14.8 C
Dubrovnik
Petak, 4 travnja, 2025
NaslovnicaKulturaČITAJMO ZAJEDNO: potresna poezija Vesne Čelebić

ČITAJMO ZAJEDNO: potresna poezija Vesne Čelebić

Potpuno mi je nadrealno slati Vam poeziju na današnji dan…. Ali opet, hvala Vam – pomalo me odmaknula od stvarnosti… možda, ako bi naše dobre misli mogle doprijeti do drugih kao neki ljekoviti poljupci, možda bismo samo i poeziju dijelili – zapisala je Vesna Čelebić na dan kad nam je na urednički mail poslala nekoliko svojih pjesama. Bio je 29. prosinac.

Snijeg u martu

E moj Johnny,

Ti si mislio da je proljeće u decembru nešto,

Da tek vidiš snijeg u martu,

Poslije potresa

U doba korone,

O ovom nisu pisali

U udžbenicima

Iz prirode i društva,

O ovome nismo učili ni riječi,

A kao da nam sve propuštene lekcije

Ulaze na vrata

Bez kucanja

Ili najave

Ne htijući mnogo više od života

Zaglavili smo

Između dva osmijeha,

Lica i pahulje.

Režija Iluzije

Kako pisati poeziju
U godini u kojoj nema ništa romantično?

Zemlja se trese, ali ne od plesa.
Osmijesi se znoje pod maskama.
Ljudi se vole samo s potvrdom.  

Teško je pisati poeziju
U godini u kojoj nema ništa obično:
Nema velikih druženja,
Spontanog grljenja na cesti
Nema posla,
A ni poljubaca onima koje dugo nisi vidio.

Ali,
Ima Vremena,
I nekog čudnog osjećaja Slobode,
Nagrešpanih rubova i metalnog okusa,
Kakve ni jedna prije nije imala.

Ah,
Kad bih barem bila dovoljno hrabra da ne mislim
Možda bi i ova godina bila poetičnija.
A možda je baš ovaj redak
Zapamti i boljom nego što jest.

Tako pisati poeziju:
Kao da nam na kraju samo ona ostaje.

Volimo Se

Imam tako neke prijatelje

Koje žive zračnom linijom od mene

Gledaju mi u prozore,

Je li bijeli ili crni dim,

Jesam li ili nisam:

Zahvalna sam što znam

Da neću umrijeti

Neprimjećena,

Možda je to sve

Čemu trebamo stremiti:

Ostaviti negdje neki trag,

Makar kao dim.

Requiem za 2020

Evo Johnny,
Kraj je godine,
Decembar, zima i snijeg veje:
Nije proljeće,  
I to je otprilike sve i jedino
Što je kako treba da je,

Ostalo, kao prenabrijani američki film,   
Trese na sve strane,
Osobne, poslovne, lokalne i globalne,
Metaforički i stvarno
Sve se tutnji i ruši,
Djeca umiru, odrasli vrište,
U pauzama između udaha
Čekamo odjavnu špicu,
A pišu se neke nove knjige,

Johnny,
Ni proljeće u decembru
Ni snijeg u martu
Nisu ni blizu strašni
Kao neispoljen gnjev kad konačno ustane!

Usahle nade brojim dane do nove godine,
Čekam onu muziku na kraju filma
I slova koja se polako vrte,

Nadam se vidjeti imena svih koji su danas
Potresom ustali na noge
U pomoć, u ljudskost,
Jer jedino što nam od ove usrane godine ostaje
Jest spoznaja da u svima nama
Još uvijek čuči Čovjek.
Spreman na skok.

Nazdravlje svim ljudima dobre volje,
A i drugima.

Vesna Čelebić živi u Dubrovniku gdje radi kao turistički vodič i copywriter. Prevela je knjigu Vedrana Mezeija Tu sam na engleski jezik. U slobodno vrijeme svoje misli voli zapisivati u poetskoj formi, uglavnom zato što tako bolje zvuče i onda kada nemaju smisla. Do sad joj je poezija objavljivana u Knjigomatu, RE, Balkanskom književnom glasnikuLiteratu te Literatu malom.  

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE