Pročelnik Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Dubrovnika, dipl. arhitekt Božo Benić odgovorio je na niz pitanja koja se svako malo pojave u javnom prostoru grada, među građanima, a osobito nakon što na parcelama počne gradnja novih stambeno poslovnih zgrada. Svjestan svoje odgovornosti, ali i izazova u vođenju najzahtjevnijeg gradskog upravnog odjela, opširno je i detaljno pojasnio procedure koje se moraju zadovoljiti u donošenju, ali i poštivanju odredbi prostornih planova.
Novi GUP i PPU krenuli su u izradu. Možete li objasniti građanima koje su to smjernice prema kojima će se izrađivač orijentirati. Recimo infrastruktura. Podrazumijeva li to planiranje nekih novih prometnica, nekih novih parkova ili javnih prostora?
-Najprije bih podsjetio kako je Grad Dubrovnik tijekom 2020. i početkom 2021., u jednoj jednostavnijoj proceduri, proveo postupak Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika. Tada je u Odredbe za provođenje ugrađen set mjera i restriktivnijih odredbi koje za cilj imaju doprinijeti unaprjeđenju stanja u prostoru. Odmah potom uslijedio je ovaj novi, bitno složeniji postupak sveobuhvatnih izmjena i dopuna. Postupak je formalno-pravno započeo usvajanjem Odluka o izradi na Gradskom vijeću 2021., no tek okončanjem vrlo složene procedure javne nabave i potpisom ugovora sa stručnim izrađivačem u rujnu 2022. mogli su otpočeti konkretni stručni poslovi.
U spomenutim Odlukama o izradi detaljno su raspisani razlozi donošenja izmjena i dopuna, kao i ciljevi i programska polazišta, a također se navodi i popis sektorskih strategija, planova, studija i drugih stručnih dokumenata u skladu s kojima se planovi izrađuju. Među svima njima kao osobito važne treba istaknuti Konzervatorsku podlogu za kontaktnu zonu svjetskog dobra Starog grada Dubrovnika, Krajobraznu studiju za administrativno područje Grada Dubrovnika te Plan upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a Starim gradom Dubrovnikom. U međuvremenu smo naručili i izradu sociološke studije i demografske analize.
Međutim, tu su i drugi, vrlo obimni županijski i gradski strateški dokumenti i studije koje je u nedavno okončanoj prvoj fazi postupka stručni izrađivač trebao detaljno analizirati i međusobno usporediti, kako bi sukladno zakonskim pretpostavkama u drugoj fazi dao prijedloge postupanja. Pitanje revizije planskih rješenja infrastrukturne mreže, pa tako i pitanje prometa svakako će biti jedna od tema za raspravu koja uskoro dolazi na dnevni red, no ponajprije u segmentima za koje su izrađene stručne podloge i smjernice, poput Urbanističkog elaborata održivog razvoja Grada Dubrovnika u funkciji poboljšanja urbane mobilnosti, Integriranog gradskog projekta Gruž-Grad i Idejnog rješenja Rive u Gružu kojim je predviđen čitav sustav novih javnih prostora.
Osim analize stručnih podloga, spomenuta prva faza postupka izmjena i dopuna uključila je i analizu zahtjeva javnopravnih tijela te fizičkih i pravnih osoba. U proteklih nekoliko mjeseci Upravni odjel za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša kao Nositelj izrade, tj. koordinator cjelokupnog postupka, u dva je navrata pozvao više od 70 javnopravnih tijela (državnih, županijskih i lokalnih tijela, tvrtki, ustanova i institucija) na dostavu zahtjeva, prijedloga i inicijativa za izradu i unaprjeđenje planova. Uz to je do 30. studenog 2022. zaprimljen ukupno 451 zahtjev fizičkih i pravnih osoba kojim se traže partikularne izmjene i dopune, mahom proširenja građevinskog područja.
Svi koji su svoje zahtjeve uputili nakon spomenutog datuma, a s obzirom na postavljeni hodogram rada, pozvani su da zahtjeve ponove u javnoj raspravi. Sve ovo spominjem kako bih objasnio kompleksnost zadatka koji se prema Zakonu o prostornom uređenju nalazi i rješava u zoni ograničenja, odnosno u zaštićenom obalnom području mora, gdje su uvjeti planiranja bitno složeniji i zahtjevniji u odnosu na planiranje u kontinentalnom području.
Prema našim informacijama, izmjene i dopune PPU-a i GUP-a Grada Dubrovnika trenutno su jedan od najsloženijih, ako ne i najsloženiji, prostorno-planerski zadatak na području cijele Republike Hrvatske.
Strateški je to pothvat koji za cilj ima pomiriti vrlo složene zahtjeve za zaštitom graditeljskog nasljeđa i kulturno-povijesne baštine uz osiguranje temeljnih preduvjeta za daljnji gospodarski razvoj i širenje grada, što su pitanja od prvorazrednog javnog interesa.
Kad je riječ o zaštiti okoliša od prekomjerne gradnje na užem gradskom području, mnogi se pitaju hoće li za dvije godine, koliko će trebati da se plan počne primjenjivati, ostati išta za zaštititi na užem području grada. Glavice su već načete, a posljednja je građevina na vrhu Montovjerne, koja svima bode oči.
-Prostorno i urbanističko planiranje multidisciplinarne su i interdisciplinarne djelatnosti čiji se rad zasniva na stručnom radu više specijaliziranih stručnjaka – arhitekata i urbanista, krajobraznih arhitekata, građevinskih inženjera i inženjera prometa, povjesničara umjetnosti i konzervatora, geografa i demografa, ekonomista, sociologa i drugih. Svaki od njih, u okvirima svoje specijalizacije, daje prijeko potreban doprinos u izradi pojedinog planskog rješenja, dok cijeli stručni postupak vode i usklađuju odgovorni voditelji izrade plana – arhitekti i urbanisti. Što je zadatak složeniji, postupak duže traje, naročito zbog niza aktera koji sukladno zakonskim propisima moraju sudjelovati.
Iz tog razloga od početka izrade nekog plana pa do njegova usvajanja i početka primjene zna proći i do nekoliko godina, a onda još nekoliko da bi prvi rezultati bili vidljivi. Upravo zbog svega toga što ukazuje koliko je urbanističko planiranje složen, zahtijevan i dugotrajan posao, proveden je uvodno spomenuti postupak izmjena i dopuna odredbi za provođenje.
Urbanizam kao disciplina ne poznaje brza rješenja i zato na vrijeme treba omogućiti svim korisnicima prostora, i stručnjacima i javnosti, da izraze svoj stav o pojedinim pitanjima. No naposljetku ipak treba donijeti odluke. Ne mogu odlučivati svi, jer onda bi to bila anarhija. U tom smislu, svaki je plan politički dokument koji u najširim razmjerima pokazuje put kojim se želi ići kada je riječ ne samo o upravljanju prostorom, već općenito postavljanju i usmjeravanju budućih društvenih procesa.
Kako bi se ostvarila temeljna načela prostornog uređenja, u izradi prostornih planova važno je voditi se načelom ostvarivanja i zaštite i javnog i pojedinačnog (privatnog) interesa, tj. međusobno uskladiti i pomiriti različite potrebe i interese, ali nikad nauštrb ili na štetu javnog interesa, već da ostvarenje ciljeva prostornog uređenja bude kvalitetno funkcioniranje grada kao živog organizma koji omogućuje i društveni i gospodarski razvoj. Javni interes je i slika nekog grada. Često volim citirati svog profesora i akademika Dinka Kovačića koji je jednom prilikom rekao kako je istina zapisana u betonu, što je zapravo parafraza glavne teze urbane sociologije koja će reći kako je grad odraz društva i kako stanje u njegovu prostoru govori o temeljnim društvenim vrijednostima.
Na doktorskom studiju usputno se dotičem teme povijesti prostornog i urbanističkog planiranja na području Dubrovnika tijekom 20. stoljeća, i zato sam vrlo čvrsta stava da se svaki prostorni plan mora promatrati u kontekstu vremena i okolnosti unutar kojih je nastao.
Naročito se to odnosi na prve prostorne planove na dubrovačkom području, još od Plana Južni Jadran i Generalnog urbanističkog plana iz 1969. godine koji su izrađivani u sasvim drukčijem društveno-političkom uređenju i s vrlo ambicioznim predviđanjima prema kojima je Dubrovnik 1990. godine trebao doseći čak 80.000 stanovnika. Neke su njihove koncepte i postavke kasniji planovi nastavili samo preuzimati i reciklirati bez temeljitog propitkivanja.
Tako su se i u planovima 2005., 2007. i 2014. određene zone nekritički uvrštavale u građevinska područja ili se za pojedine nisu dovoljno detaljno sagledali urbanistički parametri, tj. mogućnosti, način i uvjeti gradnje, što uostalom na razini mjerila na kojemu se izrađuju PPU (1:25000) i GUP (1:5000) često jednostavno nije ni moguće. To je i jedan od razloga zbog kojega bi PPU-ovi i GUP-ovi većim dijelom trebali biti strateški (razvojni) dokumenti koji bi propisivali izradu detaljnijih urbanističkih planova kako bi se u prikladnijem mjerilu neke situacije dodatno provjerile i razradile.
Tada se sasvim sigurno ne bi događali prostorni ekscesi poput slučaja koji navodite, koji uz sve ostale reperkusije koje sa sobom nosi, itekako otvara pitanje zaštite javnog interesa, i to ne samo iz pozicije deformacije slike grada. Međutim, ne postoje zakonski alati ni mehanizmi koji su jedinici lokalne samouprave na raspolaganju da se legalno započete gradnje koje su evidentno neprimjerene zaustave i upravo je to jedan od razloga zašto je pokrenut postupak sveobuhvatnih izmjena i dopuna.
Svjedoci smo svakodnevno novih građevina, koje su sve veće i veće, a nadograđuju se na staru infrastrukturu. Na iste prometnice i ostalo. Hoće li novi GUP napraviti razliku po tom pitanju, hoće li uvjeti gradnje možda biti ograničeni i infrastrukturom na koju se spajaju?
-Kako je i navedeno u Odlukama o izradi, preispitivanje i redefiniranje uvjeta i načina gradnje za sve vrste građevina jedan je od ključnih razloga zbog kojih je ovaj postupak pokrenut. Jednako tako, i potrebe redefiniranja građevinskih područja naselja i utvrđivanja stvarnog stanja njihove izgrađenosti i uređenosti građevinskog područja, polazeći od planskih slabosti, razine komunalnog uređenja i prispjelih prijedloga građana, mjesnih odbora, gradskih kotara i drugih korisnika prostora, kao i izrađenih stručnih podloga i detaljnih urbanističkih analiza.
Ponekad se stvara dojam kako je temeljni uzrok stanja u prostoru nekoga grada njegov prostorni plan. Složio bih se i dosad je struka vrlo često isticala kako naši planovi počivaju na starim pretpostavkama i polazištima i da ih treba mijenjati, učiti na greškama iz prošlosti i neprestano težiti boljemu kako prostor ne bismo potrošili, već ga očuvali i za buduće generacije. S druge strane, planiranje treba pratiti dosljedna provedba i pravodobno opremanje zemljišta odgovarajućom prometnom i komunalnom infrastrukturom. Planiranje i provedba uzročno-posljedično su vezani i ako se ne prate, u realnim vremenskim okvirima, rezultat obično bude novi problem – bespravna gradnja.
Mnoge su građevine danas ozakonjene na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a nije rijetkost da neke nemaju priključak niti na najosnovniju infrastrukturu, što u slučajevima hitnih intervencija kada vatrogasac ili hitna pomoć ne mogu pristupiti najizravnije ukazuje na možebitne posljedice.
Na taj je problem i sa stručne strane ponekad vrlo teško naći adekvatno rješenje. Osim toga, iako prostorni plan načelno ne razmatra temu imovinsko-pravnih odnosa, mislim da se to pitanje u slučaju Dubrovnika ipak ne bi smjelo sasvim isključiti, naročito kada je riječ o pitanjima od prvorazrednog javnog interesa, u što se ubraja unaprjeđenje sigurnosti i kvalitete života u prvom redu stanovnika, a onda i posjetitelja.
Zbog svega je toga struka više puta dosad isticala, naročito kroz prethodnu suradnju Grada Dubrovnika s Društvom arhitekata Dubrovnik, kako je sustav prostornog uređenja i urbanističkog planiranja zajedničkim snagama potrebno izgraditi ispočetka, budući da se on svakim danom sve više pokazuje kao neučinkovit i nedovoljno fleksibilan u odnosu na izazove današnjeg razvoja, a istovremeno ne jamči kvalitetu izgrađenog prostora.
Nužni su nam konzistentni, precizni planovi, koji se oblikuju strateški, s jasnim konceptima prostornog, ekonomskog i društvenog razvoja i u koje su ugrađeni primjereni kriteriji zaštite raznih prostornih slojeva.
Grad Dubrovnik ovim je postupkom izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a krenuo upravo u tom smjeru. A da bi se što više od tih ambicija i ostvarilo, jako je važno kontinuirano pratiti stanje u prostoru, što je uz ostalo i jedan od razloga zbog kojih je Upravni odjel za urbanizam u postupak uključio toliki broj javnopravnih tijela. Zato će između ostalog uskoro započeti i konzultacije s gradskim kotarima i mjesnim odborima koji će imati vrlo važnu ulogu u prikupljanju i dostavi relevantnih informacija, potreba i zahtjeva s terena koje će stručni izrađivač razmatrati, analizirati i gdje god je to moguće i stručno opravdano ugrađivati u prostorni plan.
Branka Martinović Vuković je u intervjuu koji je dala za naš portal upozorila na nezakonitu izmjenu GUP-a, bez javne rasprave, tijekom mandata Andra Vlahušića, a vezanu uz gradnju uz Vojnović, prema Gospinom polju, gdje je zona gradnje iz stambene, prebačena u mješovitu, prema kojoj je nedavno izdana građevinska dozvola za zgradu, koja se trenutno gradi preko puta Palčice. Ona tvrdi kako već sad postoje mehanizmi za zaustavljanje gradnje koja prelazi visinu ceste. Zašto se ti mehanizmi ne upotrebljavaju?
-Način na koji je pitanje postavljeno impliciralo bi da je navedena tvrdnja točna. Zato bih želio istaknuti da bi svatko morao itekako biti svjestan odgovornosti koju ima kada u javnost iznosi određenu tvrdnju. Ako bilo kakva saznanja postoje, onda se zna i put. Sve ostalo ostavlja dojam nevjerodostojnosti, a kadikad čak i prikrivenih motiva, naročito zbog toga što svaki prostorni plan, i u postupku izdavanja suglasnosti i nakon usvajanja, prolazi kroz postupak nadzora, tj. provjere postupka od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Zato treba ponoviti – ne postoje zakonski alati ni mehanizmi koji su jedinici lokalne samouprave na raspolaganju da se legalno započete gradnje koje su evidentno neprimjerene, zaustave.
Problematika Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji, kao i svih drugih pratećih zakonskih i podzakonskih propisa, pri čemu mislim i na proceduru izrade i donošenja, kao i na način iščitavanja prostornih planova, izuzetno je kompleksna i zahtjevna materija i razumijem da je mnogima, osobito javnosti, teško savladiva.
Ozbiljne teme koje s pravom izazivaju veliki interes i pozornost, a stanje u prostoru upravo je jedna od takvih tema, ne bi se smjele zloupotrebljavati za površne rasprave. Svi zajedno moramo biti odgovorni, ako uistinu želimo doprinijeti unaprjeđenju stanja u prostoru i poboljšanju kvalitete života. A tu razinu svijesti i odgovornosti Grad Dubrovnik i dalje prepoznaje u komunikaciji i odnosu sa strukovnim udrugama i institucijama, koje i danas, s novim vodstvima i čelnim ljudima, nastavljaju njegovati i razvijati kulturu dijaloga koja počiva na vrlo visokim prije svega etičkim, a onda i stručnim principima i pristupima.
Zato ću vrlo rado komentirati i odgovarati za rad Upravnog odjela za urbanizam za razdoblje otkada sam preuzeo radno mjesto pročelnika, dakle od 1. prosinca 2021. U Upravnom odjelu zatekao sam uistinu izvrsnu i poticajnu radnu atmosferu, kao i vrlo stručan i vrijedan kolektiv koji se sa svojih trenutno 11 djelatnika ubraja među najmanje odjele Grada, iako obavlja neke od najsloženijih i najodgovornijih poslova i zadataka. Tim više nam je izrazito dragocjena i važna pomoć Savjeta za urbanizam koje je imenovao gradonačelnik u svrhu pružanja savjetodavne pomoći u postupcima izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a. Imenovani kolege su vrlo širokog spektra profesionalnog iskustva u području urbanizma, arhitektonskog projektiranja, obnove i zaštite graditeljske baštine, koji su k tome još sudjelovali u pripremama i provedbama različitih urbanističko-arhitektonskih natječaja, a da ne spominjem izrazito bogato iskustvo rada u tijelima Društva arhitekata Dubrovnik i Hrvatske komore arhitekata, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Većina ih je već prethodno sudjelovala u izmjenama i dopunama PPU-a i GUP-a Grada Dubrovnika 2020. i 2021. godine kada je gradonačelnik prvi put uključio Društvo arhitekata Dubrovnik u procese prostornog planiranja. Mislim da je jako važno da se ta suradnja ne samo nastavila, već štoviše – unaprijedila.
Kad je riječ o uvođenju zaštite buffer zone, što to točno znači? Koja je to zona i što će u njoj biti moguće graditi i pod kojim uvjetima? Što neće biti moguće graditi u buffer zoni?
-Kontaktna zona dobra svjetske baštine Starog grada Dubrovnika (tzv. buffer zona) područje je koje je prepoznato kao područje dodatne pozornosti u smislu otklanjanja ili ublažavanja pritisaka i prijetnji svjetskom dobru, odnosno poboljšanja stanja u prostoru njegova okruženja. Temeljem preporuke iz Izvješća o reaktivnoj promatračkoj misiji UNESCO-a i ICOMOS-a iz 2015. godine, kontaktnu zonu trebalo je proširiti kako bi se osigurala njegova dosljednija zaštita, slijedom čega je izrađen prijedlog proširenja u skladu s Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini. Odbor za svjetsku baštinu na svojoj je 42. sjednici 2018. Odlukom prihvatio izmjene granica kontaktne zone.
Obuhvaćanjem jugozapadnih padina brda Srđ, od istočne administrativne granice grada (uključujući hotel Belvedere) do Rijeke dubrovačke, uključivo 50 metara od linije grebena brda prema unutrašnjosti, stvorene su pretpostavke za uspostavu dugoročnih prostorno-planskih rješenja i mehanizama za provođenje i kontrolu zahvata u prostoru od utjecaja na vrijednosti i statusa dobra svjetske baštine.
Suradnjom Ministarstva kulture i medija i Grada Dubrovnika utvrđena je potreba izrade konzervatorske podloge koja će po prvi put cjelovito analizirati prostor povijesnog urbanog krajolika Dubrovnika, ocijeniti osjetljivost područja te utvrditi smjernice za umanjivanje ili otklanjanje negativnih utjecaja na OUV i na ostale sastavnice prostora. Metodološki pristup u izradi podloge prilagođen je obilježjima prostora, okolnostima izrade te stupnju dosadašnje konzervatorske obrade prostora, a podrazumijeva povezivanje nekoliko pristupa: koncepta povijesnog urbanog krajolika, procjene utjecaja na baštinu i integralnog planiranja.
Pristup području kao povijesnom urbanom krajoliku uzima u obzir slojevitost kontinuiranog povijesnog razvoja, zatečena obilježja urbanog krajolika Dubrovnika i očuvanje naslijeđenih vrijednosti, uvažavajući potrebe razvoja. Cjelokupni prostor grada sagledava se u ukupnom današnjem stanju razvoja i zatečene urbane morfologije kao dinamički prostorni sustav koji se mijenjao kroz povijest pod utjecajem društvenih, političkih, gospodarskih i ostalih utjecaja. Osim na povijesnoj dimenziji, analiza prostora temelji se na specifičnostima urbanih i krajobraznih uzoraka te procjeni njihovog doprinosa OUV Dubrovnika s obzirom na iskazane kvalitete/doprinos, negativna obilježja i pritiske razvoja. Analiza ukupnog prostora na temelju ovih parametara rezultirala je prepoznavanjem područja zajedničkih obilježja te ocjenom stupnja njihove osjetljivosti.
Integralnim vrednovanjem i međudjelovanjem svjetskog dobra i njegovog urbanog okruženja po područjima zajedničkih obilježja utvrđuju se strategije očuvanja prihvatljivog okruženja povijesne jezgre grada od negativnih utjecaja na izvornost i cjelovitost dobra svjetske baštine. Ovi utjecaji mogu se pojaviti u različitim oblicima i stupnjevima intenziteta, odnosno mogu imati različiti učinak na pojedine sastavnice i atribute dobra svjetske baštine.
Temeljem ovakve analize i karakterizacije urbanih tipova ukupnog prostora utvrđene su smjernice prema vrednovanim parametrima osjetljivosti za novu gradnju, korištenje i namjenu prostora, izgradnju infrastrukture te za postupanje s urbanim i prirodnim uzorcima. Njihovom implementacijom u prostorno plansku dokumentaciju prvi put će se cjelovito sagledati međuodnos pojedinih entiteta graditeljske baštine s njihovim prostornim kontekstom te će se ostvariti pretpostavke za integralno upravljanje prostorom Dubrovnika kao povijesnim urbanim krajolikom sa svjetskim dobrom kao središtem i najvećom prostornom vrijednošću. Međutim, Konzervatorska podloga sektorska je studija i ne može se promatrati neovisno od svih drugih stručnih podloga. Sve stručne podloge nužno je sagledavati kumulativno, budući da na pojedina pitanja daju oprečna rješenja. To je zasigurno nešto što će biti najveći izazov koji će u postupku izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a trebati riješiti, no vjerujem da ćemo uspjeti. Grad Dubrovnik ima izvrsnu suradnju s Ministarstvom kulture i medija i po ovom pitanju smo već odradili više zajedničkih inicijalnih sastanaka. Jer nema zaštite bez razvoja, kao ni razvoja bez zaštite.
Rečeno je kako je za novi PPU i GUP napravljena i Krajobrazna studija. Čemu ona služi? Koji su to krajolici koji će se urediti, zaštiti, možda i pošumiti?
-Upravni odjel za urbanizam naručio je izradu Krajobrazne studije za administrativno područje Grada Dubrovnika kao stručnu podlogu za integralnu zaštitu krajobraza i održivi razvoj gradskog prostora. Studijom se dobiva uvid u značajke, raznolikost, stanje i kvalitete svih krajobraza nekog promatranog područja. Tijekom njezine izrade, prostor se sagledava i vrednuje integralno, temeljem sveobuhvatne analize različitih prirodnih i antropogenih čimbenika, kao i sinteze njihovih pojedinačnih utjecaja i kvaliteta.
Izrada Krajobrazne studije na detaljnoj, lokalnoj razini, rezultirala je jedinstvenim uvidom u inventar krajobraza s opisom njihovog stanja, trendova, glavnih razvojnih pritisaka i promjena, te naročito integralnom procjenom njihovih kvaliteta kao i smjernicama za njihovu integralnu zaštitu, održivo planiranje i upravljanje. Pritom je dan i osvrt za buduću izradu strategije i akcijskog plana zelene infrastrukture i njihovu povezanost s krajobraznom studijom Grada. Zelena infrastruktura predstavlja razvojni koncept s ciljem zaštite i unaprjeđenja ekoloških vrijednosti prostora, a u gradovima ima veliko značenje za očuvanje urbano morfoloških kvaliteta te razvoj socijalnih, ekoloških i zaštitnih funkcija.
Također su dane preporuke za izmjene i dopune PPU-a i GUP-a kojima se uz vrijedne predjele prirodnih i kulturnih krajobraza prepoznaje i nova kategorija značajnih / vizualno-doživljajno vrijednih krajobraza. Neki od primjera su stjenovite i kultivirane padine Rijeke dubrovačke s predjelom Golubova kamena i otočićem, Šipansko polje s ladanjskim sklopovima, područja oko poluotoka Sikirica, dio kultiviranog zaleđa naselja Suđurađ – Pakljena i sl.
Područje Grada Dubrovnika bogato je povijesnim nasljeđem i kultiviranim krajobrazima čije se značajke isprepliću s prirodnim krajobrazima. Stoga se ovo područje mora promatrati kao jedinstvena cjelina te su Studijom zato i dane smjernice za integralnu zaštitu, planiranje i upravljanje krajobrazima. Smjernice se odnose na zaštitu, planiranje i upravljanje prirodnim i kulturnim krajobrazima, očuvanje slike krajobraza / krajobraznog identiteta i vizura, razvoj gospodarskih djelatnosti, aktivnosti s ciljem ublažavanja klimatskih promjena, sanaciju i unaprjeđenje pojedinih krajobraza te očuvanje visokovrijednih i najugroženijih dijelova krajobraza.
Premda se pojedina područja i/ili zone i sada štite sukladno zakonskim propisima u području zaštite prirode ili kao kulturna dobra, dodatno se Studijom predlaže njihova integralna zaštita, kao npr. uz postojeću kategoriju Značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke isto područje zaštitit i kroz kategoriju kulturnog krajolika – Ladanjski krajobraz Rijeke dubrovačke s estuarijem Omble.
Hoće li novi GUP regulirati i uništavanje prirodnog krajolika, odnosno miniranje i iskopavanje parcela kako bi se one prilagodile za gradnju? Svjedoci smo kako se trenutno u Svetom Jakovu, ali i na drugim lokacijama doslovno lomi brdo kako bi se gradile podzemne garaže te zgrade i to na 100 postotnoj površini parcele. Prije je postojala odredba kojom je takav iskop bio moguć na 30 do 40 posto čestice.
-Ponovno bih naglasio da svaki prostorni plan treba iščitavati u kontekstu vremena u kojemu je nastao, naročito ako spominjemo odredbe vrlo starih generacija prostornih planova na koje pretpostavljam da se misli. Jer izgrađenost grada, način gradnje i uopće prostorne i tehnološke mogućnosti gradnje, a naročito zakonski propisi u području zaštite od potresa i požara nekada su bili bitno drugačiji u usporedbi s onima danas.
U važećem prostornom planu stoji odredba kako je pri gradnji građevine obvezno čuvati prirodnu konfiguraciju terena građevinske čestice tako da se iskopi izvode samo radi gradnje ukopanih i dijelom ukopanih etaža i temelja, a kosi se teren uređuje kaskadno ili ostavlja u prirodnom ili zatečenom nagibu. U recentnim izmjenama i dopunama 2021. godine upisane su i dodatne odredbe prema kojima je prilikom ishođenja akta za gradnju potrebno priložiti geodetski snimak s visinskim kotama prirodnog terena prije gradnje kako bi se nedvojbeno mogao dokazati status konačno uređenog terena za koji su maksimalno dozvoljena odstupanja do + ili – 1,5 m na kosom terenu.
Međutim, moramo biti svjesni da Dubrovnik ima vrlo specifičnu i za gradnju zahtjevnu konfiguraciju terena, što vrlo često traži primjenu vrlo specifičnih tehnoloških rješenja, pa čak i organizacije gradilišta zbog nemogućnosti pristupa i slično. Osobno mislim da je potrebno što više se ukopavati, tj. poticati gradnju podzemnih etaža u svrhu rješavanja pitanja parkiranja, racionalizacije prometa i poboljšanja njegove protočnosti, no teren je po završetku radova potrebno ili vratiti u prvobitno stanje, ili oplemeniti. No svoj će sud o tome dati detaljne urbanističke analize, s obzirom na to da je i ovo jedno od onih pitanja koja će se morati sagledati u suodnosu s drugim temama.
Također je rečeno pri potpisivanju ugovora, kako će se plan prilagoditi i klimatskim promjenama. Kako?
-Kao jedna od stručnih podloga za izradu izmjena i dopuna koristi se Plan prilagodbe klimatskim promjenama Grada Dubrovnika koji je izrađen 2019. godine u okviru projekta IDEAL, a čije će se mjere ugraditi u tekstualni i grafički dio planova. Također, već spomenuta Krajobrazna studija dala je smjernice za izradu Strategije i akcijskog plana zelene infrastrukture, čijom bi se provedbom doprinijelo ublažavanju toplinskih otoka stvaranjem novih zelenih zona.
Koji su to predjeli u obuhvatu PPU-a koji će se urbanizirati?
-Grad Dubrovnik načelno je odredio moguće smjerove širenja grada prema Pobrežju i Gornjim selima i svakako je to jedna od mogućnosti koja je predmet razmatranja. Međutim, još je prerano točno se odrediti, s obzirom na to da je to predmet druge faze postupka koja upravo započinje. Tu je također potrebno istaknuti kako Zakon o prostornom uređenju vrlo jasno propisuje kada uopće može doći do povećanja građevinskog područja. Primjerice, građevinska područja naselja mogu se proširivati samo ako je postojeće područje izgrađeno 50% ili više svoje površine, s time da u prostoru ograničenja, kao što je slučaj Dubrovnika koji je u zaštićenom obalnom području mora, vrijede još stroži uvjeti.
Kod nas se građevinsko područje određuje tako da se može proširiti za najviše 20% površine njegova izgrađenog dijela, ako je taj dio veći od 80% površine tog građevinskog područja. S time da se opet u prostoru ograničenja ne mogu osnivati nova naselja, odrediti novi izdvojeni dijelovi građevinskog područja naselja, a postojeći izdvojeni dijelovi građevinskog područja naselja ne mogu se proširivati u pojasu od 100m od obalne crte.
Dakle, predstoji vrlo precizni matematički izračun kojim će se utvrditi postojeće stanje izgrađenosti, a što je preduvjet da bi se uopće moglo ustanoviti koje zone dolaze u obzir.
I to je između ostalog pokazatelj složenosti cjelokupnog postupka koji ne može završiti preko noći. No ohrabruje nas suradnja kakvu Grad ima sa stručnim izrađivačem koji je po svom profesionalnom iskustvu u planiranju u zaštićenom obalnom pojasu, kao i velikom stručnom kadru i broju ovlaštenih arhitekata-urbanista članova Hrvatske komore arhitekata, zasigurno među ponajboljim izrađivačima u području prostornog uređenja. Također bih ovom prilikom spomenuo kako je uspostavljena suradnja i sa Zavodom za prostorno uređenje DNŽ, Ministarstvom kulture i medija i Odborom za zakonodavstvo Hrvatske komore arhitekata, a imamo određene kontakte i stručnu pomoć i od članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i nastavnika s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
U svemu tome prati nas Savjet za urbanizam. Pravi izazovi tek predstoje, no vjerujem da ćemo zajedno uspjeti iznaći rješenja, naročito po pitanjima oko kojih imamo različita mišljenja.
Dubrovnik je uvijek u svemu prednjačio – prvi je izradio Konzervatorsku podlogu za kontaktnu zonu, prvi je izradio i usvojio Plan upravljanja, prvi je uspostavio suradnju sa strukovnim udrugama, što su kao primjer dobre prakse kasnije slijedili i drugi gradovi diljem Hrvatske.
Zato vjerujem da će biti i prvi koji će načinom izrade prostornih planova, kao i konačnim prostorno-planskim rješenjima biti primjer kako je moguće odgovorno planirati i usmjeravati upravljanje prostorom kao našim najvrjednijim resursom.
