Branitelj Braco Elezović je napisao tekst kojim najavljuje predstavljanje knjige Đura Kovačevića, Ajanta u Dubrovniku 5. prosinca. Valjda ga pročitati:
Dana 5. prosinca ove godine u 18 sati u dvorani Pape Ivana Pavla II bit će promocija knjige “Tako je pisao Ajant” dubrovačkog dragovoljca Domovinskog rata, pripadnika 163. brigade i 4. gardijske brigade HV, više puta ranjavanog istinskog heroja Domovinskog rata Dubrovčanina Đura Kovačevića – Ajanta.
Đura i njegovog brata Vedrana se sjećam još iz onih prijeratnih dana kad su trenirali atletiku, a ja radio u kafiću pokraj njihove zgrade i svakodnevno ih viđao kad su odlazili na treninge i vraćali se s istih. Kad je počeo rat Đuro se nije dvoumio nego je odmah uzeo pušku u ruke i krenuo na prvu crtu. Možda će se naljutiti kad kažem da je on jedan od onih koji su rođeni za vojnika, ratnika i heroja, ali to je istina, a odmah od početka je to dokazivao svojim djelima.
Svoju nevjerojatnu hrabrost je pokazao bezbroj puta, u tko zna koliko akcija, pa i jedno od ovih ranjavanja je bio nevjerojatan čin hrabrosti koju posjeduju samo oni rijetki. Ja sam prije govorio da se rata ne boje samo luđaci, ali Đurova djela su me demantirala. On ne samo da nije lud, naprotiv vrlo je priseban, pametan i inteligentan, no ipak nikada, kako on kaže, nije imao taj osjećaj straha, a to je i dokazao bezbroj puta.
Đuro je također nositelj visokog odličja za hrabrost. Apsurd je da su mu odličje za taj čin poslali poštom. U Americi bi mu isto takvo odličje bilo uručeno u Bijeloj kući, pred svečanim postrojem, a predsjednik i časnici bi njemu salutirali. Ali ovo je Hrvatska, a Đuro nikada nije ni patio od toga da ga se ističe. Đuro je i ljudina koji nikada nije i ne bi pucao u razoružanog ili ranjenog neprijatelja, pa ni onoga naoružanog ako za tim nije bilo potrebe, to jest ako ovaj nije predstavljao nikakvu opasnost. Za njega je ljudski život svetinja bez obzira o čijem se životu radi.
S ponosom ističem da je Đuro moj prijatelj, a sve vas u njegovo ime pozivam na promociju knjige. Kad je kupite i pročitate znat ćete o čemu govori ovaj moj tekst i shvatit ćete da ovo što sam pisao nije nikakvo pretjerivanje. Naprotiv, o Đuru bih mogao pisati satima, ali skroman kakav jest mogao bi se još i naljutiti na mene.
