Običaj čestitanja Uskrsa neizostavan je dio slavlja najvećeg kršćanskog blagdana. Osim što su se lijepe želje na sam završetak korizme izražavale među obitelji, poznanicima i prijateljima, upućivale su se i na daljinu, kako je to nekad jedino bilo moguće – poštom. Razvojem tehnologija i širenjem internetske mreže u 21. stoljeću ovakav je način korespondencije zamijenjen raznim drugim načinima koje svakodnevno koristimo.
Razglednici kakvu danas poznajemo prethodila je dopisnica. Dopisnica je poštanska karta za dopisivanje, bez slike ili ilustracije, s već otisnutom poštanskom markom. Uvedena je najprije 1869. godine u Austro-Ugarskoj kao jeftiniji oblik pismene komunikacije koji ne zahtijeva kuvertu i ne sadrži povjerljiv tekst. Na jednoj je strani bio prostor predviđen za poruku, a na drugoj mjesto za adresu primatelja i poštanski žig.
S vremenom se prostor za poruku sve više smanjivao jer su se na toj strani tiskali manji crteži ili grafike, a s vremenom i fotografije. Tako je dopisnica postala razglednica premda se u ostalim europskim jezicima nastavila nazivati poštanska karta do danas (carte postale, postcard…). Prve su razglednice u promet puštene 1894. godine i tijekom cijelog 20. stoljeća bile su vrlo popularan način čestitanja blagdana, važnih obljetnica ili pozdrav s putovanja.
Hrvatski rječnik opisuje kako razglédati znači gledati ono što ima više dijelova, gledati sa svih strana, dok ràzgledati znači obaviti razgled. Jasna je tako etimološka veza s pojmom razglednice kao poštanske karte sa slikom, odnosno ilustrirane dopisnice, a u svakome će taj pojam probuditi različita sjećanja i uspomene. Neke razglednice imale namjenu čestitanja, a neke su bile uspomene na krajolike, znamenitosti i ličnosti.
U arhivu Kuće Bukovac čuvaju se brojne dopisnice, razglednice i čestitke, jedna od takvih dopisnica je i ona kojom Vlaho Bukovac šaljivo čestita Uskrs svojim kćerima Ivanki i Jelici: Draga Jelica i Ivanka ja Vam čestitam Uskrsenje našao sam Vas sa zekom u kopici pa Vas ljubim i šaljem u Prag. Pape.
Ovakav je oblik dopisivanja postao osobito popularan povećanjem ponude razglednica na tržištu. Cijelu jednu stranu zauzimala je fotografija, sve rjeđe crtež ili grafika, a na drugu je stranu premješten prostor za pisanje poruke. Zato je mjesto za adresu pošiljatelja upola smanjeno. Osim fotografija krajolika, veduta i interijera izrađivale su se reprodukcije umjetničkih djela, a brojni autori su odgovarali na zahtjeve tržišta svojim uradcima.
Najranija uskrsna čestitka u formi razglednice, koja se nalazi u arhivu Kuće Bukovac, napisana je 1910. godine. Na razglednici je prikazan tradicionalni uskrsni stol te je na češkom jeziku čestitan Uskrs: Veselé Velikonoce. Te godine Vlaho Bukovac nije mogao biti za Uskrs s obitelji pa supruzi Jelici na poleđini piše: Veselo progji Uskrsne svetce, dao ti Bog ljepo zdravlje i veselje za mnogoja, želi ti tvoj stari.
Godinu poslije, 1911., Vlahova najmlađa kćer Ivanka iz Praga šalje lijepe želje ocu Vlahu koji je sa sinom Agom u Cavtatu: Dragi Pape! Ja ti želim sretan Uskrs daga zdravo s Agom dožiješ i tebe pozdravlja tvoja mala Ivanka.
Godine 1938. tetki Ivanki Bukovac Javorskoj koja je udana u Prag, Uskrs čestitaju razglednicom njezine nepuče Marija i Jelica (Lela), kćeri Jelice Bukovac Radosavljević, koje žive u Beogradu. Na razglednici je zapisano: Draga tete, Želimo Vam sretan Uskrs uz najlepše želje. Zahvaljujemo na čestitkama. Vole Vas i ljube Marija i Lele.
Vizualna atraktivnost razglednica kao i fenomenološki moment mnoge je potakla na njihovo sakupljanje kao novu granu kolekcionarstva, odnosno deltiologiju. Kolekcionarstvo se nastavilo i nakon što je popularnost razglednice kao sredstva komunikacije opala.
Iako ovakav oblik čestitanja danas nije uobičajen, a popularnost razglednica je neznatna, uvijek će ovakav oblik pisane riječi i prigodne fotografije izmamiti osmijeh primatelju i ostati trajna uspomena. Možda su trenutne okolnosti pravo vrijeme da izvučemo stare razglednice pospremljene u nekoj kutiji, oživimo uspomene zapisane u njima, ali i da pošaljemo neke nove, suvremene, virtualne razglednice svima koje ovih dana nećemo moći vidjeti.
IZVOR: Samonikle priče iz Konavala – Muzeji i galerije Konavala
