U kongresnoj dvorani hotela Hilton okupilo se mnoštvo građana, koji su sudjelovali na tribini “Nije dobro za pomorsko dobro” na temu novog Zakona o pomorskom dobru, koju su organizirali Možemo! i Srđ je Grad.
-Sjećate li se privatizacije 90-ih godina? Tad su svi šutjeli o kriminalu koji se događao, tek kasnije smo shvatili da smo ostali bez industrije, bez poljoprivrede, da su nam svi hoteli prešli u vlasništvo stranih vlasnika. Ostala nam je samo monokultura turizma. Ovaj zakon koji za cilj ima privatizaciju obale, ostavit će nas bez našeg prirodnog resursa, općeg dobra, istaknula je na tribini, među ostalim Urša Raukar, saborska zastupnica stranke Možemo!
Objekti za palijativnu skrb na plažama?
Ona je upozorila i na mogućnost gradnje na pomorskom dobru, koji novi zakon omogućava suprotno Zakonu o prostornom uređenju.
-Ovaj Zakon suprotno Zakonu o prostornom uređenju omogućuje “iznimkama” gradnju u obalnom pojasu. Posebna su iznimka objekti za palijativnu skrb, koji će se moći graditi izvan građevinskih zona i u zaštićenim prostorima. Dođe li ovaj Zakon do drugog čitanja jasno je da odlazi zadnji prostor koji smo dužni sačuvati za život nove generacije, kazala je Raukar, a kasnije se na njezine riječi nadovezao i jedan građanin, koji je istaknuo kako ima osobna iskustva s palijativnim pacijentom te da se objekti palijativne skrbi trebaju graditi blizu bolnica, a ne na plažama. Na to se nadovezao i Marko Giljača koji je objasnio kako je riječ o zakonu prijevare, koji bi omogućio gradnju apartmanskog objekta u zaštićenim prostorima, gdje bi bilo dovoljno da samo 5 posto gospodarskog objekta bude stvarna palijativna skrb.
-Ova je Zakon isti kao i onaj sporni Zakon o golfu, gdje nam se pod krinkom sportskog igrališta skrivao nekretninsko mešetarenje, a ovdje se ispod krinke palijativne skrbi prema kojoj smo svi osjetljivi kao društvo, skriva apartmanizacija zaštićenih prostora, dodao je Giljača.
Vlada može dati koncesiju na pomorsko dobro od 50 i nedefinirano više godina
-Županije sada mogu dodijeliti koncesije na pomorsko dobro do 12 godina, sad se to mijenja na 20 godina, a Vlada, bez konzultacija u Saboru, može donijeti odluku o koncesiji na pomorsko dobro u trajanju od 50 godina i više godina, ne definiranog trajanja, ako se procijeni da treba više godina za povrat investicije. Dosad bi takve koncesije trebale proći kroz Sabor i predstavničko tijelo Županije. Novi Zakon svu moć daje jednom čovjeku, premijeru ili ministru, koji može nekome dio obale dati i na 60 , 100 godina to je defakto vlasništvo, a ne koncesija, kazala je saborska zastupnica Sandra Benčić te je dodala kako je jasno da su se vladajući prepali reakcija javnosti i građana te navela kako je peticiju protiv ovog zakona potpisalo 33 000 građana Hrvatske.
Predizborna godina i pritisak javnosti
-Imamo priliku u ovoj predizbornoj godini pritiskom građana na Vladu izboriti novi zakon, koji neće biti sačinjen na monetizaciji i privatizaciji obale, nego održivom razvoju i čuvanju našeg načina života na obali i otocima i čuvanju prirodnih resursa za buduće generacije. Ne smijemo se ponašati kao da smo mi posljednji ljudi koji će živjeti na ovoj obali, nešto trebamo ostaviti nedirnuto našoj djeci i unucima, naglasila je Benčić.
Isti kriteriji za Lumbardu i Dubrovnik
Igra Šain Kovačević (Nova ljevica) vijećnica Županijske skupštine s Korčule naglasila je kako novi zakon ne razlikuje gradove, kao što je Dubrovnik i mjesta kao što je Lumbarda, pa tako za luke sportske namjene svima daje isti kriterij tri različita uzrasta sportaša.
-Pa ne može malo mjesto imati iste kriterije za sportsku luku kao i veliki grad za sportsku lučicu, kazala je.
Dodala je kako u zakonu nigdje nema mula, mulića, koji su diljem cijele obale i otoka davno građeni kako bi ljudima olakšali pristup moru i barkama.
-Jedino gdje se spominju muli je tamo gdje se na njima, ako su veći dodjeljuje koncesija za ugostiteljstvo. Komunalnih vezova nedostaje posvuda, a to je otočanima kao nedostatak parkinga. Pitam toga koji je napisao ovaj zakon, trebamo li mi svoje barke držati u garaži?, ironično je naglasila Šain Kovačević.
Djeca sve manje igraju picigin, ljudi ne kupuju barke jer nemaju veza
– Već sad naša djeca na mnogim plažama ne igraju picigin, jer smetaju turistima koji se sunčaju na ležaljkama. Zbog nedostatka komunalnih vezova ljudi ne kupuju barke, jer znaju da će biti prisiljeni na ilegalne vezove. Time se gubi naš identitet, naš način života ljudi s mora. Ovaj zakon direktno napada kvalitetu života ljudi s otoka i obale. On podrazumijeva davanje u koncesiju svih uređenih plaža. Plaže nitko ne treba ograditi žicom da bi otjerao lokalce, same ležaljke su psihološka barijera. Koncesije na pomorsko dobro koje traju 20 godina, koje prema novom zakonu može dodijeliti Županija, ili čak na 50 godina, koje može direktno dodijeliti Vlada su previše, to su životi 3-4 generacije koje neće moći živjeti načinom života kojim mi živimo danas, kazao je županijski vijećnik Marko Giljača iz stranke Srđ je Grad.
HDZ proziva za nelegalno korištenje pomorskog dobra. Ako je to istina zašto nisu nešto dosad poduzeli?
-Primjer takve koncesije koju je direktno dodijelila Vlada, bez rasprave u predstavničkim tijelima, usprkos protivljenju Grada Dubrovnika i izvan dubrovačkog GUP-a te usprkos tužbe Luke Dubrovnik je Marina Frapa. Pa sad imamo to što imamo.I kad sad već o tome govorim osvrnut ću se i na priopćenje koje danas došlo iz dubrovačkog HDZ-a, rekao je Giljača.
Podsjetimo, HDZ je napisao kako predsjednica Gradskog kotara Lapad Anamarija Miletić, zajedno sa suprugom, 15 godina izbjegava plaćati koncesiju na pomorsko dobro, koje koristi. Iz HDZ-a navode kako procjenjuju da je šteta prouzročena njihovim nelegalnim korištenjem pomorskog dobra na Lapadskoj obali veća od 50 tisuća eura.
– HDZ je pokazao kako je svjestan nezadovoljstva koje među građanima raste zbog katastrofalnog prijedloga zakona i kako se boji argumentirane i istinite kritike koju šalju udruge i stručnjaci. Oni su išli ad hominem jer to je stil kojim inače idu. Tako su najbolje pokazali kako ne razumiju ovaj problem. Tko je na vlasti u ovoj državi u zadnjih sedam godina? Tko je na vlasti u županiji zadnjih 14 godina? Tko je na vlasti u gradu zadnjih 6 godina? Ako je istina sve što oni navode u tom priopćenju i ako postoje prijave za korištenje pomorskog dobra bez koncesije, i dosadašnji zakon je imao itekako jasne poluge kojima su mogli napraviti inspekcijski nadzor i po nekoj prijavi su mogli postupiti. Naravno, mogli su procesuirati počinitelja tko god bio. Naravno da oni to nisu napravili. Čija je tu zapravo odgovornost? Naravno, odgovornost je onih koji upravljaju našim gradom i pomorskim dobrom. To njihovo priopćenje je dokaz da sustav ne funkcionira i sve što mi govorimo smo u pravu.
Dok nije bilo Marine Frapa, oni lokalni građani plaćali su uredno koncesiju na pomorsko dobro, a onda im je ona uskraćena. Upravo to što su iz HDZ-a naveli ukazuje na opasnost na koju mi upozoravamo u ovom zakonu. A to je da je on cijeli pisan tako da pogoduje krupnom kapitalu i tako zatire male domaće poduzetnike. Oni prozivaju ljude da nemaju koncesiju koju su imali sve do gradnje Marine Frapa i uredno je plaćali. Gradnjom marine više nisu dobili koncesiju. To je direktan dokaz da znamo tko i kako nam je donio marinu i smjestio je u srce Gruškog zaljeva. Zna se što Dubrovčani misle o vlasniku marine i kako se on odnosi prema zajednici u koju je došao raditi. Razmislite o tom odgovoru…. on ima tri slova, a ona su HDZ. Osnovna ideja ovog opasnog zakona je privatizirati našu obalu i otjerati, maknuti domaće ljude i poduzetnike s obala i otoka. Onda oni kažu kako uvode red – zaključio je Marko Giljača.
U 20 godina nisu definirane granice pomorskog dobra
U raspravi su se otvorile nove teme, jedna je sugrađanka kazala kako je prije 20 godina prioritet Vlade bilo određivanje granica pomorskog dobra, a to još nije napravljeno. Ona je istaknula kako prije donošenja Zakona treba izraditi registar pomorskog dobra, kako bi se znalo čime se to upravlja.
Giljača se na to nadovezao kazavši kako je lokalna uprava prije 13. godina u Ministarstvo poslala svu dokumentaciju za određivanje pomorskog dobra na Belvederu, ali taj predmet još nije riješen, nego leži u nekoj ladici. Brojni su sudionici sudjelovali u raspravi te istaknuli brojne nedostatke i nelogičnosti novog zakona, postavljali su pitanja govornicima.
HDZ-ovac došao na tribinu, kao građanin, i kritizirao novi zakon
U raspravu se uključio i Željan Matić, pomoćnik ravnatelja za pomorski promet ,tehničke poslove i održavanje Županijske lučke uprave Dubrovnik i član HDZ-a. Odmah je istaknuo kako na tribini ne govori u ime institucije u kojoj radi, kao ni u ime stranke kojoj pripada. Kazao je kako je Zakon koji je sad na snazi loš, a da ovaj novi treba doraditi.
-Moj generalni stav je da nijedna koncesija na pomorsko dobro ne bi smjela biti duža od 20 godina. Imali smo mi iskustva s tursko-francuskim konzorcijem, koji je htio graditi lučki terminal u Gružu, na sreću nisu ga gradili. Ozbiljan investitor, koncesionar ima svoj kapital i financiranje projekta urediti će sa svojom poslovnom bankom, stoga mu založno pravo na koncesiju nije nužno, pa taj članak treba brisati iz Nacrta Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
-Malo se u ovom zakonu spominju gradovi, a puno država i županije. Grad Dubrovnik na čijem području je 16 luka otvorenih za javni promet, no osnivač lučke uprave je županija. Mul Petka i gradski porat su dva plućna krila grada, no mulom Petka upravlja Država ,a portom Županija, pa u tim uvjetima nije lako upravljati Gradom, kazao je Matić ističući potrebu da se velikim gradovima, koji to žele, omogući osnivanje vlastite lučke uprave.
Među ostalim Matić je istaknuo kako se problem nedostatka komunalnih vezova, o kojem se u više navrata govorilo na tribini, može riješiti kroz prostorne planove.
-Svi komunalni vezovi ne moraju biti unutar lučkih područja luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene, već i na ostalim dijelovima pomorskog dobra u nadležnosti gradova. Na području od samostana u Rožatu do Nautičkog centra Mokošica, gdje je po mom skromnom mišljenju vezano minimalno 150 barki. Ne vidim razlog da tijelo koje upravlja tim područjem ne omogući korisnicima tih vezova, posebno, ako su tu fetivi građani i imaju nekretninu u neposrednoj blizini, potpisivanje Ugovora o korištenju veza. Gradovi imaju i sukno i škare pa mogu mijenati prostorne planove i prilagođavati ih potrebama građana, rekao je Matić te kao primjer naveo uvalu u Malom Zatonu, gdje se, smatra, može napraviti 1000 komunalni vezova i riješiti problem.
On smatra kako se to pitanje treba točno definirati dopunom članka što određuje prava i obveze jedinica lokalne samouprave u Nacrtu novog zakona. Matić je dodao kako se ovaj zakon može doraditi i poboljšati, ali da su problem i podzakonski akti, koji bi se odmah trebali mijenjati, pa je naveo primjer kako isti vez u gradskom portu, barka veličine od 7 metara, ukoliko je za osobne potrebe plaća 1 400, a ukoliko se koristi za gospodarske potrebe plaća 700 kuna.
Na pitanje kakva je razlika između starog i novog zakona po pitanju koncesija, Matić je odgovorio kako u novom zakonu nema više koncesijskih odobrenja, koja su se u pravilu u našoj županiji davala na rok od jedne godine, već se temeljem javnog natječaja uvode koncesijske dozvole na četiri godine, što je svakako bolje rješenje od postojećeg.
Tko je autor zakona i dalje je tajna
Na tribini je istaknuto kako se politika upravljanja pomorskim dobrom ne smije voditi iz Zagreba.
-Zato smo mi krenuli s tribinama iz Komiže na Visu, srca Jadrana. U prvoj turi obilazili smo otoke i obalu, slušali građane i napisali više od 100 primjedbi na prijedlog Zakona. O kakvom je zakonu riječ dovoljno govori da su njegovi autori i dalje tajni, a da su gotovo svi poznati članovi radne grupe otkazali suradnju, kad su vidjeli o kakvom se zakonu radi, kazala je, među ostalim Sandra Benčić.
Ona je naglasila kako traže novi zakon o pomorskom dobru u kojemu cilj neće biti samo i jedino unovčavanje svake plaže, mula i luke, nego odgovorno upravljanje kojim će se svim građanima omogućiti način života kojim i danas žive, turistima slobodan pristup plažama te očuvanje prirodnih resursa za buduće generacije.
Pozvala je građane da potpišu peticiju protiv ovog zakona.
