u zatvoru i životnim iskustvima koje je doživjela na svom putu. Ćirković na osebujan način progovara o marginalnim zanimanjima, u ovom slučaju kriminalu – te vas ostavlja bez daha dok sabirete misli i zaključujete da je netko zaista vodio ovakav život i da napisano nije nečija imaginacija. Autorica progovara o delikatnim temama poput pravde, morala, ljudskog licemjerja i zapravo u svojim knjigama aktivno radi na destigmatizaciji istih. Oduševila me njezina iskrenost u izražavanju i snažni stavovi koji, kada malo bolje razmislite, prkose današnjem kapitalizmu. Podržavali njene stavove ili ne, jedno je sigurno – u vama će izazivati gomilu različitih emocija.
- Jay Shetty – Think like a monk – Razmišljaj kao redovnik
S radom ikone društvenih mreža upoznala sam se još prije nekoliko godina kada je dijelio svoja redovnička iskustva, stoga sam ovu knjigu dočekala s veseljem. Shetty na jedan jednostavan način objašnjava kako u ubrzanom i modernom načinu života razmišljati kao redovnik. Uzevši u obzir da sam čitanje započela upravo za vrijeme korona krize, uvelike mi je pomogla da se resetiram i da sve ono što sam prije negdje duboko u sebi znala, moram početi i prakticirati. Ovo je djelo poslužilo kao svojevrsni push, ali i uzemljenje gdje sam naučila kako smiriti svoje misli i osjećaje što je na kraju rezultiralo pronalaskom svrhe u svemu što radim.
- Ichiro Kishimi, Fumitake Koga – The Courage to Be Disliked – Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima
Filozofski roman pisca i filozofa daje vrlo koncizne i jasne odgovore na egzistencijalna pitanja koja svatko od nas postavi sebi u određenom razdoblju svog života. Knjiga je napisana u obliku dijaloga između filozofa i mladića, u formi podučavanja još od Sokratovog doba. Filozofske se ideje oslanjaju na teorije Alfreda Adlera, jednog od velikana psihologije 19. stoljeća. Ovaj mi je roman svojevrsno ponudio smjernice kako preuzeti odgovornost za svoj život i postupke i da je, u suštini, jako teško sebi priznati da smo za većinu životnih poraza sami krivi. Također se iscrpno bavi pitanjima prošlosti i međuljudskih odnosa u kojima se svi ponekad zarobimo i ne znamo kako izaći. Koliko smo zapravo isprogramirani da moramo egzistirati, ponašati se i djelovati na određeni način jer nam kulturni kod tako nalaže? Tijekom čitanja sam se često ljutila na odgovore koje nam knjiga nudi jer, lako je napisati, papir sve trpi. Kako provesti u djelo? Zapravo je jednostavno, ali mi volimo život komplicirati misleći da ćemo ga tako učiniti zanimljivijim. Nećemo. Sreća je u jednostavnosti…i hrabrosti.
