U Velikoj vijećnici grada Dubrovnika, održano je danas javno izlaganje, a potom i rasprava o Planu upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom grada Dubrovnika, što je zapravo jedan od zadnjih koraka prije njegovog usvajanja. Nakon što su izrađivači završili s izlaganjem, građani su iznijeli svoja mišljenja i prijedloge. Sugrađani koji su sudjelovali u raspravi kazali su kako se radi o opsežnom dokumentu, no strahuju da neće doći do njegove provedbe. Ostale primjedbe su se odnosile na to da građani, koji su pokrenuli čitavu ovu inicijativu, nisu uključeni u upravljačko tijelo koje odlučuje o daljnjem razvoju Plana.
Uz Mihaelu Skurić, ravnateljicu Zavoda za obnovu Dubrovnika, u javnoj raspravi su sudjelovali i predstavnici izrađivača plana s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i prestavnici podugovaratelja Plana splitske tvrtke Urbanex, a prisutnima se obratio i prof. dr.sc. Jukka Jokilehto.
Predstavnici izrađivača predstavili su Prijedlog Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Dubrovnika, koji sadrži strateške ciljeve te akcijski plan. Prijedlog plana je podijeljen na šest tematskih cjelina, koje su potom razlomljene na ciljeve koje unutar tih tematskih blokova treba ostvariti.
Navedenih šest tematskih ciljeva odnosi se na: upravljanje dobrom i izgradnju kapaciteta, zaštitu, očuvanje i održavanje, održivi razvoj, upravljanje destinacijom, upravljanje prometom, upravljanje rizikom od katastrofa.
Nakon izlaganja Prijedloga plana otvorena je javna rasprava, a prvi se za riječ javio Vedran Violić koji je kazao kako je Šmidt iznio zastrašujuću informaciju.
“Rekli ste da Dubrovnik, odnosno povijesna jezgra, nema do dana danas pravovaljani urbanistički plan. Znači li to da sve ovo što se godinama radilo, a mislim na Konzervatorski odjel i Zavod za obnovu da, je rađeno protuzakonito? “
“Ne, ne znači da je rađeno protuzakonito već da su nakon 1991., kad smo uveli novi način prostornog planiranja, relevantni prostorno planski dokumenti za ovo područje generalni urbanistički plan i prostorni plan. Svi ti planovi ovaj prostor pod zaštitom tretiraju na jednak način. Unutar područja nema raščlambe na sitnije prostore i sitnije i precizno definirane odredbe što je postojalo u planovima prije 1991. Kad smo vidjeli dva plana donesena prije 1991. oduševili smo se do koje je razine taj prostor sagledan. Ovo što trenutno imamo nije na toj razini proučavanja problema. No, to nije samo problem Dubrovnika. Sve više smo svjesni da je to alat koji nam nedostaje. Bez toga ne možemo napraviti ozbiljniji pomak u prostoru.”
Violić je istaknuo kako se s donošenjem Plana kao strateškog dokumenta zakasnilo najmanje 30 godina.
“Sve ste lijepo objasnili na razini definicija. Procjenjujem da nitko od vas nije iz Dubrovnika? Zašto u procesu izrade nisu sudjelovali stanovnici povijesne jezgre?” upitao je Violić.
“To nije baš tako. Uz tim koji je radio na izradi dokumenta, imamo i Povjerenstvo za monitoring izrade Plana u koji su uključeni predstavnici građana, udruga i svih onih koji predstavljaju stanovnike Dubrovnika. Tijekom izrade smo održali niz radionica, ” odgovorio je Šmidt, dok je ravnateljica Skurić kazala kako je izrađivač izabran putem javnog natječaja te da je u izradi sudjelovala i Ana Portolan, sa Sveučilišta u Dubrovniku.
“Kroz rad Povjerenstva smo uključili predstavnike građana i predstavnike udruga civilnog društva kao i domaće stručne predstavnike iz područja urbanizma”, kazala je Skurić.
“Smatrate li i vi da se s ovim zakasnilo?”, ponovio je Violić.
“Sigurno se zakasnilo. Obaveza izrade planova upravljanja uvedena je 2005. godine. Postupak izrade započeo je 2008. godine, Zavod je i tad bio uključen, no u međuvremenu se od toga odustalo. 2015. godine gradska vlast je inicirala ponovo pokretanje izrade Plana. Imali smo dva natječaja, jedan je poništen, a drugi je započeo u travnja 2019. Ugovor je potpisan u kolovozu i po tom ugovoru je izrađen ovaj Plan”, pojasnila je Skurić.
Idući se za riječ javio Duško Čičovački.
“Ovo je akademski korektan i cjelovit dokument, ali s druge strane imamo potpuno devastiranu situaciju. Da smo ovo radili prije 30 godina možda bi nešto i spasili. S obzirom na to da živim na Bunićevoj poljani, četiri zime gledam kako se kamionima dovozi i odvozi materijal za apartmane. Konzervatorski odjel u Dubrovniku vrlo dobro zna da se to događa, ali su nemoćni. Devastiraju se povijesne činjenice. Pitam se koliko ukupno aktivnosti pod tema A i B treba ostvariti? Koliko će za njihovu provedbu biti potrebno dodatnih aktera, sredstava kao i vremena, dok se u isto vrijeme odvija kompletna devastacija? Možda nije vaš zadatak da na to odgovorite, ovakav dokument bi trebao sadržavati barem natruhe odgovora na ta pitanja. Spomenuli ste stolariju, a iza toga aseizmičku sanaciju. Zavod za obnovu je krenuo s time, ali se stalo na pola puta. Odredite prioritete i napravite po tim prioritetima ono što je potrebno. S kojim sredstvima u kojem vremenskom roku, to su pitanja na koja će netko jednog dana trebati dati odgovor. Ovo je za mene bila akademska rasprava. Da kasnimo, kasnimo. Svi mi smo zakasnili. Koliko toga možemo spasiti? Malo, možda 20, 30 posto. Štete su nepopravljive, konzervatori to neće moći nadoknaditi. Morate imati u vidu da je Konzervatorski odjel kadrovski oslabljen. Niz stvari treba sistemski namjestiti da bi ovaj projekt mogao zaživjeti. Potrebni su konkretni koraci i vremenski plan po kojemu se mora raditi. Morate imati u vidu, da svi ljudi koji su iz grada imaju nekakav odnos prema onima koji donose rješenja. Ne možete očekivati, od običnih ljudi, od onih koji žive od apartmana da vam davaju sugestije, ali ima i onih poštenih koji će vam dati ruke. Potrebno je angažirati određenu ekipu, užu da vam pomogne pri provedbi. Ako idete na širu zajednicu to se pretvori u ništa. Danas smo čuli da je Plan elegantan. To u svojih 45 godina rada nisam čuo. Molim da mi to objasnite?”, kazao je Čičovački.
“Radi se o 24 aktivnosti koje su vezane za cjeline A i B. U Planu su aktivnosti određene prema prioritetima. Sve što je navedeno u planu, nema jednaku težinu, odnosno jednaku razinu prioriteta. Definirano je i na koji način se pristupa implementaciji plana. Mi smo radili na velikom broju strateških dokumenata, a karakteristika hrvatskih strateških dokumenata je veliki broj aktivnosti. Vi sad vidite 54 aktivnosti, dok se u prvim nacrtima nalazilo nekih dvjesto aktivnosti. U tom kontekstu napravljena je značajna redukcija. Bitno je da izvršno tijelo u procesu provedbe može slijediti ono što se nalazi u ovom akcijskom planu, a u njemu su sadržani prioriteti i tijelo odgovorno za provedbu. Svi znamo kakva je trenutna financijska situacija. Intenzivno radimo, a to je i navedeno u odvojenom dijelu Plana, na horizontalnim aktivnostima, odnosno izvorima financiranja. Pri tome smo se vodili sa dva ključna izvora financiranja. Jedan je Mehanizam za oporavak i otpornost koji je Europska komisija dala državama članicama za opravak ekonomije od COVID-a. Drugi je višegodišnji financijski okvir. Jedan i drugi izvor financiranja slažu se s krovnim dokumentom, a to je europski zeleni plan. Mi trenutačno sudjelujemo, putem ugovora sa Svjetskom bankom u nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Većina aktivnosti planiranih ovim planom može se povezati sa europskim izvorima financiranja. Druga bitna stvar je da taj pristup, za razliku od pristupa u kojem ovisite o županijskom ili lokalnom proračunu, zahtjeva proaktivnost. Ta sredstva ne dolaze na izvolite. Potrebno je napisati, prijaviti projekt i za njega se boriti i provesti ga, računajući na kontrole koje provjeravaju u što su sredstva utrošena. Smatramo da je akcijski plan realan, ali ništa ne obećava. On je samo dobar okvir za provedbu, koji je usuglašen s europskim strateškim dokumentima, koji čine većinu naših javnih financija od ulaska u EU. Naše proračunsko financiranje se skoro pa u potpunosti prebacilo u financiranje putem EU fondova”, kazala je Katurić.
Slobodan Vuković kazao je kako Plan nudi sveobuhvatni spektar aktivnosti.
“Imate veliki dijapazon nota, a po mojoj prosudbi nedostaje melodija. Kad je u pitanju percepcija mislima da Plan ne komunicira dobro sa širom javnosti. Sudjelovao sam na radionica. U prenesenom smislu postojao je tonus. U jednom periodu, aktivnosti su zastale, pa se taj tonus u određenoj mjeri izgubio. Potrebno ga je vratiti, a to se neće dogoditi, ako ne aktiviramo iskru, koja će motivirati građane da nose ovaj Plan prvenstveno u svom srcu, a onda i u glavi. Mnogi su pokušali probuditi tu iskru u izrađivačima. Nadam se će se ona pojaviti kad-tad. Kroz sve prostorne planove koji su dosad objavljeni, nedostaje jedna linija vodilja, koja će ih sve objedinjavati u zajedničkom cilju, a to bi trebao biti Grad kao živi organizam, a ne kao poduzeće, kakvim su ga smatrale mnoge političke opcije. Mišljena sam da povijesna jezgra i Zavod za obnovu zaslužuju izuzetnu političku potporu i ekipiranje. Bolno je gledati kako se pojedini investitori obračunavaju s političkim strukturama, evidentno braneći jedan devastirajući koncept, ne samo u povijesnoj jezgri, nego i u užem području. To treba imati u vidu. Osnova teza za smanjenje pritiska posjetitelja na povijesnu jezgru jest širiti atraktivnost prostora u neposrednoj blizini. Mislim da nismo daleko od trenutka kad će se u redovima čekati na ulazak u povijesnu jezgru. Trebalo bi na jedan razuman način uzeti u obzir i tu opciju. Kad je pak promet u pitanju, s planerskog aspekta promet dolazi kad se odredi namjena nekog prostora, a tek onda se ide na uređenje prometa. Ako ćemo gledati turistički, kad prestane kupanje, počinju šetnje. Mislim da se treba rehabilitirati ideja vrtnog predgrađa tako da ona postane ideja vodilja ovog prostora”, kazao je.
Jana Vukić odgovorila je da je izrada i provedba strategije za izgradnju kapaciteta dionika jedna od temeljnih aktivnosti Plana upravljanja.
“U tom kontekstu imamo aktivnosti stanovnika, aktivnosti udruga kao i različitih drugih dionika, uključujući i lokalnu upravu. Zaista je to potrebno okupiti u jednu melodiju, no pokazalo se da nedostaje čak i fizički prostor u kojem bi se ljudi mogli okupiti. Jedan dio toga je ovdje prepoznat kroz urbane centre koji bi trebali biti raspoređeni po čitavom gradu. U povijesnoj jezgri se pokazalo da ljudi imaju jako puno problema, a da nisu o njima razgovarali. Participacijski proces traje od 2016. godine. Potrebno je da to prepoznaju i sami stanovnici, odnosno dionici i da započnu međusobni dijalog te dijalog sa Zavodom za obnovu i gradskom vlašću. Duboko sam uvjerena da ova zajednica ima taj kapacitet, kao i potrebno znanje”, pojasnila je.
U javnoj raspravi sudjelovala je i Terezina Orlić koje je kazala kako dijeli mišljenje s prethodnim govornicima te da se radi o sveobuhvatnom Planu koji je dobra podloga za buduće rasprave i donošenje odluka.
“Zadnjih godina smo svjedoci raznih strategija, koje su nam potrebne kao alat za donošenje budućih odluka. Donijeli smo Strategiju razvoja turizma, ali navodi se da nije napravljen akcijski plan, kao i da studija nije implementirana i da se njeno provođenje ne nadzire. Pitanje je kako ćemo i hoćemo li primijeniti Plan upravljanja u praksi. U izazovima imamo pet cjelina, a jedna od njih su i pravni izazovi. Navedeno je kako ne postoji regulatorni okvir za provedbu Plana u zakonodavnom sustavu, navodi se i nedostatak detaljnih prostornih planova poput UPU-a. Je li moguće da se ovim dokumentom, koji će se implementirati i koji će biti odlična podloga za GUP, zaustave procesi koji su išli postojećim GUP-om? Govorite i o ograničavanju privatnog smještaja. Može li lokalna zajednica ograničiti privatni smještaj i kako je to zakonski regulirano? Možda će i COVID kriza sama od sebe donijeti neka rješenja”, upitala je.
“Kad je u pitanju izrada podrobnije planske dokumentacije, uz primjenu ovoga Plana, kao i uz sve studije i strategije koje je već napravio Grad Dubrovnik, moguće je to regulirati. Strategije, konzervatorske podloge su samo knjiga u ormaru ako se kod donošenja odluke o izradi nekog prostorno-planskog dokumenta izričito ne navede koje je smjernice izrađivač dužan poštovati”, odgovorio je profesor Lipovac.
“Što se tiče ograničavanja broja apartmana, po hrvatskom zakonskom okviru to nije lako provedivo. Imamo primjere po Europi. Moguće je donijeti moratorije i zaustaviti proces u nekom trenutku i otvoriti dijalog o modelu koji bi odgovarao svima. Nismo stigli reći, ali ne radi se o kažnjavanju, sankcijama, ukidanjima. Potrebno je dodati dodatne mjere, recimo davati potpore onima koji bi trajno iznajmljivali stanove mladim obiteljima. To su modeli koji bi mogli dovesti do poboljšanja. Djeca koja odrastaju u povijesnoj jezgri od malih noga, preko tog emotivnog susreta postaju čuvari baštine. Zabrane dovode do otpora i pravnih problema”, odgovorila je Vukić.
Prof. Šmidt dodao je kako bi pomoglo detaljnije sagledavanje prostora.
Đuro Capor kazao je kako je buffer zona donesena kabinetski.
“Hrvatska niz obaveza koje je preuzela od UNESCO-a još 2015., ili ne odrađuje ili ih odrađuje s figom u džepu. Vidjeli smo da protokol za HIA-u nije ustanovljen, niti se on predstavlja građanima na javnim raspravama, niti se utjecaj na baštinu konzultira s građanima i zajednicom. Buffer zona je proglašena kabinetski, građani pri tome nisu bili konzultirani, a proširena je točno do točke interesa tvrtke Razvoj golf i tako je poslana u Pariz i prihvaćena. U prostornom planu koji će ove godine biti usvojen ona ne postoji. Postoji samo još jedna obveza koja je izvršena. Strategija razvoja turizma je napravljena, ali se ne provodi. Projekt na koji je Konzervatorski odjel u Dubrovniku, odnosno Ministarstvo kulture i medija dalo suglasnost je i pristanište za kruzere ispod Lazareta. Tek kad smo dobili upit iz Pariza ispalo je da UNESCO takav projekt ne podržava. Slično je bilo i s projektom golfa na Srđu. Iza leđa, Vlada je ponovno izdala dozvole i nakon što su na sudu već jednom pale. Ministarstvo kulture kao krovna ustanova i Grad Dubrovnik uopće ne žele upravljati baštinom na način na koji nas UNESCO obvezuje. Upozoravali smo na to izrađivače. Građani i udruge su upozoravali UNESCO. Zbog toga su i ovi dokumenti napravljeni. Ne postoji dobra namjera da se, s građanima, upravlja baštinom. Nakon što je, u participaciji s građanima, definirano da u upravljačkoj strukturi sjedi predstavnik građana i predstavnik udruga, na potez jednog čovjeka iz Ministarstva kulture građani su izbačeni. Je li to način na koji se participacija građana pretače u djelo? Molim odgovor od gospodina Jokilehta. Smatraju li gradonačelnik, Povjerenstvo i izrađivači da je to u redu? Može li se Plan upravljanja provoditi bez građana i tako da se oni tretiraju kao neprijatelji? Neće valjda ministrica sjedati s nekim predstavnikom kotara. To je problem kojim se ovaj Plan upravljanja ne bavi, a čini da će i ovaj plan završiti u nekoj ladici, samo kako bi se UNESCO izvijestio da je napravljen. U proračunu Grada Dubrovnika za 2021., nisu predviđena sredstva za carrying capacity, što je temelj ovoga Plana. Čemu ovaj Plan služi? Kad je započela COVID kriza prvo su se rezale financije. Zaustavljeno je i injektiranje i mjere koje se tiču statike. Onda se dogodio potres na Baniji i da to ne bi bila tema, sredstva su vraćena”, kazao je Capor.
U tom trenutku nije bilo moguće uspostaviti vezu s gospodinom Jokilehtom koji je raspravu pratio putem Interneta, pa su se predstavnici izrađivača ispričali i obećali dostaviti pisani odgovor.
Capor je kazao da javna rasprava služi da se čuje stav izrađivača te je zamolio Janu Vukić, da komentira situaciju.
“Razumijem kritički ton, ali participacija je uistinu rađena. Dorade su bile na Povjerenstvu, ali nisam u tome surađivala. No, ja se ne bih bojala. Mislim da snage ima. Mislim da se može i da ste napravili puno”, kazala je Vukić.
“Mi kao izrađivači predložili smo model upravljačke strukture, koji je bio diskutiran i na radionicama i na Povjerenstvu. Povjerenstvo je zaključilo kako trebamo lokalnoj zajednici prepustiti definiranje upravljačke strukture. Sastanci Povjerenstva bili su zatvoreni za izrađivače, mi smo dobivali mišljenja tog povjerenstva. Nismo u potpunosti upoznati sa samim procesom. Upravljačka struktura sastoji se od izvršnog tijela, koje je ključno tijelo, a koje se po Planu sastaje svaka dva mjeseca. U izvršnom tijelu treba napraviti balans građana, stručne zajednice, raznih političkih aktera koji operativno, realno i svakodnevno vode proces provedbe. Ako ono funkcionira, Plan upravljanja će se ostvariti. Što se tiče upravnog odbora, on je u prvoj varijanti imao više članova, ali sudeći po onome što se dogodilo na sjednicama Povjerenstva evidentno je da se svelo na institucionalne članove. No, ono se i u sadašnjoj verziji Plana nikad se sastaje samostalno. Sastaje se dva puta godišnje uz izvršno tijelo. Mogućnost je promjena naziva i drugačiji sistem. Mislim da je bitno da čim prije raspišete pravilnike kako bi se definirale ovlasti i obaveze tijela. Ključno je da se ustanovi čvrsto izvršno tijelo, kako bi ono nadziralo javni sektora i zajedno s njim preuzelo odgovornost za provedbu. Trenutačno je situacija takva da se samo možete gledati preko nišana. Treba započeti s provedbom ovog dokumenta i preuzimanjem odgovornosti za donesene odluke”, pojasnila je Katurić.
Ana Žuvela predložila je da se iduća javna rasprava održi u kasnijem terminu, kako bi joj mogao prisustvovati veći broj zainteresiranih građana.
“Vidim da su svima puna usta građana. Građani su potaknuli ovaj proces i o njima ovisi uspješnost provedbe. Izvođači na pristojan način žele umanjiti problem i činjenicu da su građani izbačeni iz upravnog tijela. Ovu situaciju je potaknulo Ministarstvo kulture i medija. Nekoliko puta je rečeno, da je izvršno tijelo ključno u donošenju odluka. Time se ne može umanjiti da se ključne odluke donose na razini upravnog tijela, a izvršavaju se putem izvršnih tijela. Trebate biti jako oprezni kad se donosi konstatacija da je izvršni odbor glavni. Razumijem da su se izrađivači našli u nezahvalnoj situaciji. Izlaz se mogao naći u europskoj regulativi upravljanja kulturne baštine, što smo mi kao građani iznosili par puta. Zašto u Plan upravljanja nisu implementirani nadnacionalni dokumenti, odnosno zakoni EU? Ti dokumenti propisuju obvezu sudjelovanja građana u upravljanju baštinom. Dodatno, takvom vrstom regulative riješio bi se problem kontradiktornosti Plana unutar samog sebe. Zanima me je li dokument prošao inozemnu recenziju relevantnih stručnjaka?”
Katurić je odgovorila da rad ima međunarodnu recenziju, a da su definicije tijela slobodno raspisane.
“Nama kao izrađivaču rečeno je da pustimo lokalnu zajednicu da odredi što njima treba, što smo mi i napravili. Ne osjećamo potrebu podilaženja ili da se na ružan način branimo. Osjećamo potrebu da napravimo dobar i provediv dokument. Nikad nismo vrijeđali i ponižavali već smo nastojali sa svima surađivati. Jedina mogućnost provedbe Plana je stukturiranje tijela na odgovarajući način. Nemojte se ukopavati oko naziva. Prilagodite, promijenite, predložite. Ne vidimo razloga za takvu dramu. Razvili ste suradnju i normalne načine komunikacije, vratite se na te postavke.”
Mara Kolić Pustić kazala je kako je na kraju cijelog procesa tužna.
“Jana Vukić kaže da se ona za nas ne boji. Jedino su ona i njen tim iznjedrili konkretne rezultate. Ona se za nas ne boji usprkos svim izazovima koji pred nama stoje, to je ono što bih ja na tu izjavu dodala. Mi ovako reagiramo, a vi naše reakcije umanjujete na način da nam govorite da se ne gledamo preko nišana. Ako je itko bio za suradnju onda su to građani. Možete vi reći da se nama samo čini da smo izbačeni iz upravljače strukture, ali ako se građanima samo čini da su izgurani i to je problem. Stalo nam je da se Plan provede. Pitanje spadaju li građani u upravljačku strukturu ili ne, donosi sa sobom određene sumnje. Rečeno je da u izvršnom tijelu može biti Kotar Pile, ali ne i Ploče, odnosno da će se oni periodično mijenjati u tom tijelu. Izvršni odbor se sad javlja kao jako bitno tijelo. To su naše strepnje koje vi možete minorizirati, ali smatram da su utemeljene. Ako postoji volja da se Plan zaista provede, onda nam popustite. Čujemo da očekujete da će se aktivnosti financirati iz sredstava EU. Znači li to da će izvršni odbor pisati projekte i da će se uspješni projekti financirati i provoditi, a ovi drugi neće? Kad govorite o stanovnicima Kotara Grad, mnogo puta je naglašeno da se ne može utvrditi tko su zaista stalni stanovnici povijesne jezgre. Način dosadašnjeg utvrđivanja, prema onome što je navedeno u osobnoj iskaznici kao adresa stanovanja je neprikladan. Mnogo smo puta inzistirali da se pronađe odgovarajući mehanizam. U Planu se navodi da će stanovnici povijesne jezgre primati određene pomoći, kao i da će ih se anketirati o provođenju Planu. Potrebno je iznaći pouzdanu metodu, da se utvrdi tko su stvarni stanovnici povijesne jezgre koja je demografski devastirana. Rekla bih da projekt nije ni sažet ni jasan ni pregledan, pa ne možemo reći da je elegantan. Rečeno je da ne može biti kraći, jer je u njegovom donošenju sudjelovalo mnogo aktera. Trebaju se postaviti prioriteti i jasno navesti što se njime želi postići. Samo akcijski plan pretočen u tablicu, ne zrcali ono što akcijski plan tekstualno donosi. Ako određena aktivnost predviđa uspostavu mehanizma, onda meni nema smisla da se učinak mjeri po tome je li nešto doneseno, već je li nešto i ostvareno”, kazala je.
“Vezano za praćenje broja stanovnika, to se nalazi unutar Plana i to pod ciljem broj sedam odnosno pod ciljem Dubrovnik kao živi grad. Mora se pratiti broj stanovnika i spremni smo u tome pomoći. Nije problem napraviti odgovarajuću metodologiju. Što se tiče građana u izvršnom odboru i mogu li stanovnici Kotara Ploče ili Pile sudjelovati, radi se o tome da je definiran neparan broj članova, a konstatirali smo da je komunikacija kvalitetna, odnosno da stanovnici jednog kotara mogu zastupati i stanovnike drugog, s obzirom da se susreću sa sličnim problemima. Možda se sad neke stvari tumače negativno, ali vjerujem da je suradnja jaka i moguća” odgovorila je Vukić.
“Mislim da je bitno da pogledamo i druge planove upravljanja. Opseg smo definirali kao realan i moguć. Primili smo veliki broj konstruktivnih komentara, ali i proturječne komentare. U akcijskom planu smo odredili prioritete. Kad govorimo o pokazateljima oni su različiti, postoje pokazatelji ishoda i srednjoročni ciljevi. Ovdje se nije išlo na tu razinu jer tu razinu Planovi upravljanja ne poznaju. Kad je pak financiranje u pitanju lokalne jedinice i županije imaju obvezu investirati sredstava u provedbu Plana. Prijavljivanje na EU fondove znači samo da imate prostora i za ambicioznije aktivnosti. Od nekog izvršnog tijela ne može se očekivati da napiše projekt, to rade ili upravni odjeli grada ili neka druga tijela. Izvršni odbor nadgleda i provjerava. Bilo bi dobro da se iskoristi posebna veza kulturne baštine i klimatskih promjena, koja otvara cijeli set aktivnosti kroz jednu drugu prizmu”, kazala je Katurić.
Kolić Pustić je ponovo inzistirala na načinu identifikacije stalnih stanovnika povijesne jezgre.
“Interni popis stanovnika koji je proveden koristit će se kao polazišna točka. Tad je obuhvaćen samo Kotar Grad, a sad bi ga trebalo prošiti na dio Kotara Ploče i Pile-Kono. Ta metodologija nije briljantna, ali zajedno sa Sanjom se ona izrodila. To je moguće primijeniti i dalje. To je jedna varijanta. Predstoji nam i nacionalni popis stanovnika, pa će se ta dva popisa moći i usporediti. Pitanje je što je obuhvaćeno pojmom stanovnici? Bi li i mladi koji trajno unajme stan u povijesnoj jezgri bili stalni stanovnici?” kazala je Vukić.
Idući se javio Marin Krstulović koji je kazao da su u Plan upravljanja vjerovali svi koji su na njemu radili proteklih šest godina, no da je na zadnjim sjednicama Povjerenstva demontirano izgrađeno povjerenje.
“U Planu upravljanja se na 26 mjesta spominju građani u kontekstu upravljanja baštinom. Sudjelovao sam u radu Povjerenstva, a na samom kraju dogodile su se nedemokratične stvari koje su izašle u Prijedlogu Plana. Povjerenstvo se dogovorilo da predstavnika Kotara Ploče – Iza Grad i predstavnik Kotara Grad, zasebno ulaze u izvršno tijelo. U Planu toga nema. Kad je u pitanju upravljačka struktura, jedini prijedlog koji je pristigao, da ga nisu predstavili izrađivači bio je prijedlog građana koji je usvojen. Sama izmjena nije problem, već kako je do nje došlo. Nama se sad nakon šest godina neprekidnog rada spočitava da moramo raditi još i da moram predložiti novu strukturu. Mi ćemo napraviti što je potrebno, ali smatram da je to bezobrazno. Umjesto da gledamo kako riješiti ove probleme, ovaj dokument je stvorio probleme. Zanima me tko je od izrađivača promijenio odluku Povjerenstva po pitanju sudjelovanja predstavnika kotareva? Odluka o upravljačkoj strukturi nije izglasana na način na koji je trebala biti izglasana. Na sjednici Povjerenstva pet je članova bilo za, tri su bila suzdržana i dva su bila protiv. Suzdržani po pravilniku rada Povjerenstva nisu mogli biti suzdržani. Nama kao predstavnicima građana nije dopušteno da budemo u upravljačkom odboru, a dali smo krvi ispod vrata da bi se ovaj Plan realizirao. Rastužio me način na koji je naša dosadašnja suradnja demontirana. Nadam se da ćemo moći nastaviti s radom. Od nas očekivati da ponovno sastavimo prijedlog nije lijepo”, kazao je Krstulović.
Mihaela Skurić kazala je kako je upravljačka struktura jedna od tema koja se otvorila.
“Tu smo bili na tragu rješenja koje je bilo inicirano od strane građana, ali većina se ipak odlučila za drugi prijedlog, koji je došao od Ministarstva. S obzirom da je taj prijedlog dobio većinu glasova Povjerenstva, mi kao naručitelji smo dali naputak izrađivačima da se taj prijedlog upravljačke strukture uvrsti u Plan, ” kazala je.
Capor je poručio izrađivačima radova da su se trebali bolje informirati o načinu promjene upravljačke strukture.
“Preko vikenda je došlo do intervencije Ministarstva kulture i medija po pitanju upravljačke strukture, a onda je netko iz grada iz izvršnog tijela odstranio članove kotara. Mislim da ste kao izrađivači dužni znati kako se odvio taj proces kad već predstavljate Plan. Niste to smjeli zbog svog znanstvenog integriteta dopustiti.”
“Nama se nameću određeni procesi, a onda nas se proziva za to. Organiziraju se sjednice Povjerenstva koje su zatvorene za izvođače. Kad je stigao prvi prijedlog upravljačke strukutre rečeno nam je da pričekamo odluku Povjerenstva. Dobili smo dva očitovanja koja smo ugradili. Smatramo da trebate stvoriti konsenzus, a mi smo vam onda dostupni za sve. Od početka se zalažemo da se građani ne isključuju”, odgovorila je Katurić.
Saša Boljanec Borić kazala je kako smatra da izrađivači nisu odgovorni za predloženu upravljačku strukturu.
“Odgovornost za ovu upravljačku strukturu je na Povjerenstvu, a odluka je donesena u skladu s pravilnikom o radu Povjerenstva, ona nije bila jednoglasna. Ovo govorim zbog interesa javnosti. Odluka je donešena većinom glasova. Smatram da izrađivači u ovom dijelu ne snose nikakvu odgovornost”, zaključila je.
Prijedlozi i primjedbe mogu se u pisanom obliku dostaviti na adresu Zavoda za obnovu Dubrovnika ili e-mailom na adresu javna.rasprava@zod.hr od 4. veljače do zaključno 6. ožujka 2021. godine.
